ZAGREB - Jurčić nije birao igrače, iako se javno složio s onima koje su dovela braća Mamić, čiji je talent za selekciju ponajprije vođen poslovnom, trgovačkom logikom. K tome, ljetne pripreme su zbog ranog početka eurosezone bile skraćene, ali i protkane ozljedama.
Zbog ozljeda, prvo Kovača, pa kad se on vratio Bišćana, te zakašnjelim dolaskom Cufréa, zadnja linija gotovo je svaku ključnu utakmicu igrala u drugom sastavu. Otpočetka je najveći problem zadnje linije bio lijevi bok, Carlos, Glavina, Ibáńez, silom prigoda Lovren, a na koncu i taj razvikani Cufré, pokazali su svoje limite protiv bržih i jačih.
Jurčić je naslijedio problem sporih veznih igrača; Morales (24) i Sammir (22) vole cariniti loptu i isticati se driblinzima na centru, a nemoćni su kad im se oduzme prostor u zoni u kojoj su po vokaciji najopasniji, 30 m od vrata. Protiv tjelesno ravnopravnih ili kvalitetom inferiornih suparnika, kao u HNL-u i uglavnom početnim pretkolima, imaju ofenzivni učinak, ali čim se susretnu s motorički jačima i taktički obučenijima, poput Ajaxa ili Anderlechta, trokiraju. Temišvar je bio samo iznimka koja je potvrdila pravilo.
Ono što Mandžukić znači za Dinamov napad, Badelj znači za vezni red. Bez 20-godišnjeg Badelja u sredini terena Sammir i(li) Morales su kao ribe na suhom, a kada na terenu nema ni Mandžukića, koji barem odvlači pažnju dvojice igrača, kao što ga nije bilo protiv Salzburga ili Ajaxa, Dinamo može stvoriti prigodu za pogodak samo nepažnjom suparnika, kao što je bilo ovog četvrtka, kada je Tomečak izborio prigode Sivonjiću i Sammiru.
Mandžukić je jedini polivalentni napadač, nepredvidiv, brz, agresivan, neugodan za čuvanje, ali osim što je nepredvidiv i za svog trenera i suigrače, nije strijelac, nije realizator od kojih treneri zapravo žive, a bez kojih im u slučaju neuspjeha sve taktičke ideje postaju predmetom sprdnje. Paradoksalno, ali Mandžo je najbolja i prva i druga špica.
Ostali u kadru, Slepička, Papadopoulos i Sivonjić, još su manje realizatori, prva dvojica su slični igrači s više mana nego vrlina, zbog čega uostalom i jesu pristali doći u Dinamo. Najmađi, Kramarić, potencijalno je najbolji strijelac, ali sa 18 je godina bačen u seniorski nogomet gdje protiv jačih suparnika, kada ga čuvaju, ne uspijeva primiti ni zadržati loptu, istakne se samo kada ga se pusti, kao protiv Međimurja, Rijeke ili tek u završnici drugoligaša Vinogradara. A svima skupa također nedostaje - brzine.
I na koncu, koliko god javno tvrdio suprotno, Jurčiću su “team spirit” ubili vlastiti navijači, zbog kojih je klub kaznila Uefa, koju nije briga za razlikovanje takozvane zdrave jezgre od huligana. Minus bodovi i igranje bez publike psihološki je ubilo u pojam momčad koja bi inače u Bruxellesu igrala za prolazak skupine, a sve loše vezano uz Europu reflektiralo se i na pristup i predstave u HNL-u, dijelom prouzročene i logičnim zamorom materijala.
Jurčić traži alibi u doista nesklonim sucima, ali u takvim situacijama slično reagira i Alex Ferguson, a u obrazloženju Uefine Disciplinske komisije lijepo stoji da je Dinamo u Europi do daljnjega neželjeno dijete i s tom spoznajom ne može se očekivati da igrači, koji su od krvi i mesa i ne žive na pustom otoku, lete terenom.
Protiv Ajaxa doma, lišen dvojice najboljih, Jurčić nije mogao mijenjati kako je želio i eventualno pojačavajući napad, nego tek reagirati nakon dva isključenja i ozljede Vrdoljaka na poluvremenu. No, barem mu se momčad nije raspala, u rasporedima, 4-4-1, pa 5-3-0, uz presudnu pomoć prkosnog Butine na vratima, ostalo je 0-2 i izbjegnuta veća blamaža.
