Utorak, mala dvorana Doma sportova. Meč prvog kola Zagreb Indoorsa Melzer - Petzschner, meč za teniske gurmane istančanog ukusa.

Melzer igra kao da je pokretan joystickom teniskih bogova, a osebujni Petzschner, uz nekoliko poteza kojima dokazuje izvanserijski talent, vrijeme uglavnom provodi svađajući se sa sucima. U jednosatnom ogledu moglo se vidjeti sve što zanimljiv teniski meč treba sadržavati: dobar tenis, nekoliko prilika za smijeh i karizmatične tenisače. Na tribinama je bilo između 30 i 40 gledatelja. Vjerujte, poznaju se poimence.

Zagreb Indoors je, kažu internetski pljuvači (službeno ih, doduše, nazivaju komentatorima), “turnirčić”, “challengerčić”, “prilika za lov u mutnom” i kako ga već sve ne tituliraju. Na istom tom “challengerčiću” ove se godine moglo vidjeti toliko dobrih mečeva da je pobijanje tih toliko neutemeljenih tvrdnji zapravo nepotrebno. Svi oni koji su gledali mečeve Južnij - Stahovskij, Melzer - Seppi, Karlović - Južnij, Baghdatis - Rosol, Lacko - Bogomolov itd. znaju da je to istina, bez obzira što u turniru nije bilo tenisača koji je ovoga tjedna među 30 najboljih na ATP ljestvici.

Naravno, problem je u, ponovno, nevjerojatno malom broju ljudi koji tome može posvjedočiti. Na svim tim mečevima gledatelji su se mogli dozvati imenima, na svakom je dvorana, bilo mala ili velika, izgledala sablasno.

Zašto je tako u gotovo milijunskom gradu, gradu u kojem je velik izazov pronaći slobodan teniski teren u iole atraktivnijem terminu? Zašto županiju koja u 2011. ima 44 registrirana natjecateljska kluba pri Hrvatskom teniskom savezu ne zanima tenis? Zašto treneri koji rade s djecom u svim tim klubovima i još mnogim drugim, neregistriranim centrima nemaju interes pokazati svojim pulenima vrhunski tenis?

Zašto čakovečki TK Franjo Punčec može organizirati autobus za svoju djecu i s njima prevaliti 200-tinjak kilometara, a zagrebački klubovi, čast iznimkama poput TK Futura i nekolicine drugih, ne mogu ni tramvajem dovesti svoju mladost? Da ne spominjemo svu silu rekreativnih tenisača među kojima je davno umrla navika gledanja tenisa.

Organizatori će, kao i svaki drugi, uvijek vidjeti čovjeka, dva ili stotinjak više na tribinama nego novinari. Da se i nađemo na sredini, čak i da prihvatimo njihove procjene, turnir je opet podbacio kad se razmatra broj gledatelja. Zašto? Je li posrijedi “prokletstvo Gorana Ivaniševića”?

Je li nas najbolji hrvatski tenisač svih vremena razmazio i danas nam nisu dovoljan izazov čak ni najbolji hrvatski tenisači? Neki kolege su uvjereni da je rješenje za ZG Indoors ozbiljna investicija i hitno dovođenje jednog ili dvojice momaka od milijun dolara, odnosno eura. Čini se da bi samo dolazak Đokovića, Nadala ili Federera napunio tribine na Zagreb Indoorsu.