Zaustaviti val: I nakon ulaska u EU Hrvati će morati imati radnu dozvolu

Objavljeno: 16.11.2006

Ivan Mirko Senjanović, dvadesetdvogodišnji student završne godine engleskog i komparativne književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, sanja o karijeri filmskog režisera. Zato je prošlu godinu proveo na studiju u SAD-u, a po završetku fakulteta u Zagrebu razmišlja o odlasku na režiju u Beč ili u Njemačku.

Uz taj dodatni studij htio bi još i raditi kako bi pokrio dio troškova, a razmišlja i o tome da neko vrijeme nakon studija ostane raditi u nekoj od zemalja EU. Neugodno ga je iznenadila najava da će i radnicima iz Hrvatske, kad zemlja postane punopravna članica EU, neko vrijeme biti ograničen pristup tržištu rada u većini starih država članica Unije.

- Ne veseli me ta perspektiva. Jasno mi je da razvijene zemlje ne žele da im tržište bude preplavljeno jeftinijom radnom snagom iz slabijih članica, ali mislim da se to ograničenje ne bi trebalo odnositi na visokoobrazovane - kaže Senjanović, jedan od nekoliko desetaka tisuća Hrvata koji, prema procjenama, imaju želju raditi u nekoj od zemalja EU-a.

Ivan Mirko Senjanović, dvadesetdvogodišnji student završne godine engleskog i komparativne književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, sanja o karijeri filmskog režisera.
Senjanovićeva je sreća što je student jer njima je i kod ograničenog pristupa tržištu rada ipak dopušten rad, uz skraćeno radno vrijeme. Dobra mu je okolnost i to što pripada skupini visokoobrazovanih kojima je uvijek lakše ishoditi radne dozvole. Studenti su i inače najzainteresiraniji za odlazak na rad u inozemstvo zbog mogućnosti zarade, stjecanja iskustva i usavršavanja. Tako je anketa među studentima na internet stranici Moj posao pokazala da bi čak 81 posto njih prihvatilo dobro plaćen posao u inozemstvu.

No, ako je suditi po dosadašnjim iskustvima s proširenjem EU-a, Hrvatska će teško izbjeći odredbu o ograničenom pristupu radnika tržištima rada u većini starih članica, i to u periodu od dvije do najviše sedam godina. Premda se strah od navale radnika iz novih članica i za posljednjeg velikog vala proširenja 2004. pokazao neosnovanim, Bugarskoj i Rumunjskoj, koje u Uniju ulaze 1. siječnja i imaju stope nezaposlenosti veće od prosjeka EU, već je određen tranzicijski period.

Štoviše, uvele su im ga i Velika Britanija i Irska, dakle zemlje koje su jedine, uz Švedsku, u prošlom valu proširenja imale politiku otvorenih vrata.

Državna tajnica za rad u Ministarstvu gospodarstva i voditeljica pregovaračkog tima za poglavlje "Sloboda kretanja radnika", Vera Babić, rekla nam je da tek treba vidjeti kako će se stare države članice postaviti prema dolasku hrvatskih radnika, a to će se točno znati tek nekoliko mjeseci prije pristupanja.

- Europska komisija smatra da migracije iz Hrvatske, kao male zemlje, ne bi trebale negativno utjecati na tržište rada članica - rekla je Babić. No i susjedna Slovenija, s bitno manjim brojem stanovnika, dobila je ograničeni pristup tržištu rada u većini zemalja članica.

Europska komisija smatra da migracije iz Hrvatske, kao male zemlje, ne bi trebale negativno utjecati na tržište rada članica - rekla je državna tajnica za rad u Ministarstvu gospodarstva Vera Babić


- S velikom vjerojatnošću može se pretpostaviti da će i od Hrvatske biti zatraženo tranzicijsko razdoblje za kretanje hrvatskih radnika nakon pristupanja EU - procijenila je jedna od članica pregovaračkog tima, Mirta Kapural, koja se tom problematikom bavila i u svojim znanstvenim člancima. To zapravo znači da će hrvatski radnici i nakon pristupanja zemlje EU, žele li raditi unutar Unije, morati za to imati - radnu dozvolu. To se neće odnositi na hrvatske građane koji i prije integracije legalno rade u nekoj od zemalja EU.

Hrvatska bi, procjenjuje se, mogla dobiti dvije godine tranzicijskog perioda, uz postupno povećanje slobode kretanja radnika. Hrvatska tu može pregovarati i o klauzuli o mirovanju, to jest o tome da pristup tržištima rada starih država članica ne može biti restriktivniji nego što je bio u trenutku pristupanja EU. Hrvatska u pregovorima može izboriti i primjenu "pravila o prednosti Zajednice" kojim se poslodavci starih država članica obvezuju dati prednost radnicima iz zemalja pristupnica u odnosu na ostale zemlje izvan EU.

- Osim toga, zemlje kojima su ograničenja uvedena mogu odgovoriti istom mjerom. Nove članice imaju mogućnost primijeniti recipročne mjere ograničenja kretanja radnika prema onim starim državama članicama koje su uvele ograničenja za njihove radnike. Mađarska, Poljska i Slovenija to su pravo u prošlom valu proširenja i iskoristile - rekla je Kapural.

U povijesti proširenja za nove su se članice tranzicijska razdoblja uvijek određivala. Za Grčku je, recimo, trajalo 6 godina. Tijekom tog razdoblja grčki radnici morali su posjedovati radnu i boravišnu dozvolu kao i nedržavljani EU. Tranzicijsko razdoblje bilo je određeno i za Španjolsku i Portugal čiji su radnici 7 godina imali ograničen pristup zapošljavanju u starim članicama. Izbjegli su to samo Cipar i Malta zbog malog broja stanovnika.

- Dosad se uvijek pokazalo da su neutemeljeni strahovi kako će nakon proširenja doći do velikih migracija radnika iz novih na tržišta rada dosadašnjih članica. Naprotiv, nakon proširenja se pokazalo da emigracija ima veću tendenciju pada nego porasta. Kretanje radne snage nakon proširenja bilo je manje od očekivanog pa danas državljani novih članica čine samo jedan posto populacije radne dobi u većini starih članica - napomenula je Kapural, dodavši da neke zemlje kao najvažniji razlog za ograničenja navode zaštitu svojih socijalnih sustava.

Navodno strahuju da će radnici iz novih članica iscrpiti financijske izvore namijenjene za socijalne pogodnosti. Na primjeru Švedske, koja je primijenila politiku otvorenih vrata, a istovremeno ima izdašna socijalna davanja, i ta se bojazan pokazala neopravdanom jer nije zabilježena nikakva značajnija navala radne snage. Zato je Švedska sada objavila da neće uvesti ograničenja ni za Bugarsku i Rumunjsku.

I ranija politika otvorenih vrata u Velikoj Britaniji, Švedskoj i Irskoj rezultirala je pozitivnim trendovima na tržištu rada, smanjenja nezaposlenosti, popunjavanja radnih mjesta u sektorima gdje nije bilo dovoljno domaće radne snage i značajnog gospodarskog rasta. U zemljama koje su primijenile ograničenja pokazali su se, naprotiv, negativni efekti jer je povećan broj neprijavljenih radnika i rada na crno.

Premda je u ovom trenutku emigracija iz Hrvatske još značajna i veliki je broj zainteresiranih za sezonski posao, osobito u Njemačkoj, Austriji i Italiji, s gospodarskim napretkom i poboljšanjem standarda bilježi se ipak trend slabijeg kretanja hrvatskih radnika prema EU zemljama. Prema podacima iz 2003., 47 tisuća Hrvata emigriralo je u inozemstvo što je znatno veći broj kada se usporedimo sa Slovenijom (1800 radnika) ili Mađarskom u kojoj je unutarnja migracija znatno veća od vanjske, ali još se ne radi o velikom broju radno aktivnog stanovništva.  

Tek 319 Hrvata, na primjer, iskoristilo je mogućnost da ode raditi i stručno se usavršiti u Njemačkoj iako je prema sporazumu dviju država to pravo na period od tri godine moglo iskoristiti 500 radnika.

- Iz toga je proizišlo da usprkos boljim plaćama i jednakim uvjetima zapošljavanja kao i za njemačke državljane, hrvatski radnici nisu više toliko zainteresirani za privremeni rad u Njemačkoj - zaključila je Kapural. Loša je vijest da Njemačka i Austrija, Hrvatima najatraktivnija odredišta, primjenjuju najrestriktivnije odredbe u ograničenom pristupu tržištu rada i koriste maksimalnih sedam godina tranzicijskog perioda.  

Nenad Bakić, direktor grupe Selectio, tvrtke za upravljanje ljudskim potencijalima, smatra da će Hrvati biti skloniji ostati u zemlji.

-Prosječnom Hrvatu morali biste ponuditi i više od 50 posto veću plaću ( u relativnim omjerima, dakle uključivo i veće troškove života) da bi se za to odlučili - rekao je Bakić. Tvrdi da ljude na odlazak u inozemstvo prvenstveno motivira razvoj karijere i profesionalno usavršavanje te mogućnost rada u velikim sustavima na najzahtjevnijim poslovima.

- Često sam imao kontakte s ljudima koji su odlazili u inozemstvo, žele se vratiti i raditi i za manju plaću, ali na žalost za njih nema odgovarajućih pozicija. Primjerice, kako investicijskom bankaru s Wall Streeta naći posao u Hrvatskoj. No ima i svijetlih primjera kao što je nedavni povratak Saše Galića s visoke pozicije u EBRD-u u Londonu, a koji je sad financijski direktor u Agrokoru - rekao je Bakić.

Približavanjem i pristupanjem EU Hrvatska, međutim, postaje atraktivnija destinacija za zapošljavanje stranaca, osobito iz ekonomski manje razvijenih zemalja. Prema Zakonu o strancima, svi strani državljani koji rade u Hrvatskoj moraju imati radnu dozvolu, a kvotu dozvola određuje Vlada. U 2004. godini po toj odredbi izdano ih je 2600, a u 2006. odobrena je kvota od 1037 stranaca, dok je kvota za produljenje već izdanih dozvola 800. Najviše stranaca bilo je zaposleno u građevinarstvu, znanosti i obrazovanju, turizmu i zdravstvu. Procjenjuje se da su potrebe za stranim radnicima u Hrvatskoj znatno veće, osobito u brodogradnji i građevini, i da njihov realan broj u Hrvatskoj iznosi 10.000.

- U usporedbi sa Slovenijom koja je imala 30.000 stranih radnika ili Austrijom sa 20.000 stranih radnika, proizlazi da Hrvatska ne zapošljava previše stranaca. Većina stranih radnika u Hrvatskoj dolazi iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Slovačke i Ukrajine, a zatim iz Srbije i Crne Gore, Turske, Makedonije, Slovenije i Austrije. Napredak Hrvatske u sljedećih nekoliko godina prije pristupanja EU vjerojatno će još više smanjiti razinu migracije radne snage, kako je bio slučaj i u ostalim tranzicijskim zemljama. Gospodarski rast, niža stopa nezaposlenosti i sve bliža perspektiva ulaska u EU mogli bi privući više migracija radne snage u Hrvatsku.

Tijekom procesa integracije stručnjaci će morati pratiti migraciju radne snage kako bi se spriječio gubitak najboljih stručnjaka, odnosno efekt odljeva mozgova. S tim efektom već se susrela Mađarska čiji su lječnici, na primjer, sada na visokoj cijeni u Velikoj Britaniji, Austriji i Njemačkoj.

Procjenjuje se da ni vrhunski stručnjaci iz Hrvatske neće imati problema s dobivanjem radnih dozvola i radom u EU, kao što ga ni sada nemaju, te da bi, kad se riješi pitanje međusobnog priznavanja kvalifikacija, hrvatske medicinske sestre i njegovateljice mogle biti tražena radna snaga, osobito u Njemačkoj i Austriji.  

  Tri vrste politike na tržištu rada EU-a
  1. RESTRIKTIVNO

Austrija i Njemačka namjeravaju zadržati ograničenja za ulazak radnika tijekom svih sedam godina zbog straha od pojačane nezaposlenosti i dolaska velikog broja radnika iz novih država članica. Te su zemlje uvele i posebna ograničenja za pojedine sektore uslužnih djelatnosti (Njemačka - graditeljstvo, unutarnje uređenje, tvorničko čišćenje; Austrija - vrtlarstvo, obrada kamena, proizvodnja metalnih struktura, tvorničko čišćenje, socijalni rad itd.).

Belgija, Francuska, Grčka, Italija, Luxembourg, Španjolska i Finska prvo su odlučile primjenjivati  dvogodišnja ograničenja rada uz radnu dozvolu koja se u slučaju Finske izdavala samo ako za određeni posao nisu dostupni finski radnici. Ograničenja su nakon dvije godine ublažile ili potpuno ukinule Finska, Francuska, Grčka, Italija i Španjolska.

Danska je primjenjivala ograničavajuće mjere tijekom dvije godine, uz mogućnost produljenja na sljedeće tri, jer je vlada bila zabrinuta zbog utjecaja migracije radne snage na socijalni sustav. Postupno smanjuje ograničenja, a tržište će otvoriti polovinom 2009.
  2. RESTRIKTIVNO UZ KVOTE

Portugal je uveo kvote za radnike iz novih članica, a Nizozemska je ograničila broj radnika iz novih članica na 22.000, koji se ne smije prekoračiti tijekom prve dvije godine tranzicijskog razdoblja i to zbog zabrinutosti oko utjecaja dolaska stranih radnika na gospodarsku situaciju.

  3. SLOBODAN PRISTUP

Švedska, Irska i Velika Britanija odlučile su potpuno otvoriti svoja tržišta rada od prvoga dana pristupanja novih članica, uz neka manja ograničenja koja se odnose na socijalne programe i obveznu prijavu radnika u Velikoj Britaniji. Razlog je vjerojatnost da tržišta rada tih zemalja neće biti preopterećena radnicima iz novih država članica. Velika Britanija i Irska imaju visoku stopu zaposlenosti, a Britanija je identificirana kao jedna od EU zemalja koja bi se do 2010. g. mogla suočiti s problemom značajnog nedostatka stručne radne snage.

Irska i Velika Britanija najavile su, međutim, uvođenje ograničenja za bugarske i rumunjske radnike, dok je jedino Švedska ostala vjerna politici otvorenih vrata.



Poljaci najmobilniji

Najveći migracijski potencijal u EU dolazi iz Poljske (skoro polovica radnika iz novih država članica), Rumunjske (17%), Češke, Slovačke (11%) i Bugarske (9%). U prvoj godini nakon proširenja više od 450.000 Poljaka radilo je u nekoj drugoj državi članici, najviše se zaposlilo u Njemačkoj (21 posto), Velikoj Britaniji (21 posto), Italiji (11 posto), Irskoj (7 posto) i Nizozemskoj (7 posto). U isto vrijeme postoji velika prisutnost zaposlenih osoba iz starih država članica u Poljskoj, i to najviše Nijemaca i Francuza.





Tina Lakić

Broj preporuka: 2

ARHIVA ČLANAKA

'Maksimatic Cup Holder' patent je čija je osnovna funkcija držati čašu u automobili i spriječit prolijevanje tekućine iz nje. Pogledajte demonstraciju prototipa ovog proizvoda.

SA ŽITOM U PLODINAMA

Dobitnici nagradne igre sa Žitom u Plodinama do vrijednih nagrada

Dana 15. listopada 2012.godine izvučeni su dobitnici u nagradnoj Igri Sa Žitom u Plodinama do vrijednih nagrada.

LJUBAVOLOGIJA U PRAKSI

Kako živjeti u ljubavi?

Što ljubav doista jest? Kako je možemo svakodnevno živjeti? Kako odbaciti romantično, idealizirano shvaćanje ljubavi i prigrliti ono što ljubav istinski jest? Kako dopustiti ljubavi da nas osvoji?

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen