Nova zgrada SOA-e, koja se nalazi na križanju Savske i Vukovarske, u susjedstvu je Željka Kipkea. Dvije godine, dok je trajala gradnja, umjetnik je sa svog balkona, na četvrtom katu, tajno snimao zgradu tajne službe u nastanku.

Iz svih tih silnih snimaka, koje je snimio kamerom iz ruke, u razna doba dana i noći, odabrao je materijale za tridesetominutni film “Nadzorna kamera”, koji sada pokazuje na svojoj retrospektivnoj izložbi “Policijsko dvorište”. Izložba se otvara danas u Muzeju suvremene umjetnosti u Novom Sadu:

- Jedna nadzorna kamera više, usmjerena prema policijskom dvorištu, ne bi trebala znatnije ugroziti ravnotežu u postojećoj mreži skrivenih prostora koji kontroliraju javni prostor Zagreba. Uostalom, na samom početku nisam ni znao što se gradi, na informativnoj je ploči pisalo da je riječ o poslovnom objektu. Tek na kraju filma iz novinskog naslova “Tajne službe ulaze u novu zgradu” otkrivate o kojoj je instituciji riječ. Tako da sam zapravo obrnuo stvari, tajno sam snimao tajne službe - kaže ovaj umjetnik.

Nadzorne kamere

Slučajno se dogodilo da se zgrada tajne službe u neposrednoj blizini Kipkeova stana počela graditi upravo u trenutku kad se, kako kaže, “počeo baviti umjetnošću koja je posebnu pažnju poklanjala nadzornim kamerama ili voajerizmu u ime državnih institucija”.

U film je uključio i različite kadrove iz umjetničkih filmova, kao što su turski film “Tri majmuna” ili “Oprez, požuda!”, film Anga Leeja o ljubavi studentice, špijunke koja je u pokretu otpora i šefa kineske policije, koji govore o sustavima represije.

Pljačka i Žižek

U filmu je i dokumentarni materijal povezan s oružanom pljačkom u Sesvetama, kao i umjetnikove fotografije opljačkane banke izvana te ulomak iz Žižekova predavanja u kinu Europa...

- Kad sam se svojedobno vraćao od fotografa Damira Fabijanića, primijetio sam da u zgradi u centru grada u kojoj je njegov studio, postoji nadzorna kamera, kao i kod mene. Pa sam snimio sve nadzorne kamere koje su između nas dvojice, na dvadesetak minuta hoda, a ima ih oko pedeset. Sve sam uključio u svoj film - dodaje.

Je li, dok je snimao zgradu tajne službe, snimio nešto što bi bilo neuobičajeno?

- Ne, u većini se kadrova vide samo radnici koji rade na zgradi.

“Nadzorna kamera” je dio veće umjetnikove retrospektive, koja se sastoji od četiri dijela, a svi su radovi na neki način povezani s filmom. Na izložbi je i “Kratki vodič kroz sedamdesete i osamdesete”, u kojem je naglasak na autorovim ranijim radovima koji nagoviještaju njegov budući interes: “film, represivne ustanove i voajerizam u ime države”.

Za ciklus “Bulevar devet života” polazište je umjetnikov posjet Istanbulu, odnosno Muzeju nevinosti Orhana Pamuka.

Riječ je o slikarskom ciklusu, ali i skici za film u kojoj se isprepleću zbivanja, ljudi i najrazličitiji rekviziti koji su među sobom povezani bizarnim vezama. Ujedno je riječ i o pokušaju montaže nepostojećeg kvarta koji se sastoji od stvarnih ulica različitih metropola: Beča, Istanbula, Pariza, Trsta, Zagreba... koje okružuju nepostojeći bulevar i vode prema njemu.

Staljinovo vino

Izlaže i “Predatore, filmofile i bocu vina”, ciklus od pet crno-bijelih slika naslikanih specifičnom likovnom poetikom koja stilom podsjeća na pedesete godine prošlog stoljeća, a u navedeno je razdoblje smještena i radnja njegovih slika.

Ciklus je, naime, inspiriran vinom koje je umjetnik kupio u Trstu, a kojim je Staljin najčešće liječio nesanicu od koje je patio.