PARIZ - Muslimanski velovi koji prekrivaju cijelo tijelo i lice osim očiju trebaju biti zabranjeni u svim školama, bolnicama, javnim transportnim sredstvima i državnim uredima. Žene koje se potpuno prekrivene pojave u državnim ustanovama ne bi trebale dobiti radnu vizu, dozvolu za boravak ili francusko državljanstvo. Zaključci su to francuskog parlamentarnog tijela, odnosno 32 francuskih narodnih predstavnika, i danas su objavljeni kao stručna preporuka za budući zakon o burki ili nikabu u Francuskoj. Tijelo sastavljeno od zastupnika i lijevih i desnih stranaka donijelo je svoj sud nakon šest mjeseci istrage o pitanju koje već dugo uzburkava osjećaje u francuskoj javnosti.
Veo je neprihvatljiv
- Nošenje vela koji u potpunosti skriva ženu izazov je našoj republici. To je neprihvatljivo. Takav eksces treba osuditi - stav je koji objašnjava presudu. Parlament bi trebao usvojiti rezoluciju da je “burka protivna vrijednostima republike”, smatra panel, i “cijela Francuska treba reći ne potpuno prekrivajućem velu”.
No ovo, dosad najveće, izopćavanje muslimanskog vjerskog obilježja neće se, još, odnositi na pješake na francuskim ulicama ili posjetitelje trgovačkim centrima. Takvo, potpuno brisanje tamnog dugog vela i mističnih, a za neke i prijetećih, silueta s francuskih dnevnih slika, moralo bi, naime, biti revidirano na sudovima kako bi se ustanovila njegova legalnost.
- Nošenje takvog vela je samo vrh ledene sante. Iza njega se skrivaju skandalozne prakse - izjavio je komunistički zastupnik Andre Gerin, predsjedavajući komisije. Borit će se, dodao je, protiv “gurua” koji pokušavaju “uvesti rasističku vrstu fundamentalizma i sektarijanizma u Francusku”.
‘Simbol represije žena’
Napetost se pojačavala u posljednjim satima glasovanja skupine kad su desničarski zastupnici pokušali progurati zabranu burke na svim javnim mjestima. Naposljetku se odustalo i od dvije od sveukupno 18 preporuka: uspostavljanja nacionalnog centra za islamske studije te provođenja državne studije o islamofobiji.
Događaji u Francuskoj, u neku ruku povijesni, presuđuju vidljivo složenom društvu koje je u nastanku u čitavoj Europi. Francuzi se, naime, odlučuju na zabranu burki nakon što su Švicarci rekli “ne” izgradnji minareta. Ankete u Velikoj Britaniji i Francuskoj pokazale su da većina stanovništva “ne bi da se u njihovom susjedstvu gradi džamija”. Anketa među Francuzima o pitanju burki pokazala je da je 57 posto za zabranu. Burku u Francuskoj nosi oko 1900 žena, prema državnim podacima. Polovica ih živi na području Pariza i 90 posto njih je mlađe od 40 godina. To je, dakle, kap u moru šest milijuna muslimana, koliko ih ima u Francuskoj, zemlji s najbrojnijom muslimanskom manjinom u EU. Francuska je istodobno i najsekularnija europska država. Sekularizam, odnosno odvajanje vjere i države je tradicija u toj zemlji u kojoj predsjednik primjerice ne priseže na Bibiliju, a u školskim priredbama nema mjesta božićnim pjesmama ili predstavama o rođenju Isusa. No, mnogi velove ne vide samo kao pitanje religije i države.
Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy izjavio je da burka ili nikab nije vjersko obilježje, već simbol podjarmljivanja žene. - Burka nije dobrodošla u Francuskoj - otvoreno je izjavio, dodajući da se burka ne može tolerirati u zemlji koja sebe vidi kao predvodnika na polju ljudskih prava. - To je hodajući zatvor -izjavio je, pak, Andre Gerin.
Zabrana vodi ekstremizmu
Političari su, kao i javnost, u svemu tome bili podijeljeni. Socijalistička opozicija bila je blaža, no ipak su u panelu pristali na restrikcije. Njihove, kao i sumnje i oprez dijela javnosti koja je buktala oko pitanja, leže u prijetnji da prestrog zakon stigmatizira muslimane koji su već povrijeđeni antiislamističkim izjavama koje su izletjele u buci nacionalne debate.
U Francuskoj je, inače, već 2004. godine zabranjeno nošenje hidžaba, rubca koji prekriva kosu i vrat, u školama. Vjerski vođe su tada upozoravali da bi to moglo voditi k ekstremizmu, a podržali su ih katolički i židovski oci.
Pitanje je delikatno i složeno te prožeto emocijama i dubokim religioznim osjećanjima muslimanskih vjernika. Zapadnjaci vide pokrivanje žena kao oblik represije, a protivnici velova podsjećaju da je to prva stvar koju su talibani uveli na područjima kojima su zavladali, uz druge, sasvim sigurno u tom slučaju, represivne mjere nad ženskim ljudskim bićem.
Neke žene na zapadu jesu primorane nositi veo. No, mnoge su zaista to same odabrale - kao dio svoje vjere i tradicije, ali i ženskosti. Iza sprečavanja da muškarci vide ženu stoje vrline poput poštovanja, časti i skromnosti. Arapi su izrazito ponosni ljudi. No u Kuranu se navodi kako su treba odijevati skromno, a ne doslovce biti iza zavjese. Duge crne mantije zapravo su se počele koristiti prije islama u arapskim pustinjama kao zaštita od pijeska i vjetra. Također i zbog obrane od napadača koji nisu mogli u prvi čas razabrati mlade djevojke i oteti ih obiteljima.
Tko se krije iza burke?
Na zapadu upravo taj faktor sigurnosti, no iz drugog smjera, ističu kao najveći problem. Kako biti siguran da ispod platna nije muškarac ili možda čak terorist koji razgledava najbolje mjesto za napad.
|
Nizozemska Raspravljalo se o napuštanju zakona iz 2006. godine o potpunoj zabrani muslimanskih velova nakon što su pravnici ustvrdili da bi to najvjerojatnije bilo protiv ustava. Umjesto toga, najvjerojatnije će tražiti zabranu velova koji pokrivaju lice u školama i spriječiti državne službenike da ih nose. No, zakon još nije prihvaćen. |
|
Velika Britanija Debata o velovima poprilično je nestala iz javnosti nakon što ih je tadašnji britanski premijer Tony Blair 2006. godine nazvao ‘znakovima separacije’ i potaknuo veliku raspravu. Inače, vjerska su obilježja češća na londonskim ulicama nego na onima drugih europskih gradova. |
|
Italija Na snazi zakon koji određuje da se ljudima mora vidjeti lice u javnosti, uveden u naporu da se suzbije terorizam kod kuće prije nekoliko desetljeća. Predstavnici talijanske muslimanske zajednice kažu da se rijetko primjenjuje u slučaju žena koje nose veo. |
|
Turska Pokrivala za glavu islamskog stila i pokrivala za tijelo zabranjena su u školama, na sveučilištima i u uredima državnih službi. |
|
Egipat Vodeći islamski vjerski učitelj zabranio je u listopadu velove koji prekrivaju lice u učionicama i studentskim domovima vodeće sunitske obrazovne institucije al-Azahar kako bi obeshrabrio prakticiranje radikalnog islama. |
|
Tunis Marame za glavu i velovi koji potpuno pokrivaju zabranjeni su u javnim ustanovama i školama. |
KOMENTAR INOSLAVA BEŠKERA: Ključna riječ je sloboda...
Bérčngere Lefranc, francuska umjetnica, nosila je burku 30 dana po Parizu, lani u lipnju. Po kiši bi promočila, po suncu se kuhala, osjećala se kao u zatvoru, ali ne zaštićena, nego izložena: Francuskinje su je gledale s prezirom, ponetko bi pljunuo pred nju, djeca su bila u strahu pred njom. Kad je Nicholas Sarkozy, francuski predsjednik, rekao u isto doba lani u Versaillesu da burka nije dobrodošla u Francuskoj jer nije simbol vjere nego tlačenja žene, vjerojatno nije imao na umu da ženu u burki tlače i francuski nemuslimani.
Sloboda je tu zaista ključna riječ. Je li ju moguće uvesti zabranom?
Nije uvijek lako razdvojiti koji običaj zaista pripada u poklad neke vjere, a kada su posrijedi neki bitno raniji običaji koji su urasli u neki vjerski puk. Nisu posrijedi samo pučke pobožnosti, fešte poput badnja na Badnjak ili šarenih jaja za Uskrs. Obrezivanje muškaraca datira od prije Abrahama i postojalo je u Egiptu gdje nije bilo zavjeta s Bogom; spolno sakaćenje žena (otkidanje klitorisa) postojalo je u Africi i prije prodora islama; muslimanski vjerski autoriteti tegobno se i nerijetko uzalud bore protiv toga. Pokrivanje glave pred Bogom karakteristično je za mnoge mediteranske religije, i mnogobožačke (od egipatske do rimskih prvosvećenika), i za sve tri abramitske jednobožačke: židovsku, kršćansku i muslimansku. Stariji među nama pamte da su sve do druge polovice prošlog stoljeća i redovnici i mnogi svećenici hodali s kapicom (kalotom, soli Deo) kakvu i danas nose biskupi (i od koje se malo razlikuje židovska kipaa), da su svećenici u crkvu ulazili s biretom na glavi, da su do Koncila sve katoličke redovnice (a i danas mnoge, kao i pravoslavne monahinje) nosile veo iz kojega viri samo lice, da su i ine katolkinje kosu pokrivale velom za pričest, vjenčanje i izlazak pred papu, da se Bogorodica ni ne prikazuje bez iste takve marame.
U Tunisu i danas, a u Turskoj dok je bila zabranjena, feredža je znala biti i prkosno odabran znak identiteta, poput križa o vratu one učenice kojoj su ga nasilno skinuli u Makarskoj prije tridesetak godina, nad čime su se mnogi od nas zgražali. Brzina kojom su se mnoge žene u Afganistanu oslobodile burke netom je pao režim talibana, a i sve veći postotak burki na ulicama Kabula sada, poslije urušavanja demokratske mode, govori da ona za mnoge nije znak identiteta, nego žig muškog vlasništva nad ženom i njezinim ponašanjem.
Već smo ovdje svojedobno napisali kako se čini jasnim da prikrivanje lica ne treba dopustiti kada to pomaže kriminalu - bila to kefija preko lica klinca koji razbija izlog, integralna kaciga na glavi pljačkaša banke, burka preko tijela i oružja mahnitog talibana, ili naprosto šal preko lica huligana oko stadiona.
Čini se jasnim da ga ne treba podržavati kad je to sredstvo ili simbol gaženja osobne slobode. A nje ima samo ondje gdje postoji sloboda izbora bez pritiska.
I dometnuli smo kako je Hegelovu tezu da je “sloboda spoznata nužnost” Popper osudio kao reakcionarnu predrasudu, upozorivši da one koji djeluju pod pritiskom tiranije ta spoznaja nimalo ne oslobađa.
‘Švicarski je primjer potaknuo Francuze’
Sociolog religije prof. dr. Esad Ćimić smatra da je zabrana burke u Francuskoj povezana s nedavnom referendumskom odlukom Švicaraca da zabrane gradnju minareta u svojoj državi:
- Švicarska je bila shvaćana kao europska paradigma međukulturalne i međuvjerske tolerancije i ovo što se dogodilo sigurno je potaklo Francuze da i oni uvedu sličnu zabranu. Određena netolerancija prema muslimanima, čini mi se, postaje sve veća i nadam se da se neće širiti. No, Francuska jest država u kojoj je sekularizacija popularan stav i nezamislivo je da se vjera nameće. To treba respektirati. Burka može smetati javnoj afirmaciji žene i na neki način simbolizira namjernu izolaciju, ne samo od pripadnika druge vjere nego i od svoje. (G. An.)
Burka nije obvezna za muslimanke
Zagrebački muftija Ševko ef. Omerbašić ističe kako burka i prekrivanje lica nisu vjerska obveza u islamu. - Tek neke škole tumačenja Kurana iz pojedinih arapskih zemalja inzistiraju na tome. Burka se u Kuranu i ne spominje, a ona čak i nije autohtono islamski način odijevanja, već preuzeti. Kuran nigdje ne traži da žena prekriva svoj e lice, a može biti i otkrivena ako to ne prijeti moralnom liku. (G. An.)
