Objavljeno:  14.04.2007

Zločinački pothvat

Život se nekako neobično zna poigrati s ljudima. Često nam se događa da, slijedeći nekakva životna načela ili uvjerenja, dođemo u poziciju u kojoj se zasigurno ne bismo željeli naći.

 I to se, eto, po ne znam koji put, dogodilo i meni. U domaćoj sam javnosti i prečesto bio percipiran kao produžena ruka Carle Del Ponte, haaški špijun, neprijatelj Hrvatske itd., itd.. A onda odjednom kopernikanski obrat. Otkad sam u televizijskoj emisiji "Otvoreno" prije sedam dana pokazao dokument Tužiteljstva koji govori o internoj istrazi o sudjelovanju Grega Kehoea u radu na predmetu Oluja, postao sam i neprijatelj Tužiteljstva haaškoga Tribunala.

Kako iz dana u dan sve detaljnije objavljujem dokument koji sam pokazao pred TV ekranima, tako raste animozitet u Tužiteljstvu Tribunala. Nije problem u  tužiteljici, koja je vrlo razborita osoba i koja shvaća da svatko mora raditi svoj posao. Tužitelji svoj, a novinari svoj. Pravo javnosti uvijek se smatra višim i može se ograničiti jedino sudskom odlukom. No povrijeđenost nekakvih "umišljenih veličina" u Tribunalu je nezamisliva. Dva su dana vijećale mudre glave trebaju li ići na sudsku zabranu objavljivanja dijelova dokumenta. Upozoravao sam svoje prijatelje u Tužiteljstvu da to ne rade, i to stoga što znam kakvo je raspoloženje u Sudu. Neki bi suci jedva dočekali ovakvu priliku da odbiju zahtjev Tužiteljstva, pogotovo zbog činjenice što je u međuvremenu dio dokumenta već postao javan. Čini se da će Tužiteljstvo pokušati formalnim igrama zapriječiti raspravu o biti dokumenta, i to tako što će postaviti pitanje izvora dokumenta, a problem je u njegovu sadržaju i u činjenici da je netko taj dokument prikrivao. Stoga ću osobno idućeg tjedna poslati tajniku Suda, Tužiteljstvu, predsjedniku Suda, ali i haaškoj komori, kopiju dokumenta, uz molbu da rasprave o meritumu stvari, to jest o tome je li Greg Kehoe kao tužitelj Tribunala imao pristup dokumentima vezanima uz operaciju Oluja.

Cinker i druker

Mene ne zanimaju budalasti Mišetićevi komentari kao ni novi animozitet prema meni u dijelu Tužiteljstva Tribunala. Na sve sam to već navikao. Ako čovjek postupa po svojoj savjesti i radi u skladu sa svojim svjetonazorom inzistirajući na nekim načelima, automatski postaje kontroverzna ličnost. Oni koji to tvrde na određeni su način u pravu. Nekontroverzne osobe su oni koji se povijaju prema svakom dašku vjetra što puhne. Prilagodljivo. To je njihovo pravo. No, oni osporavaju svakome da bude kontroverzan, tj. principijelan. To su oni stereotipi u razmišljanjima i ponašanjima koje je potrebno iz dana u dan razbijati. Slična situacija u kojo

Gotovina može promijeniti percepciju o sebi jedino promjenom vlastite braniteljske ekipe

j sam se ja našao, ali u drugom okruženju i iz drugih razloga, događa se upravo Anti Gotovini, trenutačnom optuženiku. On, međutim, nema kapacitet nositi se sa situacijom u kojoj se našao. Stoga se prepustio u ruke takvih tipčina i vagabunda kakav je jedan Mišetić. Je li itko prije dvije godine mogao zamisliti da će se Ante Gotovina, optuženik Haaškoga suda, naći u pritvoru toga suda i da će se ondje, preko svojih odvjetnika, dakako, braniti tako da druge optužuje za zločine nakon Oluje? Ponajprije svoje suborce. Tako je Gotovina prešao put od neospornog heroja do, govoreći robijaško-legionarskim žargonom, cinkera, drukera i denuncijanta. A upravo to proizlazi iz podneska što su ga u Gotovinino ime podnijeli Sudu njegovi branitelji Mišetić i Kehoe. Za sada ovaj trolist prstom upire na kaznenu odgovornost Ivana Jarnjaka, tadašnjeg ministra unutarnjih poslova, na Miroslava Šeparovića, tadašnjeg ministra pravosuđa, i na Matu Laušića, načelnika Vojne policije. Što se Laušića tiče, on je prije Oluje Vojnu policiju izravno, i to pismenom zapovijedi, podredio Gotovini kao zapovjedniku vojnog područja. Što se Jarnjaka tiče, u pismu koje je 18. kolovoza '95. potpisao Joško Morić, a Tužiteljstvo ga citira u nedavnom podnesku, MUP je čak izdao naredbu da civilna policija intervenira ondje gdje to odbije Vojna policija, a morala bi, pa čak i protiv vojnih lica. Gotovina je na tu naredbu reagirao tako što je išamarao civilne policajce koji su ga zaustavili na jednom check pointu.

Ima nešto još gore čega hrvatska javnost mora biti svjesna. Tužiteljstvo Tribunala inzistira na zločinačkom pothvatu temeljeći svoje optužbe na brojnim dokumentima. Bivša glasnogovornica Tužiteljstva Tribunala Florence Hartmann objavila je knjigu koja upravo potvrđuje tezu Tužiteljstva da je riječ bila o dogovornom preseljenju i u sklopu toga zločinačkom pothvatu hrvatske strane. I gle čuda, Mišetić preko Večernjaka poručuje kako će obrana upravo nju zvati za svojeg svjedoka! Da ti pamet stane. A ona mi je za Uskrs rekla kako ne namjerava dolaziti na Sud niti namjerava bilo što dodati onome što je napisala u knjizi. Branitelji optuženoga Gotovine otišli su, međutim, korak dalje u svojem pomaganju kriminalizaciji Domovinskog rata pokušavajući potkazati i prokazati i druge članove "zločinačkog pothvata". Kao što je poznato, Tužiteljstvo je navelo samo imena vodećih ljudi hrvatske vlasti onog doba, i to mrtvih (Tuđman, Šušak, Červenko, Bobetko), te trojicu optuženih, kao identificirane članove zločinačkog pothvata. Ostali su bili obuhvaćeni zbirnim pojmovima poput onih "vladini dužnosnici", pa do "najnižih nivoa vlasti". Trolist Gotovina, Mišetić, Kehoe u svojem je podnesku preko Suda tražio od Tužiteljstva da poimence navede ostale članove zločinačkog pothvata. Što ako Tužiteljstvo doista navede još 10, 20, 50 ili 100 imena? Tužiteljstvo, s obzirom na izlaznu strategiju, ali i potvrđenu optužnicu, optužnicu više ne može mijenjati, ali može navesti imena, što znači da za svako ime ima nekakvu potkrepu u dokazima. Pod hipotetskom pretpostavkom da Sud prihvati listu koju ponudi Tužiteljstvo i ako u pravomoćnoj presudi Tribunala budu ta imena, postavlja se pitanje koje su moguće pravne posljedice za osobe navedene kao "članovi zločinačke organizacije". Prema nekim pravnim tumačenjima, hrvatsko bi zakonodavstvo bilo obvezatno na temelju takve sudske presude povesti postupke protiv svih osoba koje su presudom navedene kao članovi zločinačke organizacije. To bi za hrvatsku državu dugoročno bio teško podnošljiv pravni i politički pritisak. Napokon, čak i ako ne bi bilo sudskih postupaka, na tim bi imenima ostala doživotna ljaga koja bi proizlazila iz pravorijeka presude kojom su kao članovi zločinačkog pothvata sudjelovali u ratnim zločinima. Budući da Europski parlament upravo priprema zakon koji će biti obvezatan za sve članice EU, a kojim se proglašava kaznenim djelom svako negiranje genocida i ratnog zločina, onda je jasno u kakvoj bi se poziciji mogli naći deseci i stotine hrvatskih građana na temelju jedne presude Ad hoc tribunala u Haagu.

Kehoe i Blaškić

Sve su to konzekvencije i rezultat kontinuiranog ponašanja, prije svega Mišetićeva, koji manipulira Gotovinom blokiranim od kontakta sa svijetom u pritvoru Tribunala. U pravu je profesor Damaška kada u intervjuu u Večernjaku u srijedu kaže kako "nitko od sudionika procesa neće imati kao poglaviti cilj i interes obraniti hrvatsku državu od kriminalne stigmatizacije". Sigurno je da bi Miroslav Šeparović kao bivši ministar pravosuđa itekako to radio kroz obranu Markača, kao i bivši tužitelj Goran Mikuličić, koji se već istakao obranama pred Tribunalom. Tandem Prodanović - Sloković svojim ponašanjem pred Sudom stalno je pokazivao pomirljivu notu inzistirajući na zajedničkoj obrani. Jedino su Mišetić i Kehoe razbijali obranu opravdavajući to pokušajem obrane svojeg klijenta. A što se drugo može očekivati od Grega Kehoea koji je u predmetu Blaškić zastupao tezu o zločinačkom pothvatu predvođenom Tuđmanom. Da brani Hrvatsku? Ili svojeg klijenta za pare hrvatske emigracije? Klijenta koji pokazuje da je spreman žrtvovati i suborce i prijatelje i Hrvatsku radi svoje "slobode". Gotovina može promijeniti svoju poziciju i percepciju u hrvatskom društvu jedino promjenom vlastite braniteljske ekipe i njihove strategije i taktike.


7.4.
Uskrsni vuk
Šećući s kćerima preko Cvjetnog trga nailazim na štand na kojemu mladići i djevojke dijele obojena jaja. Jedno daju i meni. Jaja dijele članovi mladeži HSP-a, "velečasnog" Ante Đapića. Na tamnoobojenu jajetu nacrtan je - vuk. E, svašta sam vidio i čuo u životu, ali da će na Uskrs, blagdan čiji je simbol janje, netko dijeliti jaja s nacrtanim vukom, to još nisam čuo ni vidio. Ali kod Đapića je sve moguće. Može on snimati filmove, glumatati i predstavljati, no krvoločnu vučju ćud svoje stranke ne može prikriti ni - jajima.

8.4.
Uskrs
Navališe ljudi u crkve. Pa i treba. Uskrs je. Ako ništa drugo, a ono radi blagoslova jela. Usto, prilika je to da se pokaže i nova proljetna odjeća. Prema nekim anketama, čak 97 posto hrvatskih građana slavi Uskrs. Jutros mi je, nešto prije 8 sati, prva čestitala uskrsne blagdane prijateljica iz mladosti, za koju znam da nije bila baš religiozna. Pitam je kako to da i ona s kćerima slavi Uskrs. Njezin je odgovor da se prilagođava običajima sredine u kojoj živi. To je najgore za izvorni kršćanski smisao Uskrsa i uskrsnuća. Mnogi ljudi u crkvi, koji to i znaju, sakrivaju.

9.4.
Dokolica
Još se od grčkih vremena pa sve do danas raspravlja o načinu na koji osmisliti dokolicu. A današnji je dan baš prigoda za dokoličarenje. Talijani imaju krasnu uzrečicu, koju je često koristio Krleža: "Kako je slatko raditi ništa". Upravo se tako osjećam danas. Jedini su remetilački faktor moja unučad, a posebno Helena Marija. Mi odrasli izmjenjujemo se u čuvanju, međutim ona nas energijom sve pobjeđuje. Od zalijevanja cvijeća do naganjanja moga preplašenog labradora Bosa, sve joj polazi za rukom. Odlazak obitelji ipak doživljavam kao priliku za smiraj.

10.4.
Friščić
U današnjem Poslovnom dnevniku čitam intervju s Josipom Friščićem, predsjednikom HSS-a. Kaže da će dati ostavku ako koalicija HSS-a i HSLS-a ne osvoji barem 25 zastupnika. Onda neka je odmah da jer kada bi ta koalicija osvojila 25 zastupnika, to bi značilo da je ovaj narod potpuno lud i bolestan. Da je politički pretežno neobrazovan, već je odavno jasno, ali ne baš toliko da ne bi prepoznao ove provincijalne fulirancije. Inače, Friščić sebe nudi i za premijera. Nudim novu krilaticu: Koliko Hrvata, toliko premijerskih kandidata.

11.4.
Zamor
Opet osjećam zamor materijala. Svi ovi pusti pozivi, nazivanja, pisanja, nastupi, opet mi pomalo daju signale da sam pretjerao. Ima pravo kolega Ivanjek iz uredništva našeg lista. Ovaj ritam više nije za nas. Objašnjavam Dijani Čuljak da sutra ne mogu doći u njezinu emisiju zato što sadim jagode. To je ipak važnije od televizijskog nastupa. Tada se čovjek barem malo iskopča, odmori i razmišlja o drugim, mnogo životnijim stvarima. Usto, procvale su i trešnje i trebalo bi ih prskati protiv monilije. Šteta je napuštati prirodu ovih dana.

12.4.
Brzoglasanje
Oko 10 sati ujutro zovu brzoglasom iz Haaga. Tužiteljica Del Ponte. Podulji razgovor o spornom dokumentu koji je jučer na fin način pokušala zaustaviti. Razgovaramo na talijanskom jeziku. Ako ništa drugo, da malo zakompliciramo onima koji slušaju. Dogovaramo se da se nađemo u Haagu na kavi kada mi dopuste vrijeme i zdravlje. Iz razgovora s njom primjećujem da su u Tužiteljstvu Tribunala dosta uznemireni zbog objavljivanja ovog dokumenta. Naime, nakon "rušenja" obrane, moglo bi doći i do "rušenja" optužbe. Na osobnoj razini, dakako. 

Zvonimir Čičak