ZAGREB - Izbacivanje Ive Sanadera iz HDZ-a jedina je logična odluka nakon njegove incidentne najave da nedemokratskim i izvanstatutarnim sredstvima kani preuzeti vlast u stranci. Nastali se problem nije mogao drugačije riješiti.
Šefica HDZ-a, premijerka Jadranka Kosor, napravila je odlučan rez, slično kao što je predsjednik Mesić svojedobno po hitnom postupku u mirovinu adaktirao pučistički raspoložene generale.
Jurišom u ponovno osvajanje vlasti, Sanader se predstavio kao opasan politički avanturist, apsolutno nesposoban za percepciju realnosti. Je li mu njegova arogancija ili mu je neka panika pomračila mozak, ali njegovi su postupci potpuno iracionalni. Sebe je precijenio, Kosor, opet, podcijenio. Ponovno je pokazao da ne poštuje elementarnu demokraciju: kao što je svoju nasljednicu prije pola godine vlastoručno instalirao, mislio je, valjda, da je na isti način, snagom svoje volje, može srušiti. Ali patuljčica je u međuvremenu narasla.
A krug nekad moćnog kancelara sveo se na šačicu prijatelja, koje je uveo u politiku i koji su, osim barba Luke, stranački potpuno nevažni. Ne funkcioniraju više, izgleda, ni refleksi poslušnosti, koje je godinama usađivao.
Razlaz sa Sanaderom postao je neminovan iz više razloga. Na provokacije i prijetnje udarom šefica HDZ-a morala je odgovoriti. Jedan dan je odšutjela, ali ozbiljna stranka i rukovodstvo, koje mora pokazati da kontrolira situaciju, ne može svoje reagiranje svoditi na anonimne, neformalne komentare.
Zatim, svaka stranka mora znati tko joj je predsjednik. Ne može dopustiti dvovlašće. Ni teroriziranje samozvanaca. Dalje, miroljubiva je koegzistencija u ovom slučaju postala nemoguća. Sanader je pokazao nezajažljivu potrebu da bude prvi, a Kosor možda tek njegova lutka na koncu. Njihovo nekadašnje partnerstvo pretvorilo se u neprijateljstvo. Moralo se presjeći: ili on ili ona. Zatim, rez se nije mogao odgađati i zato što se Sanader, postalo je jasno, neće smiriti. Pretvara se u stalnog destabilizatora stranke i njenog rukovodstva.
Problem se trajno može apsolvirati samo njegovim amputiranjem iz HDZ-ova članstva. Na koncu, stranka se radi vlastitog opstanka morala razići sa svojim nekad neprikosnovenim šefom. Njegovi su repovi postali preteški.
Odluku o Sanaderovoj sudbini HDZ-u, vjerojatno, nije bilo lako donijeti. Digao je stranku iz pepela nakon trećesiječanjskog poraza, ali na koncu sam ju je bacio u blato. Važio je za apsolutnog gospodara HDZ-a i države, postao najomraženiji političar. Ali, na koncu, svojim je ponašanjem pomogao stranci da se odluči. Neskrivenom objavom rata Jadranki je Kosor zapravo učinio veliku uslugu. Njoj nije ostavio izbora. Sebi nije osigurao alibi ni izgovor. Svatko vidi da se razlaz nije mogao izbjeći. Šefici HDZ-a to olakšava situaciju u prilično uzbunjenoj stranci. Sanaderova omraženost pribavlja joj masovnu podršku, od predsjednika Mesića, stranaka koalicije, dijela opozicije, do široke javnosti. Jadranka Kosor našla se na velikom ispitu i uspjela je položiti.
