Dobro je što smo u jučerašnjem Jutarnjem listu mogli pročitati početak feljtona o knjizi "Iluzija o Bogu" Richarda Dawkinsa. Dovoljno je ono na kraju članka o Ivanu Pavlu II. i Gospi Fatimskoj. Koliko god slavan bio, taj čovjek očito pojma nema o biblijskoj vjeri, židovstvu i kršćanstvu. To je kao da se čovjek bez sluha ruga onima koji s razumijevanjem uživaju u izvođenju velikog glazbenog djela. Zaista misli da kršćani ne znaju kako je Gospa Fatimska ona ista koja se časti i pod imenom Gospe Lurdske i pod mnogim drugim imenima širom svijeta? Nijedno dijete koje s ljubavlju čuva više majčinih slika ne misli da ima više majki. Tom zajedljivom primjedbom Dawkins se razobličio kao neznalica. I zašto tako neozbiljnoga "stručnjaka" ozbiljno shvaćati na drugim stranicama njegove knjige? Pita se zašto Gospa, za koju je Ivan Pavao II. povjerovao da je skrenula ubojičin metak od njegovih vitalnih organa, nije taj metak usmjerila izvan njegova tijela, da uopće ne bude ranjen. Takvom znanstveniku nema smisla izlagati Isusovu muku i smrt, nema smisla s njim razgovarati o kršćanstvu. Za njega Bog, koji u Isusu trpi i umire za ljude mora biti besmislica. Apostol Pavao bi mu poručio da je "besjeda o Križu ludost onima koji propadaju, a nama spašenima sila je Božja" (1 Kor 1,18). Onome tko misli da se s kršćanskim Bogom može tako površno rugati, isti Pavao kaže da je "ludo Božje mudrije od ljudi i slabo Božje jače od ljudi" (1 Kor 1,25). Taj se Bog ludo zaljubio u ljude pa iz ljubavi čini što izgleda ludost.
Tko to ne podnosi, mogao bi o tome šutjeti, ali za tu šutnju morao bi biti mudriji i pošteniji. Isus bi nam vjerojatno savjetovao takvima ne izlagati dubinu svemoguće ljubavi koja se žrtvuje. U Matejevu evanđelju (Mt 7, 6) zapisane su njegove riječi: "Svoga biserja ne bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas". Eto, i nježni Isus nekad se morao i bezobzirno izraziti.
Živko Kustić
