Odavno već na splitskoj Vidilici govore kako je pitanje trenutka kada će neki paun ili paunica stradati pod kotačima automobila, ili motora. I evo ga, dogodilo se. U četvrtak ujutro su lešinu nekoć prekrasnog mužjaka našli na uglu pokraj prolaza za Vidilicu. Je li slučajno, ne bi se čudili da je bilo i namjerno, ne znamo, no evidentno je kako vozilo koje ga je udarilo nije za sobom ostavilo tragove kočenja.
Od siline udarca poletjelo je na sve strane perje, bila ga je puna ulica, zakovitlalo se i gore skroz put Vidilice, prema kućama na brijegu. Žalostan je to bio prizor za susjede, a još žalosniji, pričali su nam, krikovi drugog pauna koji je došao obići mrtvu pticu. A najmučniji je bio prizor za stotinjak djece iz vrtića kojima su tete pokušale odvući pažnju. Počele im govoriti da okrenu glavu na drugu stranu.
I mrtvi paun je tako na mjestu udarca stajao, stajao i tko zna koliko bi još stajao čekajući komunalce. Sve dok jednu od susjeda koja se o njima već dugo brine, srce od tog jada nije još više zaboljelo, pa ga je uzela u ruke, prenijela na mirnije mjesto. I gdje smo sada? Nigdje.
Netko je, izgleda, jutros presudio paunu s Gripa, a onda je stigla i ona... ‘Ovo se nikad prije nije dogodilo ‘
Paunovi i dalje šeću, vozači i dalje prolaze. Grad Split kojem su se ljudi pitaj boga koliko puta obraćali ovako onako zbog ovog problema, ne briga ništa po pitanju njihove ni sigurnosti ni skrbi.
A trebao bi, mogao bi, imamo mi i ZOO vrt, imamo i cijeli Marjan. Uz ovaj poludivlji promet, gužve i sve luđi svit koji po gradu loše radi uličnim životinjama i kućnim ljubimcima, hoćemo li opet za malo vremena gledati ovakav prizor? Pa grijeh je to, ljudi, koliko vam godina treba da odlučite što ćemo s paunovima? Koliko vam treba da se pokrenete? Ljudi vas već godinama zovu u pomoć.
- Nikada ja nisam još ovdje vidjela da je pauna udarilo auto. Nikada. I evo ga jutros, odmah su mi tu rekle susjede što se dogodilo, i vidim na uglu lešinu prekrasnog mužjaka. Naravno da mi je žao. Ne znam, ne bi htjela griješiti dušu, htjela bih vjerovati da ga nije neko namjerno zgazio. Ma žao ti je životinje - koliko god nanosila štetu, opet ne možeš biti toliki divljak da je namjerno ideš ubiti. Ali ima tu i kamera, lako se može vidjeti što se dogodilo...
- Znaš što, i ruke i noge bi polomila onom tko je ovo napravilo, jer je to namjerno. Zna se da paunovi ovuda prolaze, i da se po ovim cestama ne može, ne smije divljat. Ubili su ga, da mi ga je uhvatiti toga tko je to učinio ...
- Ne znam. Ali jako mi je žao, i to je živo biće, prelijepa je ptica. Atrakcija. Stalno ih tu gledam, svaki dan. Mi se građani o njima brinemo, dajemo vode, hrane... Grad? Ma dajte, boli njih neka stvar za paunove s Vidilice. Tu kada ptice prolaze, a zna ih bit i po desetak u koloni, ljudi stanu, čekaju, a oni ponosito šeću. Snimaju ih ljudi iz auta i oni su ovdje kao neki zaštitni znak.. Bojim se za njih, vjerujte mi...
- Ubio ga je neki kreten, sto posto ga je ubio, mater mu j..... Kome ja ta životinja što skrivila? Vidiš po tragu gume, gledaj uz sami je rub ceste. Namjerno ga je gađao, točno ga je ciljao, točno ga je htio ubiti...
- Njih je već odavno trebalo odavde skloniti, ovdje je za njih opasno... Ali nikoga za njih nije briga ....
Sve su to Slobodnoj Dalmaciji ispričali ljudi s Vidilice, na putu za kafić, banku, iz lokalnog kafića, dućana iz parka, iz okolnih kuća.. Kažu kako im pauni nanose puno štete, skaču po autu, grebu haube, ruju po pakovima, glasaju se.... Brojni bi voljeli da im se nađe drugo mjesto za život. Ali opet nikome od njih ne pada na pamet da ih ubijaju. Jer kada sve maknemo sa strane, paunovi nisu krivi ih je netko tu prije 50 godina nastanio. Tada nije bilo prometa u gradu, ali ni ljudi nije bilo kao danas. I atrakcija su ovoga grada. Tolika da turistički vodiči goste dovode na Vidilicu kako bi vidjeli kuriozitet, takozvani Park paunova u centru Splita.
- 50 godina sam tu i ne pamtim da je neki paun nastradao od auta. Evo čujem, jutros ubili pauna. Bože moj, naravno da mi je žao. Ima tu nekoliko ljudi što im donesu vode, hrane. Nikad ja ovo doživjela nisam, da ubili pauna, bože moj – veli Tomica s Vidilice.
Iva Tukić, predsjednica Vijeća Gradskog kotara Lučac-Manuš, veli kako ima dosta ljudi s Vidilice koji su od kotara tražili rješavanje problema s paunovima. Kao razloge su navodili da im izazivaju štetu po vrtovima, skaču po autima, zalijeću se u staklo kada u njemu vide svoj odraz. I obraćaju se oni kotaru, i obraćaju, ali što tu kotar može napraviti kada je za pitanje paunova s Vidilice odgovoran Grad. A Grad za ovaj problem nije briga. Iz kotara su od Grada također tražili pomoć. Zaludu i taj pokušaj.
- Evo, baš prije neki dan javio nam se odvjetnik iz kvarta, rekao mi je da će pokrenuti spor protiv Grada zbog štete koju su mu na autu napravili paunovi. Oni su prekrasne ptice, ali budimo realni, nanose štetu ljudima i imovini. I za njih bi sigurnije bilo da ih se premjesti na neku bolju lokaciju, na Marjan, u ZOO vrt gdje će imati prostora. Paunima ovdje mjesto nije. I Grad treba promisliti o njihovom novom smještaju. Da, naše je mišljenje da ih upravo oni trebaju zbrinuti, nad njima preuzeti brigu na sigurnoj lokaciji za život – veli Iva Tukić.
Kod nas vrijedi pravilo da reagiramo tek kada se nešto loše dogodi. Evo, dogodilo se.