Za nju riječ ne mogu, ne postoji. Naprotiv, trud, mali i sigurni koraci, pozitivan stav, a u konačnici i želja za napretkom dio su svijeta kakvog 20-godišnja Paula Novina iz Ivanić-Grada poznaje. Ovaj zdrav pogled na život usadili su joj roditelji još u djetinjstvu. Paula je vrhunska sportašica u plivanju s glavnom disciplinom na 200 metara mješovito (delfin, leđno, prsno i kraul). Uz to, osoba je s cerebralnom paralizom spastične dipareze koja je nastala kao posljedica preuranjenog poroda. Paula se nedavno vratila s Europskog prvenstva u paraplivanju s prvom osvojenom medaljom, broncom, a već sada se ozbiljno priprema za drugo sudjelovanje na najvećem događaju svakog sportaša - Olimpijadi. Paula će u kolovozu predstavljati Hrvatsku na Paraolimpijskim igrama u Parizu.
Dijagnoza je nije ni najmanje spriječila u ostvarivanju snova te je postala jedna od velikih uzdanica hrvatskog sporta. Otkako zna za sebe, Paula dobar dana provodi u vodi.
- Moj susret s plivanjem započeo je prvenstveno zbog potrebe rehabilitacije. Rođena sam dva i pol mjeseca prije termina. Mami su doktori govorili da možda uopće neću preživjeti, a ako i preživim, najvjerojatnije neću moći ni hodati, ni govoriti. Unatoč ovim strašnim prognozama, roditelji ni u kojem trenutku nisu posustali, već su tražili način kako da mi pomognu. Tako sam se već s pet mjeseci našla u bazenu plivačkog kluba Natator u kojem sam i ‘prohodala u vodi‘, a tek onda s dvije godine i na suhom - priča nam Paula koja ima skraćene tetive donjih ekstremiteta, od kukova prema stopalima.
Pozitivnost
Još od djetinjstva ova mlada djevojka nije znala za drugačiji pristup, nego potpunu otvorenost prema svom stanju. Ekstrovert koji čuči u njoj uvelike joj je pomogao da na svaki, znatiželjan pogled djece u svojoj okolini, odgovori da je jednako vrijedna, baš kao i oni.
- Potpuno mi je jasno i normalno, a pogotovo u dječjoj dobi, da svatko tko je drugačiji dobije razne poglede. Imala sam puno takvih iskustava, međutim, kada su shvatili da normalno funkcioniram, da se smijem, govorim, imam normalne interakcije s njima, vrlo brzo su sve prihvatili, kao i ono što im se isprva činilo neobično, poput mojih poteškoća u hodanju - iskrena je Paula koja je i danas rado slušani motivacijski govornik na mnogim predavanjima.
Sport smatra svojim alatom s kojim pristupa onima koji se osjećaju nesigurno, marginalizirano i podcijenjeno od svoje okoline zbog raznih zdravstvenih poteškoća. Jedna nam se anegdota ove izvanredne studentice druge godine Kineziološkog fakulteta, koju je prenijela i svojim kolegama, posebno svidjela.
- Kao dijete sam bila poprilično živahna i nestašna. Bilo me je posvuda i uvijek sam imala poderana koljena. Tako sam se jednom prilikom u dvorištu naše obiteljske kuće popela na trešnju. Kada sam shvatila da se ne mogu spustiti dolje, viknula sam tati da me dođe primiti, a on mi je kroz prozor samo dobacio: ‘Kako si se popela, tako se možeš i spustiti.‘ Bila je to istina i uspjela sam u toj maloj akrobaciji - kroz smijeh govori Paula koju su sve te životne situacije učile da doista nema prepreka. Štoviše, naglašava kako ju je invaliditet koji je dio nje, doveo do brojinih nastupa i pozitivnog gledanja na život, bez obzira na sve.
U fokusu su treninzi
Sudjelovanje na Paraolimpijskim igrama veliki je uspjeh za ovu izuzetno mladu i nevjerojatno posloženu djevojku koja je vrhunskom sportašicom postala još u dobi od 14 godina. Pauli su u fokusu uvijek treninzi, kojih je devet tjedno. Zanimalo nas je stoga, poželi li se ponekad vratiti u bezbrižnost djetinjstva?
- Naravno. Voljela bih ponekad iskusiti taj osjećaj bezbrižnosti, neopterećenosti, odlaska na tulume s prijateljima. No, vrhunski sport ima svoje zakonitosti, a moja ljubav prema plivanju je jednostavno veća od te povremene želje za spontanošću života. Dan mi izgleda poprilično strukturirano. Sastoji se od treninga, teretane, odlaska na masažu, kuhanja i ranog odlaska na spavanje. Često su u tu rutinu uključeni i razgovori s psihologom i nutricionistom. Uostalom, plivanje je ulaskom u profesionalne vode postao moj posao. No, obećala sami si da u onom trenutku ako mi takav način pomalo spartanskog života postane opterećenje i stres, prestajem se sportom profesionalno baviti - odlučna je Paula koja u slobodno vrijeme najviše uživa u gledanju filmova s dečkom te u ponekoj slanoj grickalici.
Tim kao snaga
Iza vrhunskog sportaša stoji niz stručnjaka. U Paulinom timu, koji uvijek s ponosom i zahvalom ističe, to su trener Ivan Perzel i pomoćni treneri koji neprekidno traže način kako poboljšati njezinu izvedbu i tehniku vježbe. Zatim su tu i fizioterapeut Stjepan Kezele, psihologinja Renata Barić te nutricionistica Vesna Bosanac, koja, a to se našoj sugovornici posebno sviđa, zagovara da se unos nutrijenata prvenstveno iskoristi kroz hranu, a tek onda kroz suplemente.
- Kada smo na velikim natjecanjima, a iza sebe već imam tri svjetska, tri europska te Paraolimpijske u Tokiju, ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važno u timu imati stručne ljude, a u ovom ću kontekstu posebno istaknuti psihologa. Posljednja takva potreba dogodila se na nedavno održanom Europskom prvenstvu u Portugalu gdje nikako nisam bila zadovoljna svojom prvom utrkom na 400, koja uostalom i nije moja glavna disciplina. Iako sam bila svjesna toga, moj mozak se stalno vraćao na tu utrku i na vlastito nezadovoljstvo. Shvatila sam da mi je glava previše odsutna i da mi je potrebna intervencija i vraćanje toka misli natrag na prvenstvo. Na kraju našeg razgovora rekla mi je: ‘Hajde ti Paula odi broji palme!‘ Ta poruka mi je bila dovoljna. Nakon toga je pala moja prva medalja - priča nam i ističe kako je mentalno blagostanje u ovakvim situacijama ponekad ključno za osvajanje postolja.
Uz to, naša sugovornica odlaske psihologu preporučuje svima. Baš kao i njoj samoj, smatra da mentalna higijena i usmjeravanje psihologa može pomoći u izgradnji bolje verzije sebe, a to potvrđuje i činjenica da je Pauli osim što je sportašica, prvenstveno važno da bude dobra osoba.
- Svaki odrađeni trening i natjecanje u kojem znam da sam dala sve od sebe za mene je pobjeda. Svaka riječ i čin koje kroz govore i nastupe dopru do nekoga i motivira ih da učine pozitivne pomake u životu, za mene su još veći uspjeh i zadovoljstvo – skromno zaključuje Paula kojoj želimo puno sreće u pripremama i skorašnjem nastupu na Paraolimpijskim igrama.