Sudeći po informacijama koje smo prikupili u pripremi ovog Business Outlooka 2019., pred nama bi trebala biti jedna solidna, ako ne i vrlo dobra godina. Taj zaključak temelji se na predviđanjima vrlo širokog kruga menadžera i stručnjaka koji bi, recimo tako, s vrlo visokom razinom sigurnosti trebali znati što nas očekuje u 2019. godini. Osim što smo uz pomoć istraživačke agencije Ipsos anketirali 937 menadžera o očekivanjima za sljedeću godinu, zatražili smo i odgovore na 11 pitanja od 8 vrlo uglednih hrvatskih ekonomista. U slobodnoj interpretaciji rezultata tog opširnog istraživanja i 88 odgovora makroekonomista može se reći kako trebamo zadržati zdravorazumsku dozu opreza, ali se i nadati godini blagog poslovnog uzleta u kojoj, nažalost, prema svemu sudeći, nećemo riješiti nijedan od krupnih strukturnih problema hrvatske ekonomije i društva. Za ovo zadnje najbolje argumente daje naša tema o stanju hrvatske konkurentnosti iz pera Zvonimira Savića. Nije dobro. Blago rečeno. A mi smo Saviću, kao vjerojatno jednom od najdosljednijih i najpedantnijih hrvatskih ekonomista, zahvalni što nas je na tu neugodnu činjenicu podsjetio u sadržaju s pretežito ružičastim notama.
Kad je pinki razmišljanje pak u pitanju, posebno smo ponosni na dvije vrlo provokativne analize mladog ekonomista Ivice Brkljače. Osim što je hrabro najavio mogući robusni rast CROBEX-a, pozabavio se temom koja je doslovno počela proganjati svakog hrvatskog ozbiljnijeg poslodavca; to je tema s radnim naslovom "Gdje su nestali ljudi?". Brkljača je analizirajući trendove na tržištu rada zaključio kako će, ako se steknu svi uvjeti, u 2019. preostati jedino tzv. frikcijska nezaposlenost, a Hrvatska će doseći bajkovito stanje pune zaposlenosti. Ne znači to da će nestati problemi. Upravo suprotno: nastat će novi. Poslodavci bez mogućnosti za dizanje plaća i privlačenje zaposlenika počet će propadati. Vlasnička i menadžerska zajednica u Hrvatskoj počinje se suočavati s potpuno drugačijim izazovom u odnosu na zadnja desetljeća. Dugogodišnja mantra o kontroli troškova kroz kontrolu mase plaća i održavanja konkurentnosti niskom cijenom rada danas zvuči poprilično neuvjerljivo. Teško je pitanje tko će se sve i kako prilagoditi tom novom izazovu.
Moj je osobni dojam da najveću analitičku težinu našem Business Outlooku 2019. pridonosi činjenica da smo na prognostičko-autorske napore uspjeli nagovoriti višedesetljetnog moderatora hrvatske ekonomske rasprave, Velimira Šonju, kao i prestižnog eksperta HNB-a, Vedrana Šošića. Oba su se samoinicijativno, iako nisu dobili "domaće zadaće", svaki na svoj način djelomično pozabavili "proricanjem krize" kao sve naglašenijom sferom interesa mainstream ekonomista. Krajnje duhovitu ekspertizu Velimira Šonje, u koju je uspio uplesti i crne i bijele labudove te tragove u snijegu, kao i pronicljiva zapažanja Vedrana Šošića uz moto "nadajući se najboljem, očekujući najgore”, jednostavno morate pročitati.
Članci dva Š dvojca podsjetili su me na analizu jednog uglednog ekonomskog bloga o kojoj sam već pisao - pregled mogućih uzroka, otponaca i mehanizama neke nove velike krize koji je strukturiran iz odgovora 26 vrlo uglednih svjetskih ekonomista koji se ni u kojem slučaju ne mogu svrstati u kategoriju profesionalnih doomsayersa. Iako je nemoguće iz svega pročitanog u Hrvatskoj i svijetu sintetizirati neki unificirani zaključak, čini mi se da se ipak može reći da je implozija tržišta 2008. bila vrlo dobra lekcija planetarnoj zajednici ekonomista jer se danas, ako ništa drugo, mainstream ekonomska misao ne bavi uljepšavanjem i (samo)poricanjem, nego sve zrelije promišlja sve raznovrsnije izvore rizika.
U toj novoj globalnoj volji da se prognozira kriza, kojoj su se priključile i najveće investicijske kuće, nema prognoze velike drame u 2019., ali je više vrlo ozbiljnih prognostičara smjestilo novi potencijalni ogromni problem u 2020. godinu. Pri tome valja voditi računa kako o krizi 2020. ne govore samo pojedinci poput Nouriela Roubinija, nego i analitičari J. P. Morgana koji su uz svu svoju umnost i analitičko oružje kakvo im mogu priuštiti moćna financijska kuća ipak sputani korporativnim standardima. Pa ipak najavljuju krizu.
Slično bi mogli reći da vrijedi i za Hrvatsku. U 2019. bi trebali biti OK, ali je dosta ozbiljno pitanje što u 2020. godini i nakon nje, s tim da zapravo nitko ne zna, niti globalno niti u Hrvatskoj, što će se možda dogoditi sutra, a kamoli za 2-3 godine.
Ključni rizik ovog našeg Business Outlooka 2019. leži u tome što je morao biti otisnut čak šest dana prije nego što će se pojaviti na tržištu. Uz to kako danas funkcioniraju globalna tržišta, doslovno se može dogoditi da gledamo dramatičan pad vrijednosti nekih vrsta imovine, a mi u Outlooku predviđamo sasvim dobru godinu.
Zaključno, treba naglasiti kako naš specijal Business Outlook 2019. daje poseban uvid u razmišljanja hrvatskih biznismena, što mu daje specifičnu težinu. Do promišljanja biznismena došli smo na vrlo jednostavne, klasične načine: kroz autorske kolumne menadžera, kraće osvrte direktora sektora HUP-a, a naš vrijedni novinar Frenki Laušić anketirao je najveće tvrtke o njihovim procjenama i planovima.
Vjerujem da smo na taj način poprilično dobro ispunili sliku hrvatskog gospodarstva u 2019., a najboljom mi se čini inače vrlo jednostavna poruka predsjednice HUP-a, Gordane Deranje: "Upravo sada kad rastemo i kad nam ide solidno trebamo zasukati rukave i učiniti sve što možemo da ovo vrijeme iskoristimo kako bismo napredovali brže i doveli se u formu za sljedeću krizu".
Ne trebamo posebno naglašavati da su ključni dio posla u sektorskim prognozama obavili vrijedni analitičari Signaliticsa uz pomoć podataka koje je prikupio Bisnode.