Ljudi su u viktorijansko doba duševne bolnice zvali kamenim majkama. U to su doba toliko vjerovali u arhitekturu da su mislili kako dizajn zgrade doslovno može ozdraviti bolesne.
Marianne Thackery mislila je kako je Bolnicu za duševne bolesti Nazaret – i ono što se ondje dogodilo – ostavila iza sebe. Preselila se u London, udala za predvidljivog muškarca, odgojila kćer Honor i postala ugledna profesorica povijesti arhitekture.
Ali onda je predvidljivi, pouzdani Sam iznenadi kupnjom stana u blizini sela njezina djetinjstva, kako bi pomogla sestri u brizi za njihovu ostarjelu majku.
Stan se nalazi unutar obnovljene i prenamijenjene Bolnice Nazaret.
Gotovo odmah, Marianne shvaća kako je neke tajne teže sačuvati od drugih.
Kamene majke su Marianneina priča o ženi koja je u mladosti pogriješila i donijela opasne odluke kako bi preživjela. Marianne je spremna učiniti gotovo sve kako bi sačuvala te događaje pokopane da ne bi ugrozile njezinu mentalno bolesnu kćer, jer bi istina mogla potaknuti Honor na novi pokušaj samoubojstva.
To je i priča Helen Greenlaw, žene koja je kažnjena zbog težnje neovisnosti i zbog svoje ambicije. Nju su u mladosti, zbog izražene individualnosti neprimjerene duhu vremena, liječili protiv njezine volje. Uspjela je preživjeti zlostavljanje i izolaciju tako što je odabrala manje od dvaju zala i potom prigrlila tišinu umjesto izloženosti, ubojstvo umjesto priznanja.
Konačno, to je i Honorina priča, priča kćeri koja doznaje koliko je daleko spremna otići predana majka kako bi je zaštitila – i koja će odlučiti hoće li krvava, bolna prošlost ostati pokopana ili se napokon razotkriti pred svima.
Erin Kelly je romanom Kamene majke isporučila još jednu slojevitu poslasticu. Narativ se samouvjereno premješta kroz različite perspektive i vrijeme, iz 2018. u osamdesete, pedesete, šezdesete godine 20. stoljeća, nudeći nam bljeskove i komadiće života s bistrom, oštrom preciznošću.
Žene koje pratimo neizmjerno su različite, potpuno formirane i vrlo stvarne. Duboko suosjećamo sa svakom od njih u vlastitoj boli, strahu i stravi. Nitko nije samo žrtva ni samo čudovište, i granica koja razdvaja krivnju od mentalne bolesti često je mutna.
Ovo je jednako priča o tome kako društvo oblikuje i kažnjava žene koliko i priča o tome do kojih su krajnosti žene spremne ići kako bi zaštitile svoju djecu i sebe. Priča o tome koliko različiti odnosi majke i djeteta mogu biti – od nezainteresiranog i distanciranog do strastvene uključenosti. Središnji koncept majčinstva lebdi nad svime jednako kao i zastrašujuća, viktorijanska Bolnica Nazaret, i u nekim trenucima, postaje jednako prijeteći i destruktivan.
Kao i obično, proza Erin Kelly emotivno je rezonantna i filmski deskriptivna. Njezina rečenica često je natopljena sablasnom, elegičnom stravom, osjećajem da kakav duh ili prizor jezivog ludila vreba već iza ugla. Ona ne bježi od istinske strave primjerene situacijama u koje su bačeni njezini junaci ili izborima koje su načinili, a ipak nikad ne žrtvuje poetiku kako bi stvorila šok ili karikaturu.
Iako se u podlozi Kamenih majki krije mnogo povijesti, ovu priču nose isključivo likovi i nikad se ne gubi u istraživanjima. Fokus je uvijek usmjeren na žene, na ono u njihovim srcima. Mnogo više nego temom ubojstva ili ucjene, ovaj roman bavi se pitanjem: „Što ženu čini ludom?“
Odgovor je možda subjektivan i ovisi o tome koga pitate. Ono što je nekome ludilo, drugom je tek samoobrana ili majčinska ljubav.
„Potresan i tragičan, pun neočekivanih obrata i zapleta, neodoljivo strašan i uzbudljivo drzak.“ Nicci French
„Zaplet je tako LUKAV… savršeno napisan roman.“ Marian Keyes
„Neusporediva Erin Kelly napisala je još jedan suvremeni, briljantno konstruiran, očaravajući roman.“ Paula Hawkins
O autorici:
Erin Kelly autorica je nekoliko uspješnih romana, uključujući On kaže/ona kaže. Deset je godina radila kao nezavisna novinarka. Redovito piše za Daily Mail, Psychologies, Red i Look, a također je pisala za časopise Elle, Marie Claire te Glamour.