ZAKON O HRANI

NAJČEŠĆI DORUČAK HRVATA USTVARI NIJE HRANA? Kava je prema zakonu hrana, ali za Ministarstvo financija nije

    AUTOR:
    • Promo

  • OBJAVLJENO:
  • 11.11.2019. u 12:22

 

Koliko Hrvati vole piti kavu, opće je poznata činjenica. Terase uvijek pune, sat dva za omiljeni napitak uvijek na raspolaganju. Većina nas ujutro prije posla ili na poslijepodnevnom suncu o kavi razmišlja samo na jedan način: da je relativno jeftina, dovoljno dobrog okusa i da što prije dođe na stol. Ako nešto od toga nije ispunjeno, krivit ćemo „gazdu“ i većinom mu prišiti etiketu škrtosti jer nije bolje platio (bolje) radnike ili ga proglasiti pohlepnim. Ustvari, mali kvartovski kafići jedni su od najpodcjenjenijih uslužnih djelatnosti, iako zapošljavaju brojne lokalce. Sada kad je Vlada odlučila smanjiti porez na usluživanje hrane, nekako je zaobišla kavu, i ponovno te kafiće, iako se većina ljudi i bez poznavanja zakonske regulative može složiti da je kava prehrambeni proizvod. Pravilnik o ekstraktima kave i ekstraktima cikorije donesen je na temelju Zakona o hrani, tako da nema prostora drugačijoj definiciji ovog proizvoda, te su pravilnikom preuzete odredbe Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju propisa država članica koji se odnose na označavanje, prezentaciju i reklamiranje prehrambenih proizvoda, kao i odredbe Uredbe 882/2004 /EZ Europskog parlamenta i Vijeća o službenim kontrolama koje se provode radi verifikacije poštovanja zakona o hrani za životinje i hrani te propisa o zdravlju i zaštiti životinja.

 

No, što doista stoji iza jedne dobre šalice kave? O kavi, ali i o ugostiteljskoj svakodnevici, razgovarali smo s Daliborom Blagojevićem, vlasnikom riječkog Fiorello Puba.

„Nama u jutarnjoj smjeni ona čini preko 70 posto prometa. Znamo čuti mišljenje da je na kavi najveća marža, pa tako i najlakša zarada. Iz iskustva mogu reći potpuno suprotno, s obzirom da je kava, uz koktele, jedina stvar koja se proizvodi u baru. Pivo, vino ili sok otvorite, odnesete gostu i priča je završena. Talijani bi rekli: da bi espresso bio vrhunski, morate zadovoljiti 4M. To su blend (miscela), mlinac (macinadosatore), espresso aparat (macchina per espresso) i ruka bariste (mano). Ako samo jedan od njih nije na nivou, espresso ne može uspjeti, a to sve nije lako vrhunski posložiti.“ – objašnjava Dalibor.

Kad je o kulturi ispijanja kave riječ, navedeni način razmišljanja o tom napitku vrlo je blizak talijanskom, odnosno tršćanskom, ali postoji jedna velika razlika. Naime, Talijani 80 posto kave prodaju na šanku, ljudi se zadržavaju dvije do tri minute i piju isključivo espresso. Kod nas je omjer potpuno drugačiji: 80 posto kave proda se na terasi i za stolovima gdje se ljudi zadržavaju 20 do 30 minuta i većinom se pije veliki macchiato. Ali, kako će ustrajanje na visokoj stopi PDV-a odraziti na manje kafiće, barove?

„Smatram da predložena porezna reforma nikako nije dobra za barove, jer, kao što sam već rekao, dovest će do još veće razlike u plaćama i nastavak stagnacije u investicijama kod caffe barova. Naravno, podržavam smanjenje za restorane, ali bilo bi pošteno da kava i u ovom smislu pripada kategoriji prehrambenih proizvoda. Posljedičnim rastom plaća i investicija, sve bi to opet završilo nazad u državnoj blagajni.“ – rezimira Dalibor i dodaje kako bi, ukoliko se PDV smanji kao što se najavljivalo u početku, dio tih novaca odmah preusmjerio u dizanje plaća, što je svojim radnicima već i obećao.

 

Dio bi, kaže, usmjerio u nove investicije koje su nužne jer se lokali sa velikim obrtajem, kao što je njegov na Korzu, brzo „troše“ pa ih je potrebno redovito i osvježiti. Naravno, za podizanje kvalitete usluge potrebna su mu i dodatna ulaganja u edukaciju i školovanja barmena, barista i konobara kao i u opremu bara.

„Ako pričamo o podizanju plaća, radi se o 20-ak ili malo više posto, a s tim onda dolazimo do pristojnih plaća. Jedini problem pri tome izaziva bojazan da će se, nakon primjerice godinu dana, opet netko sjetiti podići PDV, a mi jednom podignutu plaću više ne možemo spuštati!“ – naglašava Dalibor.

Nažalost, problemi s PDV-om traju već godinama.

„S obzirom da sam vlasnik bara već 15 godina, mogu reći da su se izazovi u poslovanju s godinama mijenjali. Na početku je to u većoj mjeri bilo neiskustvo u vođenju i borba s birokracijom, dok su danas u mom pubu takvi problemi zanemarivi. Prije, u periodu kad je PDV spušten na 10 posto i onda kad je bio 13, najviše smo investirali u lokal i napokon smo prodisali. Bili smo sigurni da je to dugoročno rješenje i cijelo smo poslovanje prilagodili tome.“ – pojašnjava Dalibor.

 

Međutim, takvi uvjeti nisu dugo trajali. PDV je podignut na 25 posto i ovom je ugostitelju trebalo pune dvije godine da se prilagodi novonastaloj situaciji.

„Obaveze prema porezu na dodanu vrijednost su u tom trenutku skočile za 2 i pol puta. Tih 12 posto nije bilo od dobiti, kako neki misle, već smo državi morali početi davati dodatnih 12 posto prometa, praktički nametnuto i bez vremena za prilagodbu.“ – dodaje Dalibor.

Ugostitelji danas moraju poslovati tako da nekako usklade davanja za poreze, plaće i najam, koji nikako ne smiju kasniti, s činjenicom da su s trenutačnim poreznim i drugim opterećenjem investicije svedene na minimum i ugostitelji ulažu samo u ono što je neophodno, bez obzira značilo to da neće moći dodatno povisiti kvalitetu usluge – ne mogu si priuštiti izdatke koji nisu apsolutno nužni.

Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, ugostiteljstvo se našlo pred novim problemom, koji je pogodio i velik broj drugih sektora. Većina vrhunskih, u ovom slučaju, konobara je otišla živjeti i raditi u druge, naprednije članice EU, jer plaće nisu ni usporedive.

„Vi danas u Rijeci, a tako ili slično je i u cijeloj Hrvatskoj, možete u svakom trenutku zaposliti 50 konobara samo u centru grada, takva je nažalost potražnja kadra, posebno kvalitetnog. Kad sam ja počinjao raditi, postojale su liste čekanja u top objektima. Tračak nade da ćemo našim radnicima moći podići plaće pojavio se najavom spuštanja PDV-a, ali izgleda da će ono pomoći samo restoranima i napraviti još veću razliku između plaća u caffe barovima i onih u restoranima.“ – kaže Dalibor.

Kako će se navedene promjene odigrati i utjecati na turizam i ugostiteljstvo, ostaje za vidjeti. Ono što je već svima jasno je da teški uvjeti poslovanja ne utječu samo na dio poduzetnika koji na različite načine zakidaju gosta, a s time i štete ugledu naše zemlje kao poželjne destinacije.

„Turist koji smatra da nije dobio vrijednost za novac neće se vratiti. Mislim da smo predugo nudili samo more i prekrasne plaže. Istra je predvodnik elitnog turizma i način na koji oni, posebno u unutrašnjosti, razmišljaju je nevjerojatan, ali i daleko najispravniji - s Turskom, Grčkom i sličnim zemljama ne smijemo se i ne možemo trkati cjenovno, ali zato ponudom možemo i moramo.“ – govori ovaj ugostitelj.

„Mene svaka dobra konkurencija veseli, ali samo ako je ozbiljna i kvalitetna jer to i mene tjera da budem bolji. Spuštanje cijena koje je moguće samo spuštanjem kvalitete za mene je tragedija u bilo kojem poslu bilo da pričamo o ugostiteljstvu, turizmu ili bilo kojoj drugoj industriji.“ – zaključuje Dalibor i svoje viđenje aktualnih problema dovršava dojmom s nedavno održanog Kongresa ugostitelja Hrvatske u Čakovcu gdje ga je ugodno iznenadio podržavajući stav ministra turizma Garija Cappellija.