Pri rođenju vid praktički ne postoji - tek gledanjem, fiksacijom vidni podražaji iz okoline potiču postepeni razvoj vida i to svakog oka posebno i onda zajedničku suradnju oba oka. Oko i vidni dio mozga po rođenju nastavljaju razvoj. U oku novorođenčeta gustoća neurona u mrežnici znatno je manja, ali je manja i gustoća sinapsi, kako u mrežnici tako i u vidnom korteksu. Oko prima svjetlosne podražaje, a stvarna slika svijeta oblikuje se u vidnom dijelu mozga. Ako nemamo zadovoljavajuću vidnu stimulaciju izostat će pravilan razvoj vidnog dijela mozga.
Slabovidnost je smanjenje ili gubitak dijela vidnih funkcija bez vidljive bolesti oka. Pod gubitkom vidnih funkcija podrazumijevamo smanjenje vidne oštrine, percepcije kretanja, osjećaja dubine prostora i razlikovanje kontrasta, a kako dijagnosticirati problem otkriva dr.med. Tatjana Voskresensky Horvat, spec. oftalmolog iz Poliklinike Ghetaldus.
Zlatni standard dijagnostike slabovidnosti je cjeloviti oftalmološki pregled. Testiranje vidne oštrine u dobi od 4 godine najpouzdaniji je način za otkrivanje slabovidnosti i otkriva 97% očnih anomalija. Ako slabovidnost otkrijemo na vrijeme prije nego je vidni dio mozga završio razvoj, moguće ju je liječiti. Nakon sedme godine života razvoj vidnog dijela mozga najvećim dijelom je završen i nakon toga slabovidno oko nikada više neće moći povratiti dobar vid. Dijete se najčešće ne žali na smetnje vida, to je u većini slučajeva bolest jednog oka, rijetko bolest oba oka pa dijete gleda na ono drugo zdravo oko. Ima slabije izražen dubinski vid, svijet se doima plošan bez treće dimenzije (dijete se često spotiče pri prelazu prepreka, teško hvata loptu, teško pogađa lopticu reketom) i otežano čita. U većini razvijenih zemalja testiranje vidne oštrine i liječenje slabovidnosti uobičajena je javnozdravstvena mjera.
U Hrvatskoj 2-5 % boluje od slabovidnosti. Izuzetno je bitno brinuti se za svoj vid, obaviti pregled i dijagnosticirati moguće poteškoće na vrijeme. Pogotovo je važno kod djece napraviti prvi pregled čim ranije budući da se tako puno lakše rješavaju eventualne smetnje i problemi slabovidnosti.
Vidno polje je područje koje vidimo dok gledamo ravno naprijed bez pokretanja glave i očiju. Kod mladih ljudi ono iznosi oko 175 stupnjeva, a starenjem ta vrijednost pada na oko 139 stupnjeva. Normalna širina vidnog polja za svjetlosni podražaj je: gore 60 stupnjeva, dolje 75 stupnjeva, temporalno 100 stupnjeva i nazalno 60 stupnjeva.
Poremećaji u vidnom polju mogu biti uzrokovani očnim bolestima, ali i mnogim bolestima mozga i moždanih putova, tako da pretragu vidnog polja u dijagnostici najviše koriste oftalmolozi i neurolozi. Najčešće bolesti kod kojih se koristi ispitivanje vidnog polja su: glaukom, traumatska i toksična oštećenja vidnog živca, oštećenja nastala kod trzajnih ozljeda (najčešće nakon prometnih nesreća), oštećenja nakon multiple skleroze, tumora mozga i moždanog udara. Izgled vidnog polja, odnosno ispadi u vidnom polju, mogu biti važna smjernica liječniku u postavljanju konačne dijagnoze ili isključivanju neke bolesti, odnosno pokazatelj potrebe za dodatnom dijagnostičkom obradom.
Perimetrija je metoda kojom mjerimo vidno polje, odnosno ispitujemo granice vidnog polja i postojanje ispada u njemu. Rezultati pretrage su važni za analizu perifernog vida, odnosno otkrivanje poremećaja u rubnim dijelovima vidnog polja. U kliničkom radu perimetrija je bitna za rano otkrivanje abnormalnosti, diferencijalnu dijagnozu, praćenje progresije i remisije bolesti te otkrivanje nezapaženih oštećenja vida. Treba imati na umu da je perimetrija jedna od pretraga kojom ispitujemo vidnu funkciju koju je potrebno analizirati i uklopiti u sliku oftalmološkog nalaza svake osobe.
Vidno polje Octopus 900 predstavlja najkompletniji perimetar dostupan danas na tržištu. Omogućava testiranje u svim fazama bolesti – od rane detekcije bolesti, praćenja progresije propadanja vidnog polja pa sve do kasnog stadija bolesti s ostatnim vidnim poljem. Visoko je senzitivan, izbjegava greške koje nastaju zbog umora pacijenta, gubitkom fokusa te pomicanjem glave.