O simptomima propadanja vidnog polja te važnosti redovitih oftalmoloških pregleda, savjetuje dr.med. Iris Urlić, spec. oftalmolog iz Poliklinike Ghetaldus.
U oku postoji četiri vrste različitih vrsta vidnih osjeta koji se lokaliziraju u okolnom svijetu. Kod normalne mrežnice i intaktnih optičkih putova razlikujemo osjete za svjetlo, pokret, oblik i boju. Oko se stalno prilagođava količini svjetla koja u njega ulazi, stavlja u žarišta predmete u blizini i u daljini i stvara neprekidne slike koje se prenose u mozak.
Periferni dijelovi mrežnice, na kojima se nalaze štapići, osjetljivi su na pokret i na nizak intenzitet svjetlosti te su odgovorni za vid u sumraku, mezoptički vid, i noću, skotoptički vid. Čunjići su odgovorni za osjet oblika i vid danju, fotoptički vid i osjet boja. Postoji 2,2 do 2,4 milijuna aksona u dva vidna živca čovjeka, a svaki akson potječe iz jedne jedine mrežničke ganglijske stanice. To je oko 42% svih vlakana koji ulaze ili izlaze iz središnjeg živčanog sustava.
Glaukomska bolest je bolest vidnog živca i gubitka aksona vidnog živca koji prenose vidne informacije te glaukom dovodi do propadanja vidnog polja i gubitka vida, o čemu više možete saznati ovdje. Redovni oftalmološki pregledi i glaukomska dijagnostika jedini je ispravan i mogući način u pravodobnoj zaštiti vida i vidnog živca od glaukomskog oštećenja. Kompletna glaukomska dijagnostika uključuje i perimetriju, tj. testiranje vidnog polja.
Budući da postavljanje dijagnoze glaukoma nije uvijek jednostavno, liječnik oftalmolog se može odlučiti i za dijagnostičke pretrage koje će dati uvid u trodimenzionalni izgled vidnog živca, tzv. OCT ili potička koherentna tomografija, u cilju postavljanja dijagnoze, liječenja i zaštite vida.
Zašto je potrebno testiranje vidnog polja?
Testiranje vidnog polja je subjektivna mapa našeg centralnog i perifernog vida. Mapa vidnog polja omogućava liječniku oftalmologu utvrditi da li u vidnom polju postoje ispadi kao posljedica glaukomske bolesti, bolesti mozga, moždanih putova ili traume. Prilikom opisivanja izgleda vidnog polja točno se treba navesti oblik, lokalizacija i veličina ispada koja je prisutna.
Danas se najčešće koristi automatska perimetrija koja se radi u tamnoj prostoriji, neinvazivna je, bezbolna i koristi automatski perimetar, najčešće Octopus 900. Vidno polje Octopus 900 omogućava testiranje u svim fazama bolesti – od rane detekcije bolesti, praćenja progresije propadanja vidnog polja pa sve do kasnog stadija bolesti s ostatnim vidnim poljem. Tijekom testa pacijent gleda ravno naprijed te signalizira kad opazi svijetleću točku koja dolazi s periferije i tako se „nacrta mapa vida“. Kada se dijagnosticira glaukom, minimalno jedna godišnja kontrola vidnog polja bi bila neophodna.