ZAGREB - Hrvatska je još 1997. mogla imati LNG terminal (terminal za ukapljeni plin), no do toga nije došlo zbog političke gluposti HDZ-ovih desničara - tvrdi za Jutarnji
Davor Štern, energetski stručnjak i bivši ministar gospodarstva.
Libija odbila prodati plin, još se čeka Alžir
- Punudu za gradnju LNG pogona dobili smo premijer Mateša i ja, prilikom službenog posjeta Kataru 1996. U vladinoj delegaciji bila je još gospođa Vinka Cetinski iz Ministarstva turizma - kaže Štern.
Iznenađeni naklonošću
U Kataru su bili tri dana, primljeni uz najviše državne počasti. Obišli su glavnu katarsku luku, u kojoj su se nalazila dva sagrađena pogona za ukapljivanje plina. U planu je bila gradnja trećeg uređaja, a Hrvatskoj je ponuđeno da sudjeluje u tom projektu kao suinvestitor. Kapacitet tog pogona odgovarao bi potrebama terminala na Krku, čime bi Hrvatska postala imuna na nestašice plina, kaže Štern, napominjući, ipak, da se i dalje radi o varijanti skupljoj od uvoza prirodnog plina iz Rusije.
- Gospodin Altani, emir Katara, a tadašnji ministar vanjskih poslova, ponudio nam je sudjelovanje u gradnji LNG terminala tijekom službene večere, koju bih mogao nazvati i privatnom audijencijom na njegovu imanju. Odudarala je od klasičnog protokola jer su službene večere u njegovu domu iznimno rijetke - prepričava Davor Štern. Naklonost katarskog lidera Hrvatskoj Štern dovodi u vezu s nastojanjima arapskih država da obnove političke odnose Hrvata i Bošnjaka, dovedene u pitanje međusobnim sukobima tijekom rata u BiH.
Bivši premijer Zlatko Mateša potvrdio je za Jutarnji list da je hrvatska delegacija bila ugodno iznenađena naklonošću katarske uprave i cijele obitelji Altani. - Pokazivali su to svakom svojom gestom. Spavali smo u emirovoj palači, a ne u hotelu, što je izuzetak jer inače delegacije odsjedaju u hotelu. U sultanovoj palači je bilo predivno, kao u “Tisuću i jednoj noći” - kaže Mateša.
Servirali im pečenu ovcu
- Za večeru nam je servirana pečena ovca, punjena rižom i začinima - dodaje Štern i nastavlja: - Gospodin Altani je rukama radio kugle od te smjese i stavljao nam ih osobno u tanjure, što se smatra osobitom počasti. Tom prigodom premijer Mateša emirovu je zamjeniku darovao monografiju ‘1000 hrvatskih otoka’, koju je on počeo zainteresirano pregledavati tijekom večere.
Bio je sve više zainteresiran za informacije iz knjige, a zatim i potpuno zaokupljen njome, što smo svi primijetili. Nakon toga nas je sve iznenadio ponudom za kupnju nekog od Elafita, dubrovačkih otoka koji su mu zapeli za oko. Rekao je da bi on i emir željeli kupiti dva hrvatska otoka jer su se zasitili ljetovanja u Marbelli, koju su, uostalom, oni i učinili mondenim ljetovalištem.
Premijer nije imao izbora nego da ga pozove u Hrvatsku. Za nekoliko tjedana, tvrde Štern i Mateša, emir se pojavio u Dubrovniku: došao je privatnim velikim airbusom, u pratnji je morem stigla njegova luksuzna jahta tamne boje oko koje se vozikao patrolni čamac, a pratio helikopter.
- Došao je s puno svojih žena, suradnika i tjelesnih čuvara. Sletio je na dubrovački aerodrom jednim od posljednjih tipova Airbusa, kakvih je u svijetu bilo još možda dva-tri... - kaže Mateša.
Štern se prisjeća da je u pratnji bilo i tucet tjelesnih čuvara, od kojih su polovicu činili Britanci. Hrvatski premijer i ministar gospodarstva tada su emiru i njegovu zamjeniku pokazali južnodalmatinsko otočje, Šipan, Jakljan, Mljet, provozavši se jahtom uz same Elafite. - Prvo su htjeli kupiti Lopud, ali smo im objasnili da će to biti teško izvedivo, a onda su se odlučili za dva manje atraktivna otoka od po 30 tisuća četvornih metara. Mislim da je jedan bio Kosmec.
Pri tome su pokazali velik interes i napomenuli da bi sami financirali gradnju infrastrukture, transportnih linija, te zaposlili stotinjak lokalnih ljudi. Mi smo, načelno, prihvatili mogućnost dugoročne koncesije, no stvari su se počele komplicirati kada smo prijedlog o suradnji s Katarom htjeli gurnuti u saborsku proceduru - kaže Štern. Tada je došlo do otpora unutar HDZ-ovih desnih krugova, koji su bili zgroženi mogućnošću suradnje s arapskim vladama.
Propalo prijateljstvo
- Netko iz HDZ-a je optužio mene i Matešu da ‘Hrvatsku prodajemo balijama’ - sjeća se Štern. Iako nije htio preciznije govoriti otkud je točno stizao otpor suradnji s Katarom, doznajemo da je predvodnik te kampanje bio Ivan Milas, čuvar državnog pečata. Prijedlog je bio zaustavljen i prije dolaska u saborsku proceduru, a katarski lideri u nekoliko su navrata pokušali doznati zašto je propalo prijateljstvo koje je toliko puno obećavalo.
Još je nekoliko puta emir pokušao utjecati na Hrvatsku putem veleposlanika Vanje Kalogjere, nažalost, bez uspjeha, rezimira Štern.
Hrvatska je, tako, za dugo vremena, sve do angažmana predsjednika Stjepana Mesića desetak godina kasnije, izgubila priliku za suradnjom s jednim od najbogatijih režima na Bliskom istoku.
Gordan Malić;Ana Plišić
Libija odbila prodati plin, još se čeka Alžir
- Punudu za gradnju LNG pogona dobili smo premijer Mateša i ja, prilikom službenog posjeta Kataru 1996. U vladinoj delegaciji bila je još gospođa Vinka Cetinski iz Ministarstva turizma - kaže Štern.
Iznenađeni naklonošću
U Kataru su bili tri dana, primljeni uz najviše državne počasti. Obišli su glavnu katarsku luku, u kojoj su se nalazila dva sagrađena pogona za ukapljivanje plina. U planu je bila gradnja trećeg uređaja, a Hrvatskoj je ponuđeno da sudjeluje u tom projektu kao suinvestitor. Kapacitet tog pogona odgovarao bi potrebama terminala na Krku, čime bi Hrvatska postala imuna na nestašice plina, kaže Štern, napominjući, ipak, da se i dalje radi o varijanti skupljoj od uvoza prirodnog plina iz Rusije.
- Gospodin Altani, emir Katara, a tadašnji ministar vanjskih poslova, ponudio nam je sudjelovanje u gradnji LNG terminala tijekom službene večere, koju bih mogao nazvati i privatnom audijencijom na njegovu imanju. Odudarala je od klasičnog protokola jer su službene večere u njegovu domu iznimno rijetke - prepričava Davor Štern. Naklonost katarskog lidera Hrvatskoj Štern dovodi u vezu s nastojanjima arapskih država da obnove političke odnose Hrvata i Bošnjaka, dovedene u pitanje međusobnim sukobima tijekom rata u BiH.
Bivši premijer Zlatko Mateša potvrdio je za Jutarnji list da je hrvatska delegacija bila ugodno iznenađena naklonošću katarske uprave i cijele obitelji Altani. - Pokazivali su to svakom svojom gestom. Spavali smo u emirovoj palači, a ne u hotelu, što je izuzetak jer inače delegacije odsjedaju u hotelu. U sultanovoj palači je bilo predivno, kao u “Tisuću i jednoj noći” - kaže Mateša.
Servirali im pečenu ovcu
- Za večeru nam je servirana pečena ovca, punjena rižom i začinima - dodaje Štern i nastavlja: - Gospodin Altani je rukama radio kugle od te smjese i stavljao nam ih osobno u tanjure, što se smatra osobitom počasti. Tom prigodom premijer Mateša emirovu je zamjeniku darovao monografiju ‘1000 hrvatskih otoka’, koju je on počeo zainteresirano pregledavati tijekom večere.
Bio je sve više zainteresiran za informacije iz knjige, a zatim i potpuno zaokupljen njome, što smo svi primijetili. Nakon toga nas je sve iznenadio ponudom za kupnju nekog od Elafita, dubrovačkih otoka koji su mu zapeli za oko. Rekao je da bi on i emir željeli kupiti dva hrvatska otoka jer su se zasitili ljetovanja u Marbelli, koju su, uostalom, oni i učinili mondenim ljetovalištem.
|
|
- Došao je s puno svojih žena, suradnika i tjelesnih čuvara. Sletio je na dubrovački aerodrom jednim od posljednjih tipova Airbusa, kakvih je u svijetu bilo još možda dva-tri... - kaže Mateša.
Štern se prisjeća da je u pratnji bilo i tucet tjelesnih čuvara, od kojih su polovicu činili Britanci. Hrvatski premijer i ministar gospodarstva tada su emiru i njegovu zamjeniku pokazali južnodalmatinsko otočje, Šipan, Jakljan, Mljet, provozavši se jahtom uz same Elafite. - Prvo su htjeli kupiti Lopud, ali smo im objasnili da će to biti teško izvedivo, a onda su se odlučili za dva manje atraktivna otoka od po 30 tisuća četvornih metara. Mislim da je jedan bio Kosmec.
Pri tome su pokazali velik interes i napomenuli da bi sami financirali gradnju infrastrukture, transportnih linija, te zaposlili stotinjak lokalnih ljudi. Mi smo, načelno, prihvatili mogućnost dugoročne koncesije, no stvari su se počele komplicirati kada smo prijedlog o suradnji s Katarom htjeli gurnuti u saborsku proceduru - kaže Štern. Tada je došlo do otpora unutar HDZ-ovih desnih krugova, koji su bili zgroženi mogućnošću suradnje s arapskim vladama.
Propalo prijateljstvo
- Netko iz HDZ-a je optužio mene i Matešu da ‘Hrvatsku prodajemo balijama’ - sjeća se Štern. Iako nije htio preciznije govoriti otkud je točno stizao otpor suradnji s Katarom, doznajemo da je predvodnik te kampanje bio Ivan Milas, čuvar državnog pečata. Prijedlog je bio zaustavljen i prije dolaska u saborsku proceduru, a katarski lideri u nekoliko su navrata pokušali doznati zašto je propalo prijateljstvo koje je toliko puno obećavalo.
Još je nekoliko puta emir pokušao utjecati na Hrvatsku putem veleposlanika Vanje Kalogjere, nažalost, bez uspjeha, rezimira Štern.
Hrvatska je, tako, za dugo vremena, sve do angažmana predsjednika Stjepana Mesića desetak godina kasnije, izgubila priliku za suradnjom s jednim od najbogatijih režima na Bliskom istoku.
Gordan Malić;Ana Plišić