Ante Čičin Šain: Čovjek koji je prezirao pesimizam

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 30.12.2008. u 17:21

ZAGREB - Panika je prizivanje vraga, a ako ga jako prizivate, možete biti uspješni. Nema razloga ni za paniku ni za prizivanje vraga. Rečenica kojom je dr. Ante Čičin-Šain komentirao nedavni bankarski krah u Americi ujedno je najbolji i najkraći osobni portret profesora i znanstvenika koji nas je ostavio.

Čičin-Šain je prezirao pesimizam. Smetale su mu jadikovke o krizi i zloguki proroci koji posljednjih godina pune stranice hrvatskih medija. Najviše od svega, međutim, mrzio je samosažaljenje koje je izviralo iz njihovih rečenica.

- Danas se u Hrvatskoj živi bolje nego ikad. Prosjački štapovi mogu se vidjeti samo u muzejima, a nezaposlenost je problem koji zapravo ne postoji - rekao mi je Čičin-Šain prilikom dugog razgovora krajem prošle godine, dio kojega je kasnije objavljen u Jutarnjem listu.

- U Dalmaciji je uvijek bilo cijenjeno zanimanje pomorca. Danas za to nema zainteresiranih. Nedostaje nam veći broj ljudi u turizmu - konobari, kuhari, sobarice… Nedavno sam čuo da Gorani više ne žele ići u šumske radnike jer je to težak posao. Ali to je naporan posao i u Norveškoj i u drugim skandinavskim zemljama. Mi zapravo imamo problem izbirljivosti, a ne nezaposlenosti - tvrdio je Čičin-Šain i dizao tlak javnosti koja je kod nas po tradiciji sklona rezigniranoj pasivnosti.

Njegova je poruka međutim bila jasna - Hrvatskoj ne nedostaje radnih mjesta. Nedostaje nam, međutim, obrazovanih kvalitetnih stručnjaka. Obrazovanje je na niskoj razini, a sve dok je tako, i društvu će nedostajati pokretačka snaga, objašnjavao je uporno Čičin-Šain.

Sam je magistrirao i doktorirao u Heidelbergu u Njemačkoj, na jednom od najboljih europskih sveučilišta. Već u to vrijeme, paralelno sa studijem, radio je za Ujedinjene narode, za njihovu Europsku ekonomsku komisiju i ujedno surađivao na znanstvenim projektima heidelberškog sveučilišta.

Nakon povratka u Hrvatsku predavao je međunarodne ekonomske odnose na Ekonomskom fakultetu, bio je šef analitike hrvatske narodne banke, istraživač na ekonomskom institutu u Zagrebu, ali i savjetnik Ujedinjenih naroda za Zapadnu Afriku.

Čičin-Šainov sigurno najznačajniji trenutak u karijeri, barem je on to tako isticao, dogodio se, međutim, u doba dok je bio prvi guverner Hrvatske narodne banke u tek osamostaljenoj Hrvatskoj, kada je mladu državu odveo na put monetarne samostalnosti. Hrvatski dinar bio je prijelazna valuta do uvođenja kune 1994.

Nakon odlaska iz HNB-a (bio je guverner od 1990. do 1992.), okrenuo se diplomaciji. Bio je prvi hrvatski veleposlanik u sjedištu Europske Unije u Bruxellesu, veleposlanik u Londonu, odakle je pokrivao Veliku britaniju i Irsku, a počasni konzul Irske u Zagrebu ostao je doživotno.

Pokretali su ga novi projekti i nove ideje. Bio je među osnivačima prvog venture capital fonda u Hrvatskoj. Copernicus Adriatic Investment Partners možda i nisu donijeli veliko bogatstvo svojim članovima i vlasnicima, ali su prvi put skrenuli private equity kapital prema Hrvatskoj.

Uživao je u poziciji člana Nadzornog odbora Atlantic grupe. Oduševljavao ga je nezaustavljivi koktel energije i optimizma koji je vidio kod većinskog vlasnika grupe Emila Tedeschija, ali volio je i novostečenu mladu publiku, Atlanticove zaposlenike, koji su, često posve nenadano, imali priliku slušati ad hoc predavanja jednog od najboljih domaćih profesora ekonomije.

Kada je vjerojatno najpoznatiji hrvatski biolog Miroslav Radman u bivšoj Titovoj vili u Splitu osnovao svoj institut - MedILS, na čelu upravnog vijeća našao se Ante Čičin-Šain. Dvojica prgavih i tvrdoglavih znanstvenika često su bila u naoko nerješivim razmiricama, ali baš je Čičin-Šain bio taj koji se najoštrije suprotstavljao povremenim pokušajima državnog aparata da sreže financije neukrotivom znanstveniku.

- Radman je kreativac, znanstvenik, ne moramo se uvijek s njime slagati, ali njega se ne smije trpati u birokratske kalupe - rekao mi je jednom kada sam ga upitao za istinitost priča o njihovim nesuglasicama.

U posljednje je vrijeme najviše pažnje, ali i uznemirenih reakcija, izazvao okupljanjem grupe mlađih stručnjaka oko projekta koji je radio zajedno sa Zagrebačkom školom ekonomije i managementa.  Konferencija pod nazivom “Izazovi dugoročnog razvitka Hrvatske u konkurentnom okružju” bila je među rijetkim strukovnim događajima koji su u medijima eksplodirali poput bombe. Tada je prvi put objavio svoje teze o bogatoj, ali suviše plašljivoj Hrvatskoj.

Smrt ga je zatekla u jeku priprema za još jedan novi projekt. Zajedno s kolegama iz HNB-a upravo je okupljao ekipu autora za rad na velikoj knjizi o monetarnoj povijesti Hrvatske.



1. S obzirom na sve okolnosti i probleme s kojima se, nakon stjecanja državno-pravne samostalnosti, Hrvatska morala suočiti, hrvatska je privreda već ostvarila, a idalje ostvaruje, u biti, iznenađujuće dobre rezultate. Ergo, neutemeljene su, ne samo, sve katastrofične ocjene, već i sva populistička nadmetanja/ licitiranja u vezi s potrebnom stopom rasta

2 . Besmisleno je i kontraproduktivno i nadalje plakati nad deindustrijalizacijom i navodnom “rasprodajom Hrvatske”

3 . Populizam u svim njegovim varijantama glavni je uzročnik očigledne konfuzije i brojnih problema, s kojima se sve teže suočavamo. Populizam degradira građanina birača na puki objekt političke manipulacije

4 . Demografski deficit je najvažniji, najteži i najdalekosežniji strukturni problem Hrvatske

5. Nezaposlenost je samo prividno važan i težak problem u Hrvatskoj. Znatno teži, složeniji i urgentniji jesu problemi sve izrazitije oskudice radno sposobne i adekvatno kvalificirane radne snage.

6. Prijelaz sa socijalističko-samoupravnog društvenog sistema na privatno-vlasnički (kapitalistički sistem) biva neizbježno praćen novim oblicima socijalne diferencijacije. Novonastale razlike u imovinskom i socijalnom statusu hrvatskih građana ne razlikuju se bitno od analognih promjena u drugim tranzicijskim zemljama

7. Hrvatskoj ne predstoji dužnička kriza - naravno, ako na podlegne nekom od sve učestalijih, populističkih postulata.

8. Hrvatskoj treba jedan novi široki društveni sporazum čiji bi osnovni cilj trebao biti osposobljavanje što većeg broja građana za život u konkurentsko-takmičarskom okruženju u kojem sam građanin postaje (glavni) kovač vlastite sreće.

9 . Valja prestati tratiti vrijeme na rasprave o bespredmetnim dilemama. Treba se primiti stvarnih problema, njih ima na pretek.
Čiči n Šainovih devet teza



Viktor Vresnik

Izdvajamo