Apsolutistička reforma HNK

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 25.11.2006. u 12:20

Ana Lederer, prva intendantica u povijesti središnje kazališne institucije, zagrebačkog HNK, napravila je kopernikanski obrat u poslovanju: umjesto dugova stvara viškove. Na računu HNK bilo je, prema zadnjem izvješću, oko dva milijuna kuna viška. Doduše, riječ je o dinamici, sutra će, kad isplati honorare i neke materijalne troškove, intendantica možda biti na nuli, ali to ne mijenja bit: HNK je danas solventna kuća, koja svoje obveze podmiruje na vrijeme. Zbog toga ne trpe ni program ni zaposleni, a događa se još nešto: zgrada se obnavlja, raste broj pretplatnika, a i broj izvedbi.

Mladen Tarbuk, intendant prije nje, smijenjen 2005., ostavio je dugove u visini od oko 8,3 milijuna kuna, programske rupe, zapuštenu kuću, neriješene sudske sporove, sumnjive ugovore, nedisciplinirano osoblje.

Dugovi prethodnika

On je samo prudubio krizu koju je počeo Georgij Paro, koji je u jedanaest godina svoje intendature napravio dugove u visini od oko 4,5 milijuna kuna. Doduše, od tih jedanaest godina pet i pol uopće nije bio u teatru, nego je zarađivao za dodatnu mirovinu u Sjedinjenim Američkim Državama.

Država i Grad Zagreb njihove su dugove podmirili uoči dolaska nove intendantice koja je, u ovih godinu i pol dana otkako vodi kazalište, dokazala da je novac koji dobiva dovoljan za normalno poslovanje.

- To nije nikakva filozofija. Programski okvir koji HNK mora ispuniti je 220 izvedbi godišnje, četiri dramske i po tri operne i baletne premijere. Novac stiže po stavkama, za plaće, za materijalne troškove i za program. Ukupno, to iznosi za ovu godinu 75 milijuna kuna bruto s PDV-om. To je jednako novca koliko je kazalište dobilo i za 2005., dakle realno manje, jer su materijalni troškovi u međuvremenu porasli. Od svega toga novca za program je namijenjeno 11,6 milijuna kuna.

Samo ozbiljan rad

Zakonska je obveza HNK da samo uprihodi deset posto od ukupnog iznosa dotacije, dakle još nekakvih milijun eura. I to nije nikakav problem ako se radi ozbiljno i pošteno - kaže Ana Lederer.

U čemu je tajna, zašto su njezini prethodnici stvarali gubitke. - Otkako je samostalne Hrvatske, rad HNK nadgleda komisija, kojoj se tromjesečno podnosi financijsko i programsko izvješće. U njoj sjede gradski i državni političari. Svi su oni, dakle, desetljeće i pol znali da HNK gomila gubitke praktički na dnevnoj bazi i nikad ništa nisu poduzeli da se to spriječi. Zašto? Bojim se da je to pitanje na koje nikad nećemo dobiti odgovor. Pritom su hladno promatrali kako se, primjerice, za neku lošu scenografiju isplaćuje honorar od 380 tisuća kuna ili kako godišnji troškovi tiskanja plakata i brošura iznose više od milijun kuna, pa je doslovno cijela jedna tiskara živjela isključivo od HNK, mimo bilo kakvog natječaja o javnoj nabavi. Osim priznatog duga, naslijedila sam i nepriznati, primjerice dugove predstava pretplatnicima ili dugove po sudskim sporovima, kamate. Otkako sam na ovome mjestu stalno ispadaju kosturi iz ormara koje su ostavili moji prethodnici. U zadnjoj godini mandata Tarbuk je jednostavno prestao proizvoditi predstave pa sam morala kupiti trinaest izvedbi da podmirim obveze prema pretplatnicima. Žalosno je kad u program za njih, umjesto vlastitih naslova, morate upisati nedefiniranu noticu 'gostujuća operna izvedba'.

Potpis svih računa

Četiri predstave 'Cyrana' stajale su me 130 tisuća kuna, pa onda kupite dvije operne za 110 tisuća kuna i tako dalje. Naslijedila sam i mnoštvo sudskih sporova za neipslaćene honorare ili, primjerice, za najam dva klavira koji su stajali u kazalištu godinu i pol a da za njihov najam nije plaćena ni kuna. Na kraju sam ih kupila, za 150 tisuća kuna. Ukupno, najmanje, ti skriveni dugovi iznosili su još milijun kuna - nastavlja intendantica.


U Zagrebačkom HNK uređen je kafić

Ana Lederer red je uvela vrlo jednostavno. Grubo rečeno, spriječila je bilo kakav lopovluk. Preuzela je potpis svih računa. U maniri prosvijećenog apsolutizma, ni rola klozet papira ne može ući u kazalište bez njezina parafa. To se doima bizarnim, ali nije kad pogledate stavke kroz koje je novac curio s računa HNK u džepove privatnika, samih zaposlenika, njihovih prijatelja ili prijatelja njihovih prijatelja. Ogromne svote odlazile su za sumnjive honorare sumnjivih pjevača, ali i za sumnjive troškove propagande, nabave, pretplate, prijevoza.



Obnovljeno je i spremište za kostime te skladište i četiri lifta

- Danas svi moji pomoćnici znaju kolik je budžet određene premijere, koliki je budžet za tiskaru, koktel, honorare, propagandne predstave. Ako planiramo za neku predstavu potrošiti milijun i dvjesto tisuća kuna, onda je to toliko, bolje da je manje, a u izvanrednom slučaju može biti najviše deset posto više. I to je to. To je toliko banalno da za takvo poslovanje ne moraš biti ne znam kakav menadžer, nego, eto, dovoljno je da budeš, kao ja, doktor književnosti. Za te pare, dokazali smo, može biti i dobre muzike. Naime, s ovoliko novca s koliko raspolažemo možemo dobiti i vrhunskog opernog redatelja i vrhunskog koreografa, koji će nekakvu svoju svjetsku cijenu prilagoditi našim mogućnostima - dodaje Lederer.

Kompletno uređenje

Osim što ispunjava program, a za ovu godinu nadmašit će predviđenih 220 izvedbi za nekih trideset, Ana Lederer obnavlja zgradu iznutra. Naime, 2004. Grad Zagreb dao je dva milijuna kuna za materijalne investicije u kazalištu. Taj novac bivši intendant Mladen Tarbuk morao je "izmisliti" na računu kad je predavao dužnost i nije ih mogao otpisati kao potrošene, jer u tom slučaju vjerojatno ne bi mogao izbjeći robiju. Bila bi to, što se kaže, klasična pronevjera.


  Georgij Paro ostavio je dug od 4,5 milijuna kuna, a Mladen Tarbuk od 8,3 milijuna

- Bivša uprava se, među ostalim, prema nalazima državne revizije, godinama nije držala Zakona o javnoj nabavi. S tih dva milijuna kuna napravili smo mnogo. Postavili smo nove podove u garderobama i traktovima, obnovili baletnu garderobu i kupaonicu. Postavili smo četiri nova dizala, jer stara su već bila po život opasna. Nadalje, postavili smo novu telefonsku centralu jer je postojeća bila valjda iz stoljeća sedmog. Usto, dobili smo od države, po planu, milijun i tristo tisuća kuna u 2005. za investicije i tim smo novcem uredili kompletan treći kat spremišta, fundus kostima i scenografije, koje smo uredno popisali i sad možemo od toga zarađivati novac, primjerice iznajmljivanjem kostima. U radionicama smo uveli centralno grijanje, pokrpali krov, sve je bilo zapušteno, pokislo - objašnjava intendantica.

Koliko je HNK bio zapušten, i metaforički i stvarno, možda najbolje govori sljedeća anegdota, koju sam čuo u kantini kazališta. Kad je došla nova intendantica, naredila je deratizaciju. Nije bila dovoljna jedna. Četiri puta dolazili su radnici u posebnim odijelima. Na koncu, iznijeli su iz tih podrumskih "katakombi", u kojima se hranilo 500 zaposlenika, deset velikih vreća uginulih žohara.

Veliku uštedu HNK je ostvario prepolovivši troškove za vanjske honorare, koji su, kako kaže, šefica propagande Stela Stazić bili "abnormalni" i "nerealni".

Ogromne uštede

- Ni jednom vanjskom suradniku više nije zajamčeno da će monopolistički, kao dosad, dobivati sve poslove, i to po cijeni koju sam odredi. Ažuriranje web stranice, fotografiranje predstava, tiskanje dnevnog programa, sve se to rješava javnim natječajem i bira se najpovoljnija ponuda. To su ogromne uštede - kaže Stela Stazić.

Drugim riječima, pod intendanturom Ane Lederer u HNK je ukinuta ne samo ona korupcija "odozgo", po kojoj su se plaćali basnoslovni honorari raznim umjetnicima sumnjive vrijednosti, nego i ona "odozdo", po kojoj su svi sitni kazališni šefovi vozili svoje "sitne" poslove kroz prateće djelatnosti i usluge.

O umjetničkim dometima nove intendantice u ovom tekstu nije bilo riječi iz jednostavnog razloga što je to mnogo "fluidnija" i zapravo posebna tema. Možda će im pridonijeti disciplina koja je uvedena među zaposlenike. Primjerice, znalo se dogoditi da na ponekim opernim izvedbama nedostaje po dvanaest solista u zboru pa bi scena izgledala podosta kusasto. Na papiru, svi su bili ondje, a u stvarnosti tko zna gdje.  Sada su svi na radnome mjestu, a kako pjevaju, to je posve druga priča...
Tomislav Čadež

Izdvajamo