Astronom sa zvijezdom na opatijskoj šetnici

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 19.06.2008. u 08:02

Korado Korlević, voditelj Znanstveno-edukacijskog centra Višnjan, jedan od naših najvećih pedagoga koji je uspio u malom istarskom selu napraviti pravi centar izvrsnosti za mlade koje u svojim projektima tretira kao kolege, suradnike, arheologe, istraživače svemira.... Mnogi učenici njegove prestižne ljetne škole danas rade ili studiraju na najboljim svjetskim sveučilištima. 

Njegovi veliki uspjesi zapaženi su diljem svijeta, možda najmanje kod nas. Općenita je predodžba o Koradu da je on “onaj astronom iz Višnjana”, koji zanimljivo govori o nebeskim pojavama. Čovjek koji voli zvijezde, svoju je dobio ovdje na zemlji - na opatijskoj šetnici, u Hrvatskoj ulici slavnih.

• Voditelj ste jedne od najuspješnijih institucija alternativnog obrazovanja u Hrvatskoj, edukativnog kampa ‘Bistra istraživači’ u Višnjanu. Kakav je to kamp?

- Naši su projekti neobični, uspješni, zbilja dijelom alternativni, ali ih nikako ne bih nazvao ‘alternativnim’ obrazovanjem, jer se riječ ‘alternativno’ koristi i za nešto što nije zasnovano na aktualnim znanstvenim načelima. Naše programe možemo zvati eksperimentalnima. U Americi bi ih zvali ‘cutting edge’, oni koji otvaraju nove putove. Već godinama u samom Višnjanu i na obližnjem brdu Tičan stvaramo edukacijski centar izvrsnosti. Već postoje međunarodni programi, a najpoznatiji su ‘Zvjezdarnica Višnjan’ i ‘Višnjanska škola astronomije’.

Brzo se razvijaju i programi iz eksperimentalne arheologije i biologije. Tijekom analize postignuća učenika, njihova predznanja i vještina bili smo neugodno iznenađeni
Brand ‘Bistra  istraživači’ imaju Istru u obje riječi
nedostatkom ‘osjećaja’ za prirodu kod novih generacija koje su dijelom odgojili internet i televizija. Iz takve generacije neće se moći iznjedriti neka naša nova braća Seljan. Kako je u cijelom razvijenom svijetu situacija slična i naprosto nestaju eksperti koji ujedinjuju radoznalost, znanje, znanstvenu metodu, fizičku kondiciju, specifična znanja organiziranja ekspedicija, odlučeno je da se pokrene jedan novi inovativni projekt odgoja i osposobljavanja učenika.

Imali smo i sreću u traganju za partnerom. Već je ‘na drugim vratima’ ideja bila srdačno dočekana i tako je nastao edukacijski projekt mladih istraživača ‘Bistra istraživači’. Poklopilo se mnogo zajedničkog: voda kao temelj budućih istraživanja i igra riječi s imenom. Brand Bistra i istraživači u sebi imaju zajedničko ‘istra’, što je grafičarima dalo mogućnost da se poigraju kada su radili logo.

• Kakav ste program predvidjeli za ovu godinu?


- Osmislili smo neku vrstu ‘švedskog stola’ znanja i doživljaja. Planiramo tri mini ekspedicije u sasvim različita područja kako bi učenici mogli pronaći ono što ih najviše zanima.

• Mnogi su polaznici višnjanskih škola danas uspješni znanstvenici.  

- Ako pogledamo koji su od bivših sudionika programa najviše eksponirani kao znanstvenici, onda bi se moglo spomenuti one ‘starije’ - Silviju Gradečak, Marinu Brozović, Slavena Garaja, Marinu Rejkuba, Marija Jurića... Ipak treba reći da cilj naših programa nije stvaranje znanstvenika nego edukacija eksperata za znanost i tehnologiju. U tim su programima potaknuti na stvaranje mnogi informatičari, tehnolozi, a ima i umjetnika!

• Kako objašnjavate toliku uspješnost vaše metode?

- Prema djeci se traba odnositi kao prema odraslima, tj. kolegama. U takvim se uvjetima i ona tako ponašaju i odnose prema poslu.

• Koji se sve projekti trenutno provode pod okriljem ZEC-a?


- Radimo mnogo toga, no najveći je projekt opremanje i osposobljavanje kampusa Tičan i uređenje sklopa kontejnerskih laboratorija u samom Višnjanu. U cijelom tom poslu ZEC je koordinator i jedan od partnera. Drugi su partneri Astronomsko društvo Višnjan, Klub istraživača Explora, Osnovna škola Višnjan, Općina Višnjan. Potporu daju i Istarska županija i MZOS. Donacijom Zaklade Adris pokrenut je nov razvojni ciklus. Mnogi sponzori pokrivaju specifične projekte ili podržavaju nastanak novih.

• Vi ste posljednjih godina vrlo angažirani u zaštiti okoliša i arheoloških nalazišta Istre. Naročito ste se istaknuli radom na problemu svjetlosnog zagađenja i zaštiti rta Kamenjak. Dokle ste došli s tim aktivnostima?


- Daleko, rekao bih. To više nije samo paničarenje očajnih ljubitelja prirode. Svjetlosno zagađenje identificirano je kao problem i u hrvatskom zakonodavstvu i sama struka svjetloinženjera, arhitekata i elektroinženjera preuzima zaštitu u svoje ruke.

• Što je u stvari ‘svjetlosno zagađenje’?

- Ono je dugo bilo nepoznat čimbenik u nestanku noćnih životinjskih vrsta. Danas nam izgleda apsurdno što nismo odmah shvatili da ulična rasvjeta treba osvjetljavati samo površine koje je čovjek asfaltirao ili betonirao, a ne prirodu. Zbog rasvjete koja svijetli u prirodu, u vrtove i njive nestaju krijesnice, noćni leptiri, kukci kornjaši, šišmiši... Mravi i lisne uši jako se šire, problem postaju galebovi i još mnogo toga u prirodi. Prirodi šteti nestanak prirodnih ciklusa koji su jako za nju važni. Pokazalo se da smo i mi jako ovisni o tim prirodnim ciklusima. Nekoliko je medicinskih istraživanja dokazalo da taj gubitak prirodnih smjena svjetla i mraka posebno pogađa žene i postoji izravna veza između gubitka sna u mraku i zloćudnih oboljenja.

• Školski programi vrlo malo govore o astronomiji.

- Nametati učenicima neko gradivo najbolji je način da većina njih to zamrzi. U školskom gradivu je nužno povećavati astronomske sadržaje, ali ne zbog znanja o svemiru, nego zato da se učenicima omogući da sagledaju našu Zemlju kao malu plavu točkicu u svemiru koju treba čuvati.

Osmislili smo ‘švedski stol’ znanja i doživljaja
• Široj ste javnosti najpoznatiji kao astronom. Ma-nje je poznato da je vaša ‘prva ljubav’ zapravo bila biologija. Također, zaljubljenik ste u znanstvenu fantastiku...

- Bez obzira na velik broj otkrića, mjerenja i članaka, za mene je astronomija zabava i edukacijski alat, da ne kažem mamac. Veliki, šareni mamac kojim se učenicima pokazuje ljepota spoznaje i motivira ih da iz svoje darovitosti izvuku maksimum. A kad je riječ o biologiji, i njezin je edukacijski potencijal vrlo sličan astronomiji. Moja fascinacija biologijom nije nikad prošla. To je lako shvatiti kada se vidi u kakvoj sam prirodi proveo djetinjstvo. Znanstvena fantastika, stripovi, ali ne samo oni, su umjetnosti, ‘doping’ za maštu. Bijegom iz našeg svijeta bolje ga razumijemo i lakše stavljamo stvari u perspektivu.

• Koliko vam mala sredina  daje slobode, a koliko vas sputava?

- Sve se mijenja, ni Višnjan nije ono što je nekad bio. Globalizacija i nove komunikacije omogućuju da naši projekti opstanu u Višnjanu. Te promjene omogućuju svima koji su na neki način različiti, onima koje u malim sredinama često smatraju ridikulima, da ih se shvati ozbiljno. No, bilo bi neizmjerno lakše nešto takvo pokrenuti i financirati u Zagrebu. A i skupiti ekipu. Znate kako se kaže - blizina bunara uvijek je dobra za dolazak do vode. Ipak, naša odluka da ne budemo u velikom gradu nije neobična. Velika većina znanstveno-edukacijskih kampusa smještena je izvan gradova, i to s razlogom.

• Na opatijskoj šetnici Slatina ili Hrvatskoj ulici slavnih ove će se godine naći i vaše ime, dobit ćete svoju zvijezdu. Što vam znači to priznanje?

- Priznanje uvijek veseli, ali da budem iskren, muči me osjećaj nelagode. Možda ipak ima onih koji su to zaslužili više od mene...

• Na kraju, što biste poručili mladima?


- Mnogo toga, ali ovako na kraju bi to mogle ispasti floskule. Dolazi nam jedan novi, neobičan svijet pun izazova, virtualnih svjetova, tuđih i nametnutih vrijednosti, pokušaja da se od slobodnih građana stvaraju potrošači... U životu treba loviti svoj, a ne tuđi san, bez obzira na to koliko on bio medijski lijepo upakiran. I naravno, treba znati da se taj san i ostvaruje ako smo uporni.


U višnjanskoj zvjezdarnici, koju zbog nemogućih uvjeta mnogi uspoređuju sa cvjećarnicom iz stripa “Alan Ford”, živi i neobični kućni ljubimac. Ne, nije riječ o brbljavoj papigi Klodoviku iz već spomenutog stripa, nego o šumskoj sovi, gospođici Agathi, kućnoj ljubimici Korada Korlevića.


 - A ne, Agatha nije obični kućni ljubimac. Ljudi sami biraju kućne ljubimce, a nisam ja izabrao Agathu, nego je ona izabrala mene. Možda sam ja njezin kućni ljubimac. Naišao sam na nju na cesti, bila je ošamućena, no još uvijek živa. Dugo je bila u komi, sa slomljenom bazom kljuna i sasvim slijepa. No, vrlo brzo po oporavku svima nam je dala do znanja tko je glavni u kući, kaže Korado. Agathino najdraže mjesto je hladnjak ili karniša, odakle nadzire sve što se događa u kući. Veliki je gurman, a iznutrice može jesti dok ne “pukne”. Umislila je i da je budilica, pa ako se ukućani ogluše na zvono sata, nakon pet minuta kreće u akciju buđenja.
Njezino veličanstvo - Agatha


Gordana Vukres

Izdvajamo