Želim da me kao premijerku potvrde birači na izborima - ne, nije to, na žalost, rekla Jadranka Kosor, nego Julija Gillard, prošlog tjedna instalirana premijerka Australije, prva u povijesti te zemlje. Po načinu na koji su došle na vlast između australske i hrvatske šefice vlade postoji frapantna sličnost, po načinu na koji se prema vlasti odnose drastična razlika.
Gillard je stala na čelo australske vlade nakon odstupanja dosadašnjeg premijera Kevina Rudda, kojemu je otpočetka bila najbliža suradnica. Njegova je odluka o povlačenju motivirana velikim padom osobnog rejtinga. Odlazeći premijer svojoj je zamjenici prepustio mjesto na čelu Laburističke stranke i države. Novopostavljena premijerka odmah je najavila da će već najesen raspisati izbore i to zato što je nisu izabrali birači nego članovi njene stranke. “Ja svakako priznajem da me nije australski narod izabrao za premijerku”, izjavljuje Gillard. Svoju odluku da zasad ne preseli ni u premijersku rezidenciju objasnila je istim razlogom: “Mislim da nije prikladno da tamo živim dok ne zaradim povjerenje australskog naroda da budem premijerka”.
Jadranka Kosor u tom pogledu nimalo se ne usteže. Svoju, također od naroda nepotvrđenu, funkciju odmah je konzumirala u punom opsegu. Odlučno je odbila svaku sugestiju da bi Sanaderovim naprasnim odlaskom i njegovom odlukom stečenu premijersku poziciju trebala provjeriti na izborima. Prijevremene izbore, vječni zahtjev opozicije, proglasila je gubitkom vremena. Čak se i krizom služi kao sredstvom ucjene, da bi cementirala vlastiti položaj.
Jadranka Kosor propustila je dobiti izbore. Da je postupila poput svoje australske kolegice, vjerojatno bi prošla mnogo bolje nego svojim grčevitim držanjem za funkciju. Nekoliko mjeseci nakon što je uskočila u Sanaderove cipele popularnost joj je bila vrtoglavo visoka. Da je u tom trenutku išla na izbore, teško bi je bilo pobijediti. Nakon bahatog kancelara građani su joj visoko honorirali pristojnost i stav brižne majke, na koji je ispočetka igrala. Najviše joj se ipak isplatio ostracizam prema bijegom posve kompromitiranom prethodniku.
U godinu dana njen je mjehur od sapunice pukao i posve se rasplinuo. Ništa od njega nije ostalo. Jadranka Kosor eskivirala je izbore, pa je kontra sebe i svoje Vlade dobila mini izbore u vidu impresivnih 700 tisuća referendumskih potpisa. Da, bila je to generalna proba za izbore, premda namjere sindikata nikako ne idu u tom smjeru. Premijerka se mora suočiti s činjenicom da ne uživa povjerenje građana. S takvim deficitom ništa se ne može napraviti. Najmanje voditi zemlju u bolne reforme i odricanja. Umjesto da se uvrijeđeno svađa s narodom i na njega prebacuje odgovornost za krizu i potonuće Hrvatske, Kosor može napraviti samo još jedan dostojanstven potez: može i treba raspisati izbore. Sve drugo je, kako bi ona rekla, dramatičan pad bez kraja.