- Pa što je ovo - pitao je kada se pojavio na Dalston Kingsland stanici, četiri stanice udaljenoj od Stratforda odakle je krenuo iz Olimpijskog parka.
Naš veliki rukometaš dobio je čast da kao jedini iz Hrvatske bude 'vlasnik' neke od stanica podzemne ili nadzemne željezničke mreže u Londonu tijekom Igara. Lijepo je to zamišljeno, ali niti na jednoj od tih stanica nema nikakvih obilježja o sportašu čije ime privremeno nose.
- Očekivao sam barem neki kip - smije se Balić kojeg nije razočarala činjenica da nema nikakvih obilježja s njegovim imenom.
Ukupno je imenima sportaša označena 361 londonska stanica, a mape s tim specijalnim imenima prodaju se za nešto manje od četiri funte diljem grada.
- To je dobro, svakako ću pokušati kupiti jednu takvu za uspomenu - kazao nam je Balić.
Stanica je barem lijepog imena, Dalston Kingsland, 'kraljeva zemlja' za kralja rukometa.
- Eto, to ste lijepo sročili - smije se i dalje odlično raspoloženi Balić.
Konačno ga ništa ne boli.
- Zbog toga se osjećam neobično - priznao je.
A Ivano Balić naš je stari olimpijski lik. Član je zlatne generacije s Igara u Ateni 2004. godine, nastupio je i u Pekingu 2008. gdje je na ceremoniji svečanog otvaranja nosio i hrvatski barjak ispred ostatka naše delegacije, sada je u Londonu jedan od naših najiskusnijih sportaša.
- Ovo svi čekamo od prvog dana priprema, da prođu pripreme, da budemo zdravi i krenemo konačno s pravom akcijom - kazao nam je u šetnji Olimpijskim selom rukometni čarobnjak.
Prilično je iznenađen povoljnim vremenskim uvjetima u inače kišnom i prohladnom Londonu.
- Rekli su da će biti hladno, a ovde se kuvamo. Ništa, bolje da je malo sunca, imamo šlape, a nemamo puno čarapa.
Vama nisu kasnili koferi kao većini drugih članova naše delegacije. Radi autoriteta?
- Mi imamo vezu na aerodromu pa smo dobili kufere prije svih ostalih. Imali smo tako promjenu za prvi trening u dvorani u utorak poslijepodne.
Uzbuđenje raste među vama, kako ovu novu vrstu turnira doživljavaju olimpijski 'brucoši'?
- Svi smo presretni i prezadovoljni što smo došli na Olimpijske igre, pogotovo ovi novi. Uvest ćemo ih u protokol, uhodati ih, imaju nekih obaveza.
Vaša legendarna inicijacija! Što će morati posebno raditi?
- Bit će nešto, bit će, nije za novine.
Imaju li i ostali sportaši neke inicijacije, ili je to samo rukometna priča?
- Ne znam što oni rade, mi imamo svoje.
Slušaju li vas mlađi, bune li se zbog inicijacije?
- Nije ima lako, neki se već bune, ali džaba im je.
Stalno se priča kako je olimpijski turnir nešto sasvim drugo. Je li to doista toliko različit turnir od svjetskih i europskih prvenstava?
- Je, pogotovo kad si prvi put tu, sve ti je nekako čudno i preponosan si na sebe što si došao do Olimpijskih igara, na događaj kojem si se divio kao dijete i gledao sve te sportaše koji su ti bili uzori. Nama koji smo tu već bili navikli smo se, više nismo pod dojmom ostalih stvari koliko i ovi drugi.
U Pekingu ste vi nosili zastavu, sada opet rukometaš, naš reprezentativni vratar Venio Losert!
- Ja i Venio smo samo prijateljski popričali, presretan sam radi njega i držim da je zaslužio nositi tu zastavu. Žao mi je što nećemo biti uz njega, trener (izbornik Slavko Goluža, nap. a.) nam ne dopušta da se trošimo na toj ceremoniji jer igramo prvu utakmicu samo dan i pol nakon otvaranja.
Rezultatski, vama je cilj medalja?
- Jasno.
Osjećate li i neki 'dug' zbog Pekinga gdje ste u dvoboju za treće mjesto poraženi od Španjolske?
- U Pekingu smo imali puno ozljeda, i to je bio problem, moja, Pero (Metličić, nap. a.) i Džomba su bili ozlijeđeni na pripremama Čupko je ostao bez prsta, tamo na turniru se Ljubo (Vukić, nap. a.) ozlijedio. Imali smo dosta problema i zbog svega toga na kraju nesretno izgubili pred kraj od Francuza (polufinale, 23:25, nap. a.) i raspali smo se protiv Španjolaca (29:35, nap. a.).
Vrijeme je da zbog niza ozljeda u Pekingu sudbina sada vrati dug!
- Sad je sve prošlo kako treba na pripremama, tako bi ovdje na olimpijskom turniru moglo biti još bolje - zaključio je Balić.
A izbornik naše rukometne reprezentacije Slavko Goluža zadovoljan je uvjetima u Olimpijskom selu.
- Sve nam je tu na nekoliko minuta. Hrana, teretana... U četvrtak ćemo imati prvi trening u dvorani u kojoj ćemo nastupiti - kazao nam je.
Odmjerit ćete snage protiv Islanda?
- Odlučit ćemo u dogovoru s izbornikom Islanda (Gudmundur Gudmundsson, nap.a.) hoćemo li igrati dva puta po 20 ili tri puta po 15 minuta.
Od vas se očekuje medalja, po mogućnosti zlatna?
- Znamo da javnost očekuje puno, svjesni smo koliko smo kvalitetni, trebat ćemo biti pravi u pravom trenutku. Sada se moramo maksimalno pripremiti za svaku utakmicu. Sve oči su nam sada na prvoj utakmici protiv Južne Koreje, igramo u jutarnjim satima, malo neobično za nas i neće biti lako.
Što vam je najveći problem?
- Imali smo EP u Srbiji na kojemu su se igrači dosta potrošili. Sada nakon svega nekoliko mjeseci stižu Olimpijske igre, no puno smo truda i znoja uložili, treba sve pokušati.
Olimpijsko selo i četvrt oko njega nudi niz izazova igračima. Kako ih kontrolirate? Kakav je režim?
- Imamo dnevni red, najvažnije je da iz naše zgrade ne idemo daleko, da je sve na dohvat ruke, tri minute do restorana, robu peremo kod nas u zgradi... Dobit će i malo prostora da odu u grad, čisto da razbiju monotoniju.
S vama su u zgradi i neki Francuzi, ne rukometaši. Kao da su vam 'smjestili'?
- Svi su protivnici za veliki respekt, ali ne bojimo se nikoga.
Nije bitno tko je s druge strane, mi mislimo samo na sebe. Igrači su se bili malo opustili, sada se diže atmosfera, mobilizirali su se i još pozitivne nervoze iščekivanja prve utakmice će ih dodatno dignuti. Mjesec i pol smo na okupu. Jedva se čeka početak - kazao nam je Goluža.
Jutros su i ostali rukometaši dobili izlaz, malo da se opuste, a već za dva dana čeka iz prva utakmica s Južnom Korejom, i to rana jutarnja.