Papa Frane je u razgovoru s talijanskim novinarom Eugeniom Scalfarijem, objavljenim u nedjelju u rimskoj Repubblici, iznio da ga suradnici uvjeravaju da se među svećenicima u Katoličkoj crkvi broj pedofila kreće oko 2 posto. “Taj bi me podatak morao primiriti ali Vam kažem da me baš ne primiruje”, rekao je papa Bergoglio, dodavši da je još više onih koji znaju i šute, koji kažnjavaju ali ne kažu zašto. “Nalazim to stanje nepodnošljivim i moja je nakana suzbiti ga strogošću koju to zaslužuje.”
Papi treba odati priznanje što se ne zadovoljava spoznajom da je pedofila razmjerno malo, da ih u Crkvi zapravo nema više (ili barem ne bitno više) nego u društvu, gdje uostalom u tom poroku prednjače, u apsolutnim brojevima, članovi obitelji (očevi, djedovi, ujaci, stričevi i tetci, pa i braća) i bliski obiteljski prijatelji, a tek znatno za njima su oni kojima djecu povjeravamo (treneri, svećenici, skautski instruktori, odgojitelji, podvornici).
Ipak, nešto s postocima i brojkama ne “štima”, kako je u svom blogu primijetio Marco Tosatti, vatikanist torinske Stampe.
Koliko je to: 2 posto? Budući da Katolička crkva broji oko 410.000 svećenika (što dijecezanskih, što redovničkih), to bi bilo nešto više od 8000 pedofila za oltarima.
Je li taj broj zasnovan na nekoj statistici, ili je bačen Papi u uho onako nonšalantno, “odokativno”? Nije nam dano znati, barem ne još. Papa nije precizirao, njegov Ured za novinstvo niti je zanijekao (neke druge sitnice jest), niti je objasnio, nego se vratio staroj taktici šutnje.
Pogledajmo što bi to značilo za Hrvatsku. Prema Papinskom godišnjaku, u Hrvatskoj je oko 3800 svećenika, a 2 posto od toga iznosi 76 - ali je broj kažnjenih zbog pedofilije posljednjih godina manji od deset. Jesu li hrvatski svećenici kreposniji od inih, kad je posrijedi ta užasna devijacija, koja nema ama baš nikakve veze sa spolnim sklonostima, nego s nezrelošću i sklonošću podmuklom nasilju (utoliko je strašnije kada u Katoličkoj crkvi neki guraju u isti koš homoseksualne, dakle osobe s manjinski zastupljenim nagonom, i pedofile, dakle osobe zločinačkih sklonosti)?
Ali ne podudara se ni broj kažnjenih zbog pedofilije u Katoličkoj crkvi u cijelosti i postotak kojim je Frane Bergoglio baratao u razgovoru sa Scalfarijem.
Prema podacima koje je Sveta Stolica u dva navrata ove godine podastrla Ujedinjenim narodima, odnosno njihovu Odboru za suzbijanje mučenja, proizlazi da su između početka 2004. i kraja 2013. ukupno 884 svećenika svedena na laički status (tj. prestali su biti svećenici) zbog pedofilije, a blaže su mjere, zbog istog uzroka, u ista doba poduzete protiv još 2572 svećenika (navodno zato što su bili u poodmakloj životnoj dobi).
I od tih 2572 za neke su dočulo da ozbiljno ispaštaju, ali neki su se izvukli, na primjer bivši bečki nadbiskup kardinal Hans Hermann Groër, jer je tadašnji kardinal Joseph Ratzinger, sada Benedikt XVI., zahtijevao od pape sv. Ivana Pavla II. da pokrene istragu, ali je to blokirao kardinal Angelo Sodano, koga je svetac poslušao, pa je Groër umro nekažnjen, ali osramoćen. Zbrojimo li onih 884 koji su lišeni svećeničkog čina i onih 2572, dolazimo do zbroja od 3456 - a to nije ni blizu 2 posto, nego otprilike 0,8 posto.
Onda, jesu li podvalili Papi ili Ujedinjenim narodima? Je li Papa izišao s pretjeranim postotkom, ili je Katolička crkva, na raznim razinama, zataškala tri petine pedofilskih sablazni? Naravno, najvažnije je što je Papa najavio da kani “nepodnošljivo stanje” pedofilije “suzbiti strogošću koju to zaslužuje”. I što je dodao, ilustracije radi: “Isus je volio sve, čak i grešnike koje je htio otkupiti dijeleći im oprost i milosrđe, ali kada bi ščepao batinu, koristio ju je da bi protjerao demona koji je zagospodario nekom dušom.”
Ali važno je znati postoji li dovoljna transparencija u Katoličkoj crkvi oko tog zla koje je užasno naudilo njezinu imidžu (istinabog, ima crkava koje to poglavlje u svojim redovima nisu ni otvorile). Dakle, posrijedi je povjerenje u Katoličku crkvu.
Ali i spoznaja da Papa ne može sam. A bilo da mu lažu, bilo da zataškavaju - nije mu laka.