ZAGREB - Pokretanje rubrike "Blog i batina", u kojoj novinar Jutarnjeg lista Tomislav Čadež recenzira hrvatske blogove, izazvalo je veliku pozornost u blogerskoj zajednici, a nakon posljednje recenzije novinaru je zaprijećeno i tužbom zbog navodnih kršenja autorskih prava.
Čadež je, naime, u članku pod naslovom "Svakodnevno javljanje iz budućeg scenarija Seksa i grada" recenzirao blog tridesetogodišnje Lidije koja živi u New Yorku, a od srpnja 2005. vodi dnevnik na adresi newyorcanka.blog.hr.
Međutim, Njujorčanka je ostala uvrijeđena Čadeževom recenzijom i promptno je reagirala na svom blogu, u komentarima na portalu Jutarnji.hr i u mailovima redakciji.
"Mislim da je neophodno da Vaša uprava i uredništvo budu upoznati s mentalitetom i ophođenjem Vaših zaposlenika. Ništa manje bitno nije to da su Vaše novine štampale fotografije i tekstove koji su moje vlasništvo i zaštićeni autorskim pravima u Hrvatskoj i SAD-u. Iako mi je početna namjera bila ne zatražiti pomoć odvjetnika, ovim Vas putem želim obavijestiti da to više nije slučaj i da imam namjeru iskoristiti sva zakonska prava koja me u ovom slučaju štite", piše Lidija.
"Na stranici su još uvijek doslovce preneseni moji autorski tekstovi, bez mog znanja i dozvole. Tekst i dalje sadrži ni manje ni više nego devet neistina za koje bi se Vi morali javno ispričati, a ne meni obrazlagati kako ste lijenošću i nečitanjem došli do njih", dodaje blogerica.
U prvom komentaru na Čadežov tekst Lidija nabraja "činjenične pogreške u tekstu, proizašle iz autorove ignorancije ili lijenosti":
"1. Nikad se nisam samoinicijativno proglasila petom članicom ekipe Seks i grad.
2. Ne zarađujem $200 na sat. Koliko zarađujem je moja stvar. A sigurno zarađujem daleko više nego on.
3. Nemam diplomu iz ekonomije.
4. Ne pišem doktorat jer tek slušam predmete.
5. Trumpov neboder u Jersey Cityiju još ne postoji. Počeli su kopati temelje prije par mjeseci.
6. U poslijednje mi se vrijeme "upucavao" Englez, a ne Talijan.
7. Financijsko stanje Amelijinog oca je puka izmišljotina autora jer ga ja sasvim sigurno nikad nisam spomenula.
8. Donositi zaključak da "pošto su rodile i odmah se zahvalile na usluzi mužjacima, koji mirno prihvaćaju taj obrat, pa sad obilno financiraju i čuvaju djecu dok njihove bivše nastavljaju ludovati u skupim njujorškim restoranima" je ne samo kleveta, već i dokaz zatucanosti autora koji očito ne shvaća ulogu očeva u životu djece nakon razvoda/raskida veze.
9. Plavuša nisam već pola godine, što je detaljno popraćeno na mom blogu."
Budući da je slučaj otvorio neka pitanja o samoj prirodi bloga, počeli su ga komentirati mnogi pripadnici blogerske zajednice. Jutarnji je na svom portalu počeo recenzirati blogove jer smatramo da je blog postao dio popularne kulture jednako kao što su njezin dio knjige, filmovi ili glazbeni albumi. Zato recenziramo blogove kao što recenziramo književna djela. S druge strane, u raspravi se pojavljuje stajalište (sama newyorcanka, a i mnogi njezini poštovatelji ga zastupaju) da je blog, iako javno objavljen, posve privatna stvar u koju se mediji nemaju pravo miješati.
U raspravu se uključio i uredništvo stranice
www.blog.hr, na kojoj objavljuju newyorcanka i većina hrvatskih blogera.
"Jedna nadasve zabavna, a na momente i nadrealna rasprava razvila se u vezi posljednje recenzije Tomislava Čadeža. Njujorčanka, čiji je blog Čadež izdvojio u ekskluzivni niz kvalitetnih i zanimljivih blogova, očito šokirana nenadanom eksponiranošću, nije znala primiti kompliment na pravi način, već Čadežu i Jutarnjem prijeti tužbom. Navodno, zbog neovlaštenog citiranja dijelova bloga u recenziji(!?), te neistina tipa "Nikad se nisam samoinicijativno proglasila petom članicom ekipe Seks i grad". Ponovno upozoravamo, blogeri moraju računati na mogućnost da njihovi blogovi, i dobrovoljno izneseni privatni detalji, u svakom trenutku mogu postati predmetom šire pažnje. Jer, blogovi su javni", stoji u komentaru na siteu www.blog.hr
Stajalište bloga.hr neki od blogera su poduprli.
"'Neću tužiti Jutarnji i Čadeža' - koja velikodušnost. Naravno da nećeš, kontaktirala si odvjetnika, pročitao je i rekao ti da za ovako nešto ne možeš dobiti na sudu čak ni u Sjevernoj Koreji", kaže posjetitelj portala
www.jutarnji.hr koji se registrirao kao Korisnicko_Ime.
Slično razmišlja i bloger tzombix ( http://tzombix.blog.hr): "Hahaha, šta kažeš? Da li je ona dozvolila da se njenom blogu piše? Čekaj, jesam li ja nešto propustio? Komentiranje nečega ili nekoga tko se pojavljuje i piše u javnosti je zabranjeno... hm, po kojem to zakonu? Jel' ona možda svoj blog "zaključala" pod šifrom pa joj je netko provalio ili..??".
"Nije mi jasno čemu tolika buka. Prvo sam pročitala Čadežov tekst i doživjela ga afirmativnim. Nije napisao ništa loše, čak se stiče dojam da si jako zanimljiva osoba i blogerica", napisala je jedna od posjetiteljica Lidijinog bloga, Amon Ra.
No, ima i onih koji pružaju potporu Lidiji. "Komentator Tomislav Čadež samo je svojim komentarom dokazao jedno, a to je da su Hrvati ljubomorni na uspjehe drugih. Jalni do boli jer ti si uspjela vani, zadovoljna si sobom i svojim životom itd. A na to se kod nas gleda sa zavišću ako ne i s mržnjom, jer zašto bi nekom bilo super ako je meni koma", napisala je mya u komentarima na Lidijinu blogu.
Lidijina 'kolegica' iz Los Angelesa na blogu http://lawoman.blog.hr također misli da Jutarnji nema pravo recenzirati blogove. "Žao mi je da se to newyorčanki dogodilo. Istih smo godina, slične priče, svaka u svojoj metropoli. No, poanta je, da se domaći mediji i oni koji ih prezentiraju moraju naučiti pravilima ponašanja...Da se o meni piše i citira u hrvatskim medijima, ne bi bila sretna. Primarno, jer određene osobe koje poznajem, ne znaju da pišem blog. I želim da tako i ostane", zaključuje LA woman.
Prašina dignuta oko cijele priče očito je nagnala Lidiju da ugasi svoj blog. Naime, od danas ni jedan njezin napis više nije dostupan na adresi
http://newyorcanka.blog.hr.
Tijekom dana svoj osvrt na čitav ovaj slučaj dao je i bloger
Ariston: "Neki od portala su počeli s kritikama pojedinih blogova i u tome nema ništa loše. Zašto? Zato što su blogovi
JAVNI i svatko može čitati ono što je na internetu objavljeno. Velika većina njih je pod pseudonimima i na taj način štiti sebe od samih sebe. Jer sami iznosimo sve gadosti i radosti o sebi. Nitko nas, osim vlastite psihe, na to ne tjera."
U komentarima na Aristonovu blogu jedna druga blogerica ima suprotan stav: "Tužba je u svakom slučaju pretjerana. Nije da želim biti u opoziciji po svaku cijenu, dapače, ali malo sam se zamislila što bi meni značila recenzija mog bloga u dnevnom listu. Bila ona pozitivna ili negativna, ne bi mi se to svidjelo. Nekako sam blog shvatila kao mjesto u kojem mogu pisati sve šta mi padne na um i sve ostaje ovdje. Može se citirati po drugim blogovima, ovoj ili onoj naslovnici, ali sve ostaje na blog prostorima. Cijela ta frka je dobro došla na nekoliko frontova. Nekima je došla kao reklama, nekima antireklama, a neke je i zamislila. Mene npr. :)"
D. Arapović