Boa: Bili smo ispred vremena, a sada je to vrijeme stiglo

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 28.10.2006. u 20:35

Uoči izlaska povratničkog albuma grupe Boa "Dnevnik putovanja, skice ostanka", koji u CD shopove dolazi prekosutra, s frontmanom, klavijaturistom i vokalom tog legendarnog benda Mladenom Puljizom razgovarali smo o novom materijalu, budućim planovima, životu izvan glazbe, nekoj boljoj prošlosti i trenutačnoj situaciji na glazbenoj sceni. Potpuno uvjeren u kvalitetu novoga albuma, Puljiz s nestrpljenjem školarca iščekuje reakciju publike i povratak u stare vode, a na pojedine cinične komentare o "krčmljenju stare slave" odrješito odmahuje glavom.

• Jeste li zadovoljni prijemom prvoga singla 'Sve što imamo'? Na top-listama stoji izvrsno, na nekima uvjerljivo drži prvo mjesto.

- Moram iskreno priznati da smo ugodno iznenađeni. Drago nam je da je naša odluka o povratku na scenu dobro prihvaćena, svi su oduševljeni i sve je pozitivno. Onaj glavni rasplet očekujemo kad u ponedjeljak izađe CD jer i ja osobno, a i ostatak benda, mislim da smo napravili CD koji je ako ne najbolji, onda na razini prve i druge ploče, koje su dosad bile naše najcjenjenije. Mislim da smo ponovno pronašli snagu inspiracije da napravimo materijal koji je dosta svjež.

• Navodno je hit-pjesma 'Sve što imamo' nastala u pet minuta, inspirirana žičarom na skijanju?

- Točno, inspiracija mi je došla u jednom trenutku. To je bilo nevjerojatno, nikad prije mi se takvo što nije dogodilo: cijeli aranžman, svi instrumenti, sve kompletno mi je došlo u glavu u roku od pet minuta. Kad je žičara krenula, meni je došao i uvod i pjevanje i refren i onaj otkačeni instrumental. Čim sam se vratio sa skijanja, odjurio sam u studio kod Gojka Tomljenovića, koji je producirao cijeli album, i u roku od pola sata odsvirao sam osnovne harme. On je preuzeo i snimili smo osnovni demo.

• Koji su planovi za promociju albuma, hoćete li ići na turneju?

- Trenutačno smo u fazi izlaženja CD-a, snimljen je spot za 'Sve što imamo', a 6. studenoga u Piranhi je promocija, ali više druženje s medijima i prijateljima. Odsvirat ćemo i nekoliko stvari unplugged. Što se tiče turneje, sad smo u fazi vježbanja i pripremamo se za live nastupe koji će uslijediti negdje u siječnju, veljači sljedeće godine.

Kritičari često kažu da su bendovima najbolji prvi i drugi albumi zato što je akumulirana najjača energija koja onda eksplodira, a poslije počinje kalkuliranje. Mi smo napravili pauzu u kojoj se mnogo akumuliralo i ovo sad nam je veliko zadovoljstvo
• Kolika je naklada albuma?

- Početna tiraža je 2000 primjeraka, vodili smo se prošlom pločom 'Kao nekad' koja je prodana u nešto više od dvije tisuće primjeraka. Lagano se nadoštampa još, kad se vidi reakcija publike.

• Kako funkcionira sadašnja postava benda u kojoj su, osim Dijane Maleš, svi ostali članovi već bili u Boi ili su svirali s vama?

- Na bubnjevima je Mladen Malek koji je jedno vrijeme s nama svirao udaraljke. Najprije smo razmišljali o tome da Paolo Sfeci opet bude bubnjar, za što je bio jako zainteresiran jer mu se veoma sviđao materijal. Međutim, nije imao vremena, a pošto je Malek vrhunski bubnjar i već je svirao s nama, na obostrano zadovoljstvo, došlo je do ponovne suradnje. Dijana je djevojka našeg klavijaturista i producenta Gojka Tomljenovića i jedna iznimna pjevačica, tako da se sve izvanredno poklopilo. Jedno vrijeme sam pjevao s njihovim bendom Shiva i vidjelo se da Dijana i ja jako dobro funkcioniramo zajedno i odlučili smo je uzeti u bend pa sad imamo i pjevačicu.

• U kojem smjeru je evoluirao zvuk Boe u odnosu na stare albume?

- Zvuk je svakako moderniji. De facto, od 1994. do 2004. godine, kad smo snimali 'Kao nekad', nisam bio u studijima i kad sam došao, vidio sam da je kompjutorska tehnologija napravila ogroman utjecaj, sve se radi s tim programima, iako je kod nas uglavnom živa svirka koja se poslije digitalno obrađuje. Postoje određeni pomaci u aranžmanima, mislim da je ljudima ovaj novi materijal dobro sjeo jer smo mi prije bili malo ispred vremena, a sad je, čini se, napokon je i za nas došlo vrijeme. To što smo mi radili prije, taj senzibilitet, sad je dobio formu. Postoji nekoliko stvari na albumu koje bi prije bile teška avangarda, a sad su sasvim normalne. Na CD-u se vidi ogroman posao. Na albumu smo radili devet mjeseci, od toga šest mjeseci u studiju. Gojko Tomljenović s nama je radio pola godine za bolju budućnost, iako živi od glazbe. Producirao je cijeli album i autor je većine aranžmana zajedno sa mnom.

• Imate li goste na albumu?

- Gosti su Andrej Jakuš, Zdenko Ivanušić, Dalibor Marinković, Paolo Sfeci, Vanna... Vannina i moja djeca idu u isti vrtić, ona je dosta nastupala s nama i već tada je privlačila dosta pozornosti na sebe jer je takva pojava i glas da ne može ostati nezapažena. Njoj je odgovarao taj naš pristup jer mi sve radimo drugačije nego što to radi ustaljeni muzički establishment i čim smo je nazvali, odmah je pristala. Veoma joj se sviđa i pjesma.

•  Gdje ste vi zapravo bili tih posljednjih dvanaest godina?

- Pa ja sam završio fakultet i radim u Ini već 20 godina, tako da u jednoj fazi moje profesionalne karijere više nisam bio u stanju raditi i jedno i drugo. A opet, taj glazbenik u tebi nikad ne umire i stalno su mi se rađale ideje u glavi, pogotovo kad bih bio na putovanjima. Na aerodromima se, recimo, čeka po nekoliko sati i kad bih obavio sve obveze, onda bih sjeo sa strane i uvijek mi je dolazila muzika i raznorazne ideje. Slavko (Remenarić, gitarist i tekstopisac Boe, op. a.)  cijelo je vrijeme svirao. Doma ima mali studio i slao mi je neke snimke. On je imao želju da i prije počnemo raditi skupa, međutim, meni je jednostavno došlo negdje u studenome prošle godine, kad smo se on i ja našli i počeli s prvim sessionima, i tako je to krenulo dalje. Slavko je, inače, pravnik i gradio je karijeru na tom području, a sad je tajnik Udruge javnih bilježnika.

• Je li vam žao što ste toliko vremena proveli izvan glazbe?

- Uvijek stojim iza svojih odluka. U tom trenutku sam osjećao da u životu postoji još puno stvari o kojima nemam pojma, a nevezane su uz glazbu. Moj život je bio vrlo zanimljiv, mnogo sam putovao, iskusio sam dosta toga što nikad ne bih uspio doživjeti s muzikom. Imam ženu i dvoje djece, u biti sam obiteljski čovjek. U meni su se akumulirala mnoga iskustva koja su s ovim albumom izašla van. Kritičari često kažu da su od bendova prvi i drugi album najbolji zato što je akumulirana najjača energija koja onda eksplodira, a kasnije počinje kalkuliranje. Mi smo napravili pauzu u kojoj se mnogo toga akumuliralo i sad nam je sve ovo veliko zadovoljstvo.

• Ponovna okupljanja bendova već su dulje vrijeme trend. Ima li i kod vas materijalnih motiva za povratak na scenu? Može li se uostalom kod nas živjeti od glazbe, osobito u žanru koji vi svirate?

- Drago mi je što to mogu pojasniti jer vidim da nas se u medijima stavlja u neke revivale i među grupe koje se okupljaju da bi nešto ušićarile na staroj slavi. To kod nas nije slučaj jer je riječ o deset novih pjesama, ne recikliramo stare snimke. Izašli smo s jasnom vizijom, a to su nove pjesme, usto ide turneja i mi funkcioniramo kao bend koji kreće, možda od samog početka. Čvrsto smo se odlučili za to i s izdavačem Dancing Bearom postoji načelni dogovor da se napravi turneja, na kojoj će se snimati nekoliko koncerata i da se potom izda DVD te CD Best of Boa live.

Mislim da će pjesme uživo zvučati izvrsno. Ideja je da se nakon ta dva CD-a uzme malo predaha i da se onda posegne za postojećim materijalom koji nismo objavili na ovom CD-u pa da se počne eventualno raditi na novom albumu... Dakle, ne radi se ni o kakvoj tezgi, te računice su mi smiješne kao i poimanje Boe kao takvog benda. Mi se vraćamo u jednoj, zapravo, teškoj situaciji u kojoj je cjelokupna glazbena scena. Ne dolazimo nekamo gdje se dijeli med i mlijeko, nego onamo gdje je vrlo teško.

• Koliko ste uopće upućeni u zbivanja na sceni s obzirom na to da ste dugo vremena bili izvan svih tokova?

- Nekoliko sam godina živio vani, u Budimpešti pa nisam bio u doticaju s hrvatskom scenom, ali dobio sam neki feedback nakon CD-a 'Kao nekad'. Vidi se da je scena lagano izgubila dah. Tu ima mnogo faktora koji su krivo postavljeni.

• Što je prema vašem mišljenju vrhunac stare Boe - prva dva albuma, prema mnogim kritičarima ponajbolji domaći albumi iz tog vremena, ili prvo ponovno okupljanje, kad ste svirali kao predgrupa Davidu Bowieju?

- Po tom pitanju i Slavko i ja imamo  identičan stav. Naša nam je prva ploča najdraža, a i druga. Smatramo ih najboljim što smo napravili. Kad smo se prvi put ponovno okupili, bilo je vrlo zabavno, stvorila se odlična škvadra. Surađivali smo s puno mladih glazbenika koji su se poslije probili, kao što su Vanna, Ilan Kabiljo, Zvonimir Dusper. Bend je to cijelo vrijeme tražio svoj stil, došao je i rat koji je pošemerio taj razvoj, ali je ostalo nekoliko dobrih pjesama. Novi CD je prvi ponovni uspješan kompletni proizvod, deset ujednačenih pjesama, čak i postoji cijela zaokružena priča. Darko Glavan je rekao da čak prepoznaje i nekakav koncept u cijeloj priči, koji je kod nas nastao spontano, ali se može prepoznati. To je priča o našem ponovnom susretu, sad kad smo svi polagano ušli u srednje godine, odnosno o susretu s tim razmišljanjima koja su sasvim drugačija nego kad smo bili mali.

• Koji bendovi vam se sviđaju, što slušate privatno?

- Puno sam slušao Milesa Davisa, a sad mi se sviđa grupa Nine horses, mislim da imaju izvanredan novi album. Vidim da je sličan u razmišljanjima s našim materijalom. Svi u bendu slušamo Petera Gabriela, a od hrvatskih izvođača mi se jedno vrijeme sviđao Gibonnijev album 'Judi, zviri i beštimje', pogotovo dok sam radio vani. Od novih, čujem tu i tamo neke dobre pjesme, recimo slušao sam dosta Folkestru. Čini mi se da ima mnogo kvalitetnih, dobih muzičara, ali jednostavno je vrlo teško probiti se s nekim novim materijalom.

• Kako gledate na narodnjake, danas su vrlo popularni?

- U naše je vrijeme to bilo nešto sasvim drugo. Krajem 70-ih, početkom 80-ih, u Zagrebu su muzičari bili glavne face, sve se vrtjelo oko toga. To je za nas glazbenike bilo jedno vrlo privilegirano vrijeme, u svakom smislu. Bili smo popularniji od nogometaša, ali to nije važno, nego je bitno da su u društvima u kojima smo se kretali najveći frajeri bili oni najpametniji. Oni koji su pročitali najviše knjiga, dominirali su u društvu.

Nije bilo toliko nasilja, preseravanja, klima je bila vrlo intelektualna, poticajna, imali smo sreću što smo živjeli u tom vremenu i bavili se glazbom. Onda je muzika bila glavni medij, danas je slika. Sve se promijenilo, i sistem slušanja glazbe je drugačiji, ljudi muziku sada slušaju u autu.




- Bijelo dugme nikad nije imalo glazbu koja se meni sviđala, nikad se nisam mogao stopiti s tim senzibilitetom pastirskog rocka. Sjećam se kad smo svirali u Sarajevu negdje 1982., rasprodali smo Malu Skenderiju, i Bregović je bio na koncertu. Poslije je dao izjavu u stilu: 'Momci dobro sviraju, ali nema tu meraka...' Kad su održali koncerte, nisam bio posebno zainteresiran, ali nisam mogao sve to izbjeći jer su mediji to užasno napuhali. Ono što mogu reći je da je žalosno da jedan takav bend nastupa pred 50.000 ljudi, a da zvuče kao amateri. To je loše za cijeli biznis. Čovjek mora poštovati uspješne kao što su Dugme i Bregović, ali postoji tu neka odgovornost - da se zbog cijele scene prezentiraš kvalitetno, a ne da budeš kao neki bend koji se skupi, napravi tri probe i onda se gledaju koju će stvar svirati. To je žalosno. Ali, to ima veze s merakom.

Nikada nisam volio pastirski rock

• Kako doživljavate ponovna okupljanja pojedinih bendova, recimo Bijelog dugmeta koji je podigao najviše prašine?


Ilija Matanović

Izdvajamo