BOMBE, RAŠPE, LIVORVERI

BORIS DEŽULOVIĆ Australija je jedna od zemalja koje su izbjegle krizu. A onda se pojavio Milanović...

    AUTOR:
    • Boris Dežulović

  • OBJAVLJENO:
  • 10.03.2014. u 20:21

Getty Images

Australija je jedna od rijetkih zemalja koje su izbjegle globalnu financijsku krizu. Svakako, nije u tome odmogla mudrost političara i bankara, koji su zemlju do tada sačuvali vanjskog duga, a njen stabilni gospodarski rast, budžet i valutu nepotrebnih stresova, ali - svaka njima čast i slava - presudan je ipak bio zemljopisni blagoslov, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju .

Ne samo da je, zahvaljujući tako podijeljenim geografskim kartama, australsko gospodarstvo bilo gotovo u potpunosti oslonjeno na kinesko ekonomsko čudo, već je onih dramatičnih dana prije pet godina, kad se urušavala svjetska ekonomija, jednostavno bilo dovoljno daleko: deset hiljada milja, cijelih šesnaest vremenskih zona od Wall Streeta, Australija je svjetskim financijskim hohštaplerima bila - kako bi se to u hrvatskim poslovnim krugovima reklo - “s neruke”.

Dok se svijet tako davio u recesiji, Australija je održala još jedne dosadne, pristojne izbore, laburiste Kevina Rudda zamijenili su liberali Tonyja Abbotta, nastavivši u miru puniti kineske brodove željezom, vodeći azijske investitore i njihove pomahnitale arhitekte svojim bespreglednim prostranstvima kao po golemom igralištu: izgledalo je da baš ništa ne može pomutiti daleki južni spokoj veselih Aussieja.

A onda se iznenada proširila vijest da se u zračnoj luci Kingsford-Smith u Sydneyu pojavio hrvatski premijer Zoran Milanović.

Tako će u historijskim knjigama započinjati priča o “Black Saturday”, Crnoj suboti 2014. godine, kad je u desetodnevnu posjetu Australiji i Novom Zelandu stigao predsjednik hrvatske Vlade. “The Last Week”, “Sedam Sudnjih dana”, “Sedam dana koji su ubili australski san”, bit će najčešći naslovi pripovijesti koje će se čitati kao uzbudljiv ekonomski triler.

Oh, Bože, to je Zoran

“Pamtim da sam se upravo vratio s kriketa, sa suprugom i njenim bratom Gregom, kad me telefonom nazvao potpuno izbezumljeni Warren ( Truss, potpredsjednik Vlade, op. a.), urlajući u telefon: ‘Gledaš li televiziju??’”, prisjećat će se te subote novi australski premijer Tony Abbott.

“Točno sam osjećao kako mi krv otječe iz glave. Samo sam desnom rukom dozvao Margaret i pokazao joj da uključi televizor, a ona je, vidjevši me blijedog, odmah briznula u plač. ‘Moj Bože’, ponavljala je, ‘umrla je Kraljica, jel da?’. ‘Mnogo gore, Margie’, rekao sam tiho, ‘Zoran Milanović je u Sydneyu.’ ‘Fuck, Tony!’, otelo se onda mome šurjaku - a morate znati da Greg nikad u životu nije opsovao - ‘zakleo bih se da si rekao da je Milanović u Sydneyu.’”

Nikad se nije pouzdano saznalo čiji je to bio kobni previd. U godinama što su slijedile prepucavat će se međusobno šefovi Secret Intelligence Servicea i Ministarstva vanjskih poslova, a veleposlanica Australije u Zagrebu Susan Cox do kraja će - prije nego što se u stanju duševnog rastrojstva pridruži Jehovinim svjedocima – tvrditi kako ona Milanoviću nikad nije izdala vizu.

“Svi konji koji su sudjelovali u konjičkom natjecanju na Olimpijadi u Sydneyu 2000. godine morali su biti u karanteni mjesec dana prije nego su stupili na australsko tlo”, gorko će kasnije podsjećati čuveni australski novinar Paul Whittaker. “Punih mjesec dana držali smo te prekrasne, zdrave životinje u logoru, a Zoran Milanović nam je u zemlju ušetao kao u Pitt Street Mall!”

Vijest se poput šumskog požara proširila Australijom. Najcrnje slutnje obistinile su se kad je uvijek dobro obaviješteni Australian Financial Review od pouzdanog izvora iz Qantasa saznao da Milanović ima rezerviranu avionsku kartu za Auckland tek sljedećeg petka.

„Sedam dana! Pustiti Zorana Milanovića u zemlju na sedam dana bilo je isto kao da ste gladnom dingu dali tjedan dana u dječjem vrtiću za koale i klokane“, slikovito će pričati polinezijski svjetioničar i pjesnik Mathias Cormann, te Crne subote ministar financija u Abbottovoj vladi.

„Premijer se do posljednjeg trenutka nadao da je Milanović stigao kao turist. Onda je u nedjelju navečer Nick (Warner, izvršni direktor Secret Intelligence Servicea, op. a.) potvrdio da je, kako se čini, ipak riječ o radnoj posjeti.

Kao da je netko isisao sav zrak iz sobe! Pogledao sam premijera ravno u oči i rekao mu: ‘Tony, tvoje samoubojstvo neće riješiti baš ništa.’”

“Ne samo da je Hrvatska u to vrijeme bila u rasulu, već je Europa zbog ruske intervencije u Ukrajini bila praktički pod izvanrednim stanjem, i u toj situaciji zaista nitko nije očekivao Milanovića u posjetu hrvatskim folklornim društvima u Australiji”, u svojim će memoarima, pod naslovom “Ptice su umrle pjevajući”, pokušati objasniti Julie Bishop, tadašnja ministrica unutarnjih poslova. “Sjećam se da je ministar obrane David Johnston predložio radikalno rješenje uz pomoć SOCOMD-a (Special Operations Command, op. a.), ali Tony je samo rezignirano ponavljao: ‘Gotovo je, sve je gotovo!’”

Abbott je dobro znao što govori. Već tog ponedjeljka, nakon Milanovićeva susreta s biznismenima Novog Južnog Walesa, burzovni indeks ASX na sydneyskom je tržištu vrijednosnih papira pao za katastrofalnih petnaest posto. Do srijede će se iz Australije povući sve značajnije kineske kompanije i započet će štrajk rudara, a broj nezaposlenih u Australiji probit će granicu od dva milijuna. U takvom sumornom ozračju u dva sata premijer Abbott će se sastati s Milanovićem.

Sve propalo u 7 dana

“Nisam mogao vjerovati. U helikopteru me čekala Margie s djecom, upravo sam dovršavao tekst ostavke i oproštajno pismo naciji, a on je ušao, stisnuo mi ruku i rekao: ‘Idemo raditi!’”, sjeća se Tony Abbott. “Okrenuo sam se prema Warrenu, ali on je već ležao na tlu i pravio se mrtav, očajnički mi pokazujući da ne gledam u njega.”

Kad je Milanović u petak najzad otputovao u Auckland, gdje ga je dočekao predsjednik Komiteta nacionalnog spasa - novozelandski premijer John Key već je dva dana bio u egzilu u Papui Novoj Gvineji - Australija je zbrojila gubitke: četiri milijuna nezaposlenih, dvjesto milijardi dolara proračunskog deficita, bankrot rudarske industrije, kolaps mirovinskog sustava i pet milijuna ljudi na najvećim demonstracijama u povijesti.

Konačno, u ponedjeljak je Commonwealth of Australia proglasio stečaj i cijeli je kontinent prodan Kini za deset dolara po četvornom metru. Dva tjedna kasnije, s jarbola pred zgradom UN-a skinuta je još jedna zastava: Brad Pitt je Angelini za njihovu desetu godišnjicu kupio Novi Zeland.

“Četiri stotine godina od naseljavanja, dvije stotine godina stalnog napretka i stotinu godina demokracije, od Commonwealtha do poslijeratnog buma, od sydneyske Opere do Olimpijade 2000. godine - sve je nestalo u samo sedam dana”, zaključit će priču australski književnik Peter Philip Carey u svojoj potresnoj “Too Short History of Australia”, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju .

“To je glupost. Gospodine Bago, ova Vlada ne može biti odgovorna za politiku Ruddovih laburista”, zapamćena je kratka izjava Zorana Milanovića CNN-u na povratku u Zagreb. “Ali ostavimo prošlost. Idemo raditi!”

Izdvajamo