Merde, mora da je rekao neki član HDZ-a vičan francuskom kada je saznao da je stranka uvela nove kriterije članovima.
Oh, sranje, mogao je zavapiti svaki drugi koji ne govori francuski tako dobro, na primjer Božidar Kalmeta, skuživši da stranka više neće trpjeti blamažu sa sumnjičenjem i optuživanjem njenih članova.
Kao da nije dovoljna sama činjenica što stranka ima Etički kodeks, pa se njeni članovi moraju primjerno i odgovorno ponašati gotovo kao da su članovi nekog viteškog reda, sada mogu kazneno biti i izbačeni s funkcija u stranci ako zaglave u zatvoru.
Dosta logično. Teško je biti na funkciji i u zatvoru. Ali je i nepovjerljivo prema članovima, rekao bi svatko tko se nadao da će u toj stranačkoj družini naići na prijatelje za cijeli život. One prave, iskrene i istinske koji će, kada nesretniku i život okrene leđa, kada ga napuste majka i žena, pas, fikus i službeni šofer, biti uz čovjeka-člana HDZ-a. Stranka je odredila da oni koji završe u zatvoru, a ne spasi ih ni Ustavni sud, moraju odustati od funkcija. Gadno i grozno. Svatko treba prijatelja, svatko pa i najgori čovjek ima prijatelja, nekoga tko će ga razumjeti kada nitko neće, a ako stranka nije ekipa prijatelja i istomišljenika, onda kvragu i višestranačje. I HDZ.
HDZ je, naime, odlučio da svaki član koji bude optužen i protiv kojega sud prihvati optužnicu, mora svoj mandat ponuditi stranci na raspolaganje.
Stranka tada zamijeni optuženog igrača nekim novim, a ovaj čeka suđenje. Tako stranka stalno biračima nudi neoptužene, možda i nevine ljude da raspolažu novcem građana s funkcija. Kada netko ponudi mandat na raspolaganje stranci, on ga ustvari nudi njezinu šefu, Tomislavu Karamarku. Tako je svojedobno učinio Milijan Brkić kada su ga ono zafrkavali oko diplome kriminalista zbog diplomskog rada koji je prepisao. Tko zna što je nudeći svoj mandat rekao ili napisao: Uhvatili su me u prepisivanju pa u interesu stranke odlazim. Ili se pozivao na okolnosti i, kao što je u javnosti govorio da će učiniti, rekao da je postao smetnja HDZ-u pa zato nudi svoju stranačku sudbinu. I tko zna kojim mu je riječima šef stranke, Tomislav Karamarko, oprostio kada je saznao da je ovaj prepisao 70 posto diplomskog, a onda tvrdio da je to njegova umotvorina. Možda ga je pohvalio. Možda mu je, pak, rekao da mu je rad sasvim bezvezan jer da Brkić na život gleda kao na organizaciju. – Kako si mislio ono da ‘smo rođeni u organizaciji, živimo u organizaciji, igramo se’. Mi smo u HDZ-u, mi se ne igramo, mi mislimo ozbiljno! – moguće mu je rekao predsjednik stranke. – A tek ono da ‘na kraju, kada umremo i dođe vrijeme za sahranu, najveća organizacija za sve – država – mora dati dozvolu – pa, koja ti je to bedastoća? Pa ne sahrane te jer ti je država to dopustila, nego jer moraju. Neće te valjda čuvati doma u frižideru – ja bih ga, recimo, uvjeravao. A možda su o tom ponuđenom mandatu raspravljali pred stranačkim tijelom pa je netko, sasvim iskreno, ispalio: Ja ne bih da naš drug Brkić preda nama mandat jer njegov rad nije plagijat. Samo mulci neće shvatiti da citiranje mislilaca kao što je Montesquieu nije plagijat jer znanje pripada svima, a ne samo onima koji nešto znaju.
Uostalom, to što je Brkić citirao, da su zakoni imanentni narodu za koji su napisani pa je tek slučaj ako isti zakoni mogu odgovarati i drugim nacijama, toliko je genijalno da je i bolje nego kada potpisuje taj Montesquieu – bilo bi fer da je stranački prijatelj rekao za glavnog tajnika. Pa makar i mislio drukčije. I kako onda prihvatiti mandat kada je djelo koje sramoti stranku toliko grandiozno da mu se cijela stranka divi? Naravno da stranka zadrži takvog člana. Taj barata s Montesquieom kao da su zajedno išli na policijsku akademiju i potom skupa odgledali sve nastavke istoimenog blockbustera.
Zato se ne računa na ostavke. To rade u strankama gdje članovi tvrde da imaju moral. Ne, nije SDP, a ni HNS. Ali, čovjek može biti u zabludi pa dati ostavku, a ispadne da se izvuče pred zatvorom. Guljenje krumpira, što je dopalo Čobankovića, pravi je primjer. A ako čovjek ne zasluži zatvor, onda zašto bi dao mandat stranci?
Zamislimo da, ne daj Bože, Josipa Rimac, gradonačelnica Knina, sada podnese ostavku zbog toga što je službenim automobilom zgazila konja u drugoj državi. Izgleda li to vjerojatno? Ne. Uostalom, zašto bi podnijela ostavku? Što je krivo u svemu? Njoj je žao konja, voli konje. Nije htjela zgaziti tog kojega je zgazila. Dakle, to nije razlog za ostavku. Je li gazila u Hrvatskoj? Nije, nego u BiH. A ostavku bi trebala dati u Hrvatskoj? Taman posla. Pa nije ni hrvatske prometne propise kršila, iako će zasigurno biti proglašena krivom pred nekim sudom u BiH. Neće valjda konj biti kriv što ga je zgazila? U BiH je bila zbog stranačkog posla. Je li u redu što je išla službenim automobilom Grada Knina? Naravno da jest jer je gradonačelnica, pa ne može sada ići autobusom? Dakle, ništa. Nema razloga da zbog toga ponudi mandat stranci. Jedino ako oni budu doslovno čitali vlastiti Kodeks pa je smijene ako bude osuđena zbog konja. A ono s istragom USKOK-a oko navodnog pogodovanja privatnicima s pozicije gradonačelnice pričekat će do podizanja optužnice i, u lošijoj varijanti, sudske presude. Pa će se onda razmišljati o ostavci.
Ali je genijalno u svemu oko Kodeksa to što je HDZ jasno odredio kriterij: hrvatski sud, a ne moral. Razlike su velike.