U stvari bi trebalo imati puno razumijevanja za te ljude. To je vjerojatno najbliže osjećaju zarobljenosti u krivom tijelu, na krivom mjestu. Treba imati malo mašte, ali nije to nedostižno i zamisliti kako i oni, potpisnici peticije, vjeruju da su neki drugi ljudi.
Ljudi često imaju pogrešno mišljenje o sebi, psihijatri su na tome ispisali kilometre knjiga i zaradili nevjerojatne količine novca, farmaceutske kompanije su sagradile carstva prodajući ljudima razne kreme i druge preparate nudeći im iluziju da će postati neki drugi, ljepši, vredniji i pametniji i da jedino što im treba jest nova nijansa boje za kosu, umjetne trepavice i nokti, veliki automobil ili bilo što drugo što će im dati privid dobrog života. Iluzija je strašno bitna, a kada ljudi žive znajući da nikada neće ostvariti svoju iluziju, vjerojatno im je jako teško.
Zato je najteže živjeti u skladu sa svojim pravim identitetom. Na popisu stanovništva ljudi mogu izabrati kako će se deklarirati, ali poneki put nije dovoljno ni tvrditi da ste netko drugi. Nekima treba više, nije im dovoljno da se samo “outaju”. Osjećaju da imaju misiju promijeniti svijet oko sebe.
U Hrvatskoj živi 3500 tisuće ljudi koji su nam se neki dan deklarirali kao jako nesretni ljudi, zarobljenici u krivim tijelima, u krivoj zemlji, krivoj sredini, zarobljenici svoje ljubavi prema domovini, što znači ljudi slomljena srca jer ta njihova domovina nikako ne postaje ono što bi oni htjeli. “Za dom spremni” je nešto što bi ih učinilo jako sretnim. Ustaški pozdrav, ozloglašen kao i samo ustaštvo i NDH, njima je očito dio identiteta. Njima to znači puno više od pozdrava, njima je to dokaz ugleda, tradicije, reputacije, časti i ponosa, i baš zato bi htjeli da to bude pozdrav Hrvatske vojske. Peticiju je inicirao akademik Josip Pečarić, a potpisalo, kako tvrde on i njegovi istomišljenici, 3500 ljudi koji bi uveli taj pozdrav u Hrvatsku vojsku.
Napisali su kako “pojam domu ili domovini odan/privržen/predan/spreman” postoji u sličnom obliku u svim zemljama i narodima, te budi nepodijeljeno pozitivna čuvstva. Uvođenjem takvog pozdrava u službenu uporabu njegovala bi se hrvatska kultura i tradicija. U protivnom protivnici ovog pozdrava mogli bi sutra doći na ideju da nam zabrane “naš pleter, zagrebačku katedralu ili čak Sinjsku alku”, navodi se u peticiji koja je poslana samo predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku. Očito su potpisnici inicijative smatrali da će predsjednica Grabar-Kitarović i Tomislav Karamarko imati najviše razumijevanja za tu ideju. Grabar-Kitarović jer je vidjela kako se vojnici pozdravljaju u NATO savezu, a Karamarko jer je povjesničar. Znaju da je najbolje u svijetu koji prezire svaku aluziju na fašizam predstaviti pozdravom koji je koristila vojska koja se trudila nadmašiti ga te krala, pljačkala, protjerivala i ubijala ljude samo zato što nisu bili rođeni kao Hrvati.
Zato je potpisnicima strašno dobra tvrdnja kako ustaški pozdrav, koji oni, istina, ne prepoznaju kao ustaški, budi pozitivna ćuvstva. Siguran sam da se već radi i nacrt prijedloga da se “Za dom spremni” zaštiti pred UNESCO-om.
Uostalom, među potpisnicima je niz ljudi koji nose ugledne titule, kao što je profesor Zvonimir Šeparović, nekadašnji hrvatski ministar, razni akademici, pomoćni biskup zagrebački Valentin Pozaić, sisački biskup Vlado Košić, a oni rade za Papu, don Anđelko Kaćunko, Mirko Valentić, bivši ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest i razni drugi, čak i jedna profesorica s Muzičke akademije, Eva Kirchmayer-Bilić koja je i urednica u Hrvatskom slovu. Ona je čak, uvjeravajući predsjednicu Grabar-Kitarović, navela kako je “Za dom spremni” “istinska i iskonska hrvatska poruka najdubljeg, najiskrenijeg i najpozitivnijeg naboja, zatiranog od onih koji nametanjem osjećaja krivnje Hrvatima opravdavaju svoju agresiju te skrivaju stravične zločine svojih prethodnika i/ili predaka”. Dakle, to je kamen na kojem će se zaštititi hrvatstvo u svojoj biti, jer bez tog je pozdrava sve bilo uzalud.
Lako se sada meni zafrkavati tvrdnjom da ti ljudi vjerojatno žive u paralelnoj stvarnosti, nekoj drugoj civilizaciji, da vjeruju kako je Drugi svjetski rat izgledao sasvim drukčije, da je Hitler bio humanitarac, a da su koncentracijski logori bili samo ekonomski potez, odgovor na ondašnju krizu i da je i NDH bila jedna divna zemlja u kojoj obješeni, strijeljani i zatvarani ljudi samo propaganda. Samo neka onda kao akademici, profesori, biskupi i svi dobronamjerni Hrvati potpisnici te liste objasne koju je to djecu i zašto iz Jasenovca spašavala Diana Budisavljević? I zašto su postojale hrvatske partizanske jedinice?