'Da, moji psi se bore jer to vole'

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 01.09.2007. u 20:46

Čovjek ulazi u veterinarsku ambulantu i na rukama nosi teško ozlijeđenog psa. Ne čeka na red, prolazi kroz masu. Njegova obrijana glava, gomila mišića i ponašanje govore mi točno što to nosi u rukama. Ne trebam ni pogledati da bih znao, ali automatski spuštam pogled prema izmrcvarenoj životinji. Pit bul terijer cvili. Izgrižen je po cijelom tijelu i obilno krvari.

Pitam vlasnika što se dogodilo, a on mi kaže da se pas otrgnuo s lanca i potukao s nekim. Stavljam ga na stol i tu počinje moja unutarnja dvojba. Činim sve kako bih ga spasio, a istodobno bih volio da se s tog stola više nikada ne digne. Znam da će, ako ga spasim, vrlo brzo ponovno završiti na mom stolu. Nakon neke nove borbe pasa....

Tim riječima jedan on najpoznatijih hrvatskih veterinara dr. Vladimir Pezo opisao je gotovo uobičajeni rasplet ilegalnih borbi pasa u Hrvatskoj. U samo pet posljednjih godina na stolu njegove ambulante u Novom Zagrebu našlo se najmanje 20 takvih pacijenata. Svaki put bila je riječ o polumrtvim pit bul terijerima. Uvijek su ih dovodili sumnjivi tipovi. Isto tako uvijek iz ringova smještenih u predgrađima, Dubravi ili Sesvetama. Kada je 2005. donesen Pravilnik o opasnim psima, koji nalaže čipiranje i kastriranje tih pasa, ali i prijavljivanje navedenih situacija, dr. Pezo je ostao bez dijela svojih mušterija. Neki se ipak nisu tako lako dali.

- Jedan čovjek, za čijih sam se 35 pit bul terijera brinuo, nakon što sam ga upoznao s novim propisima, rekao je da to nije problem. 'Napiši da su posavski goniči', inzistirao je. Umjesto toga odmah sam mu napravio 35 ispisnica iz svog registra - ispričao je dr. Pezo.

Otkad je Pravilnik stupio na snagu, prošle su gotovo dvije i pol godine. Vrijeme dovoljno da se u skladu sa Zakonom o dobrobiti životinja i navedenim Pravilnikom potpuno statistički obradi registar i upisnik svih pasa u državi. Zakonodavac je, očekujući manje probleme s većinom ostalih pasmina, posebno istaknuo pooštrene propise kada je riječ o životinjama svrstanima u kategoriju "moguće opasan pas". Iako u pravilu neopasan za ljude, pit bul terijer dobio je poseban status. Prema njemu, vlasnik tog psa životinju mora obavezno dati na kastriranje.

Odgovor na pitanje koliko je vlasnika pit bul terijera u Hrvatskoj sa svojim ljubimcima prošlo tu proceduru i tako udovoljilo zakonskim odredbama više je nego interesantan. Naime, Hrvatski kinološki savez trebao bi biti obaviješten o svim takvim slučajevima. Prema riječima njegova tajnika Bojana Matakovića, do sada su, u dvije i pol godine, navedenih obavijesti dobili točno - niti jednu.

Jesu li pit bul terijeri nestali iz Hrvatske? Znači li to da više nema ni njihovih organiziranih borbi ili je država jednostavno podbacila u provođenju zakona koji je donijela. Taj podatak vjerojatno bi i dalje ostao u "sivoj zoni" da ovih dana udruga Prijatelji životinja Veterinarskoj inspekciji nije podnijela prijavu protiv jednog uzgajivača tih pasa u Zagrebu. Tragom anonimne dojave, predsjednik udruge Luka Oman s kolegama je obišao navedenu lokaciju u sjevernom dijelu Zagreba i odnje zatekao desetak pit bul terijera. Stanje u kojem ih je našao opisao je kao vrlo loše.

- Bili su zavezani lancima, a dio pasa imao je vidljive ožiljke po tijelu. Ožiljke koji mogu nastati samo u borbama pasa. One su, treba li uopće reći, zabranjene i kažnjive. No u strahu od opasnih likova koji se bave tim stvarima ni ljudi koji znaju za njih, ali ni dio vetrinara, ne prijavljuju vlasnike pit bul terijera koji te pse koriste za borbu. Udruga Prijatelji životinja stoga je sama poduzela akciju i prijavila taj slučaj koji smatramo krajnje dramatičnim - objasnio je Oman.


LUKA OMAN tvrdi da u strahu od opasnih likova ljudi koji znaju za njih ne prijavljuju vlasnike koji pse koriste za borbu

Prateći tragove prijave Prijatelja životinja, uspjeli smo pronaći vlasnika legla koji bi se, prema najavama iz udruge, uskoro trebao naći na udaru zakona. Roberta C. smo zatekli kako hrani svoje pse i, iskreno rečeno, na naše nemalo iznenađenje pozvao nas je da se poigramo s njima. Još veće iznenađenje tek je slijedilo. Naime, bez ikakvog okolišanja taj je čovjek priznao da njegovi psi ponekad sudjeluju u organiziranim borbama.

- Cijeli svoj život bavim se psima. Počeo sam u JNA kao vodič pasa, pa kroz Domovinski rat i poraće kada sam se bavio razminiranjem Hrvatske. Naravno, sa svojim psom. Danas sam u vojnoj mirovini i ovih 20-ak pit bul terijera su mi sve što imam u životu. I da, odgovorno tvrdim da znam puno o njima. Dovoljno da znam da su oni stvoreni za borbu i da im je ona u krvi. Zabraniti im da se tuku bilo bi kao da hrta zavežete za krevet ili lovačkog psa ne pustite u dvorište. Pitaju me volim li ja njih uopće kada ih vodim na borbe, a ja pitam voli li Mirka Filipovića njegova mama kada ga pušta da se tuče u ultimate fightu - upitao je Robert C.

Prema njegovim riječima, određenog psa treba koristiti upravo za ono za što je i stvoren. Pit bul terijer prije 500-injak godina navodno je stvoren baš za borbu. Taj oblik zabave ljudi, možda i pasa, iako to nikada nećemo moći potpuno znati, i danas je dopušten u Španjolskoj, Japanu, Rusiji i mnogim drugim zemljama. No na Robertovu štetu, a istodobno uz odobravanje većine, u Hrvatskoj je ipak zabranjen. Je li ovaj uzgajivač svjestan da svojim specifičnim bavljenjem psima zapravo krši niz zakona i pritom riskira visoku novčanu te zatvorsku kaznu.

- Sve je to pogrešno postavljeno. Moji psi nikada nikoga nisu ugrizli. Nikada. Zakon o kastriranju pit bul terijera potpuno je pogrešan. Njime se želi uništiti jedna cijela pasmina. Čak da smo mi koji ih vodimo u borbe u krivu, pitam vas što je s ostalih 90 posto ovih pasa koje ljudi imaju kao obične ljubimce. Treba li ih sve ukloniti jer se Kinološki savez uspješno izborio da baš pit bul bude svrstan među opasne, iako se zna da ljude najčešće napadaju rotvajleri, pa ovčari i niz drugih pasa. Pas je ogledalo čovjeka koji ga odgaja - kaže uzgajivač te dodaje kako je svjestan da su borbe pasa vrlo krvav sport, no baš zbog toga takve okršaje organizira se daleko od očiju javnosti. A ondje pak, priznao on to ili ne, ipak caruju neka pravila bliža uličnim nego zakonima donesenima u Saboru.

Iako Robert o tome nije želio govoriti ili isto komentirati, poznato je da se danas kao glavni organizatori ovih borbi spominju braća Rodić iz zagrebačke Dubrave, poznata po ubojstvu mafijačkog kuma Zlatka Bagarića. Klađenje na te krvave pirove sudionicima mogu donijeti i iznose od nekoliko desetaka tisuća eura, a poznato je i da u ovom "poslu" granice nastale raspadom Jugoslavije kao da ne postoje. Osim u Zagrebu, grad Sinj i sela oko njega centri su domaćih okršaja pasa. Izvan Hrvatske borbe su popularne u Republici Srpskoj, ali i u ostatku Bosne i Hercegovine te u Srbiji. Psi i njihovi vlasnici koji su, kada borba počne, oko ringa obično su uvijek isti.

U Zagrebu je navodno posljednja takva bitka organizirana prije nepunih deset dana. I ovaj put onog iz Srbije pobijedio je pas iz Hrvatske, a ekipa koja je za njega navijala odnijela je 10-ak tisuća eura. Dakle, posao cvjeta, borbe se organiziraju nesmetano, a psi, oni vjerno pobjeđuju ili ginu za svoje gospodare.

A gdje je u svemu tome država, odnosno policija, pitanje je koje će također donijeti zanimljive odgovore.

- Prema evidencijama MUP-a, 2006. i 2007. nisu zabilježena kaznena djela vezana uz organiziranje borbi pasa - priopćio je MUP.


DR. LADIMIR PEZO objavio je dvije knjige istinitih priča iz svoje ordinacije, a jednu od njih, o svom pacijentu, psu za borbu nazvao je 'Buzdo Buzdin'


Dodatak, odnosno navođenje predviđenih kazni objasnilo je s koliko bi se novca napunio državni proračun da "ljudi u plavom" uspijevaju saznati ono što ulica već zna.

- Zakonom o zaštiti životinja propisana je novčana kazna od 50.000 do 100.000 kuna za sve one koji životinji nanose bol, na taj način ih uzgajaju, huškaju na druge životinje, dresiraju ih na agresivnost, obučavaju ih za borbe, organiziraju ih, posjećuju, oglašavaju ili se klade. Zakon o dobrobiti životinja propisuje novčanu kaznu od 5.000 do 10.000 kuna za nanošenje boli i ozljeđivanje životinja. Kažnjivo je i provjeravanje oštrine životinje na drugoj životinji, huškanje životinja, osim pri dresuri policijskih pasa, te priređivanje borbi životinja - navodi policija.

Tome svakako treba dodati i obvezu koja je stavljena pred vlasnike pit bul terijera, a odnosi se na predočavanje potvrde o nekažnjavanju. Treba li uoće pogađati koliko ljudi koji su npr. posjećivali ordinaciju dr. Peze takvo što ne bi moglo pribaviti u ovom životu.

Procjena upućenih kaže da u Hrvatskoj trenutačno, neovisno o praznom registru, ima nekoliko tisuća pit bul terijera. Većina tih pasa potpuno je bezopasna. Čak i oni koji su već prošli svoje borbe tijekom pisanja ove priče po kojekakvim boksovima i kućicama lizali su nam ruke. Je li problem u njima ili ipak u ljudima koji ih tek nakon vezanja lancima za drvo počinju nazivati svojima, pojasnio je dr. Pezo. Jednu od priča o psima koju je objavio u svojoj knjizi nazvao je "Buzdo Buzdin". Buzdo je ime koje je vlasnik dao psu. Isto ime doktor je zatim nadjenuo vlasniku. Shvatio je da ono pit bul terijeru nikako ne pristaje. Bilo je kao stvoreno za njegova vlasnika.    (Surađivale G. Vukres i M. Smoljanec)


Za razliku od većine borbenih pasa,  jedan sarajevski pit bul terijer imao je više sreće. Iz borbi su ga spasili djelatnici bosanskog SOS centra za životinje. Kada je doveden u centar, bio je nemoćan i pun ožiljaka. Godina dana trebala je da se navikne na ljude, ali drugi psi su mu i dalje predstavljali problem. Tada je prebačen u torinski centar za socijalizaciju i oporavak. Ljudi koji se skrbe za njega danas smatraju da će Pashin novi život početi tek kad se nauči ponovno družiti s drugim psima. Zbog toga ga već neko vrijeme uče i podsjećaju, čini se, na jednu sasvim nevjerojatnu stvar. Da ponovno postane, samo običan pas.
Sarajevski Pasha spašen u Torinu


Većina borbi pasa u Hrvatskoj održava se daleko od očiju javnosti. Na ovakvim događajima mogu biti samo "odabrani", odnosno oni koji se ili sami bave uzgojom borbenih pasa ili su spremni kladiti se na njih. Dobar pit bul terijer, s američkom rodovnicom, jer hrvatske s obzirom na nepriznavanje pasmine i nema, stoji od 500 do 1000 eura. Ulozi "ekipe" koja navija za određenog psa su oko 10.000 eura, a šampionske borbe mogu biti vrijedne i tri puta više. Prihod od ulaznica, koje stoje oko sto kuna, ide za liječenje pobjednika. Pravila borbi su striktna i navodno je sve manje smrtnih ishoda. U ringu veličine 5x5 metara mogu biti sudac i vlasnici ili treneri pasa. Borba se prekida ako vlasnik ili pas odustanu od nje. Prema uličnom kodeksu časti, pas koji pobijedi šest puta zaredom ide u doživotnu mirovinu. Koliko ugodnu s obzirom na ozljede, ulica ne navodi.
Ulaznica 100 kuna, oklade na borbe do 20.000 eura


Krešimir Raguž

Izdvajamo