Don Ivo Grubišić: Sit sam papirnatog i trona i oltara

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 09.08.2008. u 07:55

Kada govori o “bojama” koje prevladavaju u “našem civilizacijskom sada”, don Ivan Grubišić, župnik, teolog i sociolog iz Splita, kaže da je “ubrzan ritam promjena i življenja doveo do toga da za mnoge postaje nepodnošljivo, za druge je ovo vrijeme apsurda, a za treće: jedno veliko prokletstvo”.

- Jer vrijeme jednako je promjena. One se danas brže događaju, dublje zahvaćaju i čovjek se ne snalazi. U tom vidu ponajprije stradava sam život, njegova kvaliteta. Kulturu življenja ugrožava kultura života. Život vene! Sve su nam manji krugovi, sve uže perspektive, sve niži životni ciljevi. Sve kraće i pliće rijeke života. Umnost nas napušta, razboritost zaboravljena, a želje svakim danom sve brojnije. Neki pribjegavaju apokaliptičkoj viziji! Da, umni mrak je sve očitiji, o smislu i dubljim pitanjima se ne govori, a sredstva za uništenje su nadohvat ruke. Ipak, osobno ne prihvaćam katastrofičnost, ima nade i za nas ovakve kakvi smo, ali stanje jest ozbiljno i zabrinjavajuće. U Europi, tako javljaju neki mediji, 20 milijuna ljudi odlučilo se da ovu bjesomučnu trku želi prekinuti, živjeti normalnije.

Kakva je Hrvatska nakon 17 godina njezine samostalnosti?

U društvu ne funkcionira Ustav, a među kršćanima se ne primjenjuje Evanđelje, pa nam je izreka ‘Bog i Hrvati’ ostala bez sadržaja i postala fraza
- Mnogi žive od Hrvatske: ‘Imamo Hrvatsku!’ Malo nas živi za Hrvatsku. Da parafraziram Kennedyja: “Mnogi Amerikanci pitaju što je država učinila za njih, a ne pitaju što sam ja učinio za Ameriku”.

 Najgore je to što se u Hrvatskoj još nije počela događati politika i demokratizacija društva, nego je na djelu partitokracija i politikantstvo. Nije profunkcionirala pravna i socijalna država, a cvate kriminal i korupcija. U Hrvatskoj ne funkcionira niti se poštuju temeljna ustavna načela. Krše ih oni koji su po svojoj funkciji najodgovorniji za poštivanje Ustava. Možda smo još tu, da se našalim, jer smo blagoslovili Hrvatsku uzduž i poprijeko, a rezultata nema, premda smo i blagoslove skupo platili i još uvijek skupo plaćamo.

Pažljivo pratite odnos Crkve i svjetovne vlasti, tj. spregu trona i oltara. Da li u posljednjim događajima oko izglasavanja Zakona protiv diskriminacije nazirete razlaz, odlučnije stavove Crkve u obrani određenih vrijednosti ili će sve ostati po starom?

- Da, u svih sam svojih sedam knjiga “Čovjek nadasve” zabilježio osvrte, razgovore, vrednovanja i procjene tih odnosa. Sprega između trona i oltara nikada nije bila vrijednosno nego interesno postavljena bilo s jedne ili s druge strane. Tako je bilo u povijesti, tako i danas. Mislim, to će nas pratiti i u budućnosti.

S druge strane, zapaženo je da nam je poruka Isusa iz Nazareta upravo doživjela apsolutnu korupciju kad je eklezija prihvatila privilegije, bogatstvo i suradnju s nositeljima vlasti. Napisat će mađarski disident Bela Hamvas: “Baza čovjekova bitka, kako izvorno kršćanstvo podučava, nije moć, nije organizacija, nije dogmatika, nego prisutnost živog Duha u svakom čovjeku pojedinačno i u svim ljudima u cjelini.”

Za mnogo toga trebalo bi raspisati referendum, pa i o izdvajanju za crkvene zajednice iz državnog proračuna, a ne da to rješavaju politikanti
Također treba istaknuti mišljenje istog disidenta: “Bez vjerodostojnosti onoga koji govori, riječ nema sadržaja, i ako netko nešto govori, ali ne čini, taj nije rekao ništa, nego je samo brbljao. Čin pak bez riječi puki je biološki refleks. Kada Predaja vraća čovjeka njemu samome, ponovno se uspostavlja jedinstvo riječi i djela. Misao vrijedi samo ako je ispunjena u činu, čin samo onda ako je utemeljen u redu uma”.

U društvu ne funkcionira Ustav, a među vjernicima kršćanima ne primjenjuje se i ne svjedoči poruka Evanđelja. Tako nam je izreka “Bog i Hrvati” ostala bez sadržaja, fraza! Najnoviji događaji, mišljenja sam, neće ništa bitnije promijeniti na relaciji Crkve i vlasti jer je taj odnos od samog početka postavljen interesno, a ne na principima i vrednotama. Normalno, volio bih da se u procjeni varam!

U svojim tekstovima često spominjete da je puno toga kod nas “papirnato”.

- Svoje kršćanstvo dokazujemo potvrdama o primljenim sakramentima, posjetom misama i drugim obvezama koje imamo prema crkvenoj zajednici, dakle - papirima. Primiti sakramente i na tome samo ostati, bez življenja vjere u nadi i ljubavi svaki dan prema Bogu i čovjeku, bez življenja o dubljem smislu života kako nam poruka Evanđelja govori. Radi se, zapravo, o “papirnatom” kršćanstvu.

Kod nas je i demokracija “papirnata”. Piše, naime, u Ustavu da je Hrvatska, među ostalim, i demokratska država. Najobičnija analiza ukazuje da se kod nas od demokracije nije dogodilo ništa, da smo 17 godina potrošili a da se nismo makli dalje od početka. Čak se može postaviti pitanje: koliko su institucije države legalne i legitimne ako narod ne predlaže i ne bira izravno svoje zastupnike, nego mora zaokruživati stranačke liste, a stranke određuju prioritete po političkoj podobnosti a ne po sposobnosti. Mi trpimo već 17 godina tiraniju podobnih nad sposobnima. Da li u Hrvatskom saboru sjede predstavnici naroda ili pripadnici političkih partija?! Pitanje je životno važno!

 Kod nas je na zadnjim parlamentarnim izborima, kažu analitičari, bilo 130.000 više birača nego punoljetnih građana Republike Hrvatske, i izbori su proglašeni valjanima?! Je li to moguće i tko je za to odgovoran?! Da ne govorimo da je kod nas i pravna država i nezavisno sudstvo samo na papiru - “papirnato”. Sve ostalo, po istom principu, dovelo bi nas do istih rezultata: mnogo je toga u Hrvatskoj samo “papirnato”!

Što je s vašom inicijativom o korjenitim promjenama u Hrvatskoj?


- To nije samo moja inicijativa, već akcija Građansko-etičkog foruma Hrvatske koji okuplja niz prepoznatljivih osoba u našoj javnosti kao i niz udruga koje su nam se pridružile.

Smatramo da je sazrelo vrijeme za korjenite promjene na nekim područjima zakonodavstva i života. Ovako dalje ne ide! Tražimo promjene u izbornom zakonodavstvu, s jedne strane, i u reorganizaciji i racionalizaciji državne uprave s druge strane. Naša je država preskupa i neučinkovita. Trošimo više od 60 posto društvenog bruto dohotka na servisiranje državnog aparata, dok razvijene države u EU troše 35 do 40 posto nacionalnog bruto prihoda.

Zapravo, mi smo testirali svojim dopisom stanje duha u Hrvatskoj kod odgovornih subjekata kad se radi o potrebi korjenitih promjena. Našu poruku poslali smo medijima, državnom vrhu, sindikatima, vođama političkih stranaka, određenim udrugama građanskog društva koje se bave ljudskim pravima i osobnim slobodama građana. Poslali smo je i svakom zastupniku u Hrvatskom saboru u želji i zamolbi da nam odgovore što oni o tome misle.

Radimo na konačnom dokumentu ovoga testiranja i mogu reći da smo dobili takve rezultate da čovjeka upravo utvrđuju u iznesenom mišljenju da je kod nas puno toga, ako ne i sve, samo “papirnato”. O moralu da i ne govorimo!

Ovdje ću iznijeti samo neke indikativnije rezultate. Treba pohvaliti državni vrh, sva tri predsjednika, poslali su svoj odgovor, a predsjednik Republike pozvao je i delegaciju Foruma na razgovor i dao podršku akciji za korjenite promjene. Odgovore predsjednika Vlade te Sabora prezentirat ćemo u konačnom izvješću za medije i javnost.

Zanimljivo da od vođa političkih parlamentarnih stranaka nismo dobili nikakav odgovor. Potpuno ignoriranje akcije. Jasno da to ima snažnu poruku, kakvu oni Hrvatsku žele! Spomenimo i šutnju HRT-a. Ni jednom riječi ni u jednoj emisiji nisu pokazali interes za korjenite promjene. Moramo žaliti za dobrim vremenima predsjednika Tuđmana kad je bilo više slobode medija, danas je totalna cenzura preko provjerenih bezličnih i podobnih kadrova. No mi nećemo stati jer bez promjena pozvat ćemo građane na građanski neposluh. O čemu će se raditi, javnost će biti na vrijeme upoznata.

Podržavaju li Vas crkvene strukture odozgo?


- Jasno da smo poslali i Glasu Koncila kao i HBK naš dopis o korjenitim promjenama. Nisu se oglasili, što se ne može tumačiti: ‘Tko šuti, taj se slaže!’ Baš suprotno! Postoje upravo strukture, kako kažete odozgo, koje su prema meni i mome radu zauzele isključiv i radikalan stav, posvemašnje marginalizacije. Osobno smatram da je to njihov, a ne moj problem! Tražio sam i crkveni sudski postupak da mi se dokaže gdje sam se ogriješio i zbog čega takva marginalizacija? Odgovoreno mi je da razloga za sudski postupak nema! Za mene je s tim stvar završena. A Glas Koncila već punih deset godina o meni ne daje bilo kakvu informaciju, a bilo je događaja i prigoda da se neka informacija objavi. S duge strane, isto glasilo trsi se kako bi dokazalo opredijeljenost za obranu ljudskog dostojanstva i prava na slobodnu riječ?!

Kako komentirate to što je Vlada lani do izbora raznim crkvenim institucijama isplatila 107 milijuna kuna iz vlastite pričuve, tj. mimo ugovorenih 300 milijuna koji idu iz državnog proračuna?

- Dopustite mi da ovo ne komentiram jer, s jedne strane, dosta sam toga već rekao i indirektno odgovorio i na ovo pitanje, a s druge strane, i pauze su u glazbi sastavni dio arije!

U demokraciji ništa bez naroda i njegovih neposredno izabranih predstavnika u Sabor ili druga tijela državne uprave. Za mnogo toga trebalo bi raspisati referendum pa i o izdvajanju za crkvene zajednice iz državnog proračuna, a ne da to rješavaju politikanti da zadovolje vlastite interese. Crkva se ne bi smjela bojati naroda jer Crkvi je potrebna pomoć, ali neka bude sve lege artis, po zakonu. Ovim želim pridonijeti pozitivnoj recepciji Crkve u narodu, što je za nju od životne važnosti, a ne što misle “političke elite”.


Ne bih vas pitao je li Crkva potkupljiva, nego gdje je granica potkupljivosti, odnosno, ona crta preko koje se ne bi smjelo prijeći u odnosu s politikom?

- Teško je reći gdje je granica potkupljivosti jer je teško biti objektivan kad se radi o ponuđenim privilegijima. Crkva je odredila teoretski crtu ispod koje se ne bi smjelo ići, a to je opće dobro i primat moralnih i duhovnih vrednota nad materijalnim. U odnosu na politiku u pravom smislu riječi Crkva se mora zauzimati za opće vrednote i opće dobro, ali, nažalost, često prevlada i na subjektivnoj razini kao i institucionalnoj da nam je materijalno bliže da se za to opredjeljujemo i nekako “pronađemo” svoje razloge za opravdanje takvog stanja.

Ako se slavi mlada misa s ručkom od 2000 uzvanika na sportskom igralištu i uz prisutnost “političke elite”, onda je sasvim sigurno da se je prešla granica koja Crkvu legitimira kao nositeljicu moralnih i duhovnih vrednota! U tome svatko mora sam pred sobom dati račun o svom stavu ili vrednovanju poželjne granice.

Treba nama preko “rijeke” korjenitih promjena, već danas, a ne sutra! Kršćani vjeruju i nadaju se jer zadnja neće biti ni “s Kaptola ni iz Banskih dvora”. Bog je gospodar povijesti! Ja sam se, metaforično rečeno, odlučio za “guranje” Mosora. Volio bih da nam se u Građansko-etičkom forumu mnogi priključe, bit će lakše!
Mlada misa na sportskom igralištu


Darko Pavičić

Izdvajamo