HNB je još sredinom studenoga prošle godine,neposredno prije parlamentarnih izbora, upozorio na opasnost rasta inflacije. U međuvremenu je ona s prošlogodišnjih 4,5 ubrzala na šest posto, a simbolični "rezovi" cijena nisu usporili njezin tempo. Strah od inflacije trebao bi, po mnogima, napokon ujediniti sve hrvatske politike - od monetarne do fiskalne i gospodarske, no čini se da neće biti tako. Premijer
Sanader na ovotjednoj je sjednici Vlade ponovno zaoštrio odnose s HNB-om optuživši guvernera da "svojata Vladine mjere za suzbijanje inflacije". Naime, ministar financija
Ivan Šuker ovog je tjedna na sastanku s bankarima i guvernerom dogovorio da država svoje inozemne dugove refinancira u inozemstvu. Guverner je tom prilikom također preporučio Vladi da u izradi proračuna za ovu godinu pokuša zadržati rashode i rast plaća na razini inflacije od šest posto.
• Usprkos mjerama HNB-a i Vlade, inflacija se u Hrvatskoj ubrzava.
- Učinke mjera ekonomske politike i njihov utjecaj na usporavanje inflacije moći ćemo mjeriti tek u drugoj polovici ove i iduće godine. Činjenica je da je rast stope inflacije, koji se dogodio potkraj prošle i početkom ove godine, rezultat onoga što se u ekonomiji naziva šok na strani ponude.
On je koncentriran u samo jednom ili dva sektora. Rast stope inflacije koji smo zabilježili u posljednjih nekoliko mjeseci gotovo je u potpunosti rezultat porasta cijena prehrane, ponajprije poljoprivrednih, a zatim i industrijskih prehrambenih proizvoda. Porast inflacije u Hrvatskoj u ovom trenutku nije posljedica ekspanzivne monetarne ili fiskalne politike uslijed koje dolazi do visokog rasta potražnje koji uzrokuje rast cijena.
• Kako je moguće da jedan gospodarski sektor prouzroči takav porast inflacije?
- Odgovor je na to pitanje dvojak. Najprije, u Hrvatskoj je udio prehrane u košarici cijena kojom se mjeri inflacija vrlo visok i čini 27,7% svih dobara u toj košarici. To je znatno viši udio nego u zemljama zapadne Europe, što je i logično jer su one razvijenije pa prehrana čini manji dio u njihovoj potrošnji. No, zanimljivo je da je taj udio u Hrvatskoj viši nego u tranzicijskim zemljama srednje i istočne Europe, izuzev Rumunjske, uključujući i zemlje koje imaju niži standard života. Razina cijena prehrane u Hrvatskoj najviša je u usporedbi s bilo kojom novom članicom EU. Primjerice, godine 2006. cijene prehrane u Hrvatskoj iznosile su 87% razine cijena u EU, a cijene prehrane u Češkoj bile su 68%, u Slovačkoj 66%, u Poljskoj 65%, a u Bugarskoj samo 55% prosjeka EU. Kao posljedica visoke cijene prehrane i, posljedično, njezina visokog udjela u košarici za izračun inflacije, porast cijena prehrambenih proizvoda ima vrlo visok utjecaj na stopu inflacije u Hrvatskoj.
Za ilustraciju, porast cijena od osam postotnih poena samo u prehrani, znači doprinos porastu opće stope inflacije od čak 2,2 postotna poena. Dio pritiska na porast cijena vjerojatno je posljedica i psihološkog faktora jer je teško naći opravdanje za tako velik rast cijena pojedinih poljoprivrednih, odnosno prehrambenih proizvoda. Drugi inflatorni pritisak dolazi od cijene energenata, ponajprije nafte i plina, čija je cijena 2007. godine na svjetskom tržištu uvelike porasla.
Na domaćem je tržištu doprinos rastu inflacije energenata bio niži zahvaljujući činjenici da su te cijene u velikoj mjeri izravno ili neizravno pod kontrolom države. To, međutim, ne znači da one neće rasti.
• Tko i kako može utjecati na usporavanje inflacije?
- Inflacija se najefikasnije kontrolira kombinacijom različitih mjera ekonomske politike. Uloga monetarne politike je kontrola potražnje, ograničavanjem novčane mase i rasta kredita kako povećana potražnja ne bi poticala rast cijena. Posljedica takve politike je i porast kamatnih stopa. To je, dakle, normalna reakcija monetarne politike suočene s inflacijskim pritiscima. S druge strane, fiskalna politika u takvoj situaciji ne bi trebala djelovati proinflatorno. To je moguće postići zadržavanjem nominalnog rasta rashoda proračuna na razini otprilike očekivane inflacije. Slično je i s politikom plaća koje u takvoj situaciji ne bi trebale rasti brže od inflacije, kako ne bi djelovale proinflatorno na strani potražnje.
To su, može se reći, uobičajena pravila ekonomske politike u uvjetima inflatornih pritisaka. U slučaju da je dosadašnji rast inflacije došao koncentrirano iz samo jednog sektora, takvo ograničavanje potražnje putem monetarne i fiskalne politike može biti učinkovito u sprečavanju širenja inflacijskih pritisaka te time i sprečavanja ulaska u inflacijsku spiralu. To, naravno, ne može otkriti razloge rasta cijena prehrane. Zato su potrebne strukturne politike u tom sektoru kako bi se osigurala efikasnost proizvodnje, skladištenja, distribucije i dodjeljivanja proračunskih poticaja i time utjecalo na smanjenje visokih cijena u tom sektoru.
Cijene energenata, s druge strane, iako to ne mora biti dugoročno opravdano, treba kontrolirati u kratkom roku, dok se ne otkloni opasnost rasprostiranja cjenovnih pritisaka.
Iako kretanje cijena u tim sektorima uvelike ovisi o stanju na svjetskim tržištima, koje je, čak i u kratkom roku, ponekad teško predviđati, ne znači da na dinamiku rasta domaćih cijena nije moguće utjecati domaćim politikama.
• HNB je preporučio da država refinancira svoje dugove u inozemstvu. Zašto?
- U situaciji kada HNB mora provoditi restriktivniju monetarnu politiku, refinanciranje vanjskog duga na inozemnom tržištu razuman je izbor. Na domaćem tržištu uvjeti refinanciranja postaju skuplji, a s druge strane, država može djelomično istisnuti i privatni sektor s obzirom na ukupnu raspoloživu likvidnost. Iako su i na inozemnom tržištu uvjeti zaduživanja poskupjeli, ta se mogućnost ove godine čini i razumnom i atraktivnom.
• Je li Hrvatska na rubu inflacijske spirale? Koje su njezine opasnosti?
- Ne, Hrvatska nije na rubu inflacijske spirale i ako se bude vodila odgovorna kombinacija svih politika o kojima sam upravo govorio, opasnosti od inflacijske spirale ni nema. Samo neodgovorne politike mogu dovesti do inflacijske spirale. U ovim krajevima imamo dovoljno iskustva iz prošlosti, kada je još u bivšoj Jugoslaviji, a poslije i početkom devedesetih u Hrvatskoj harala inflacija, da te greške više nikada ne ponovimo. Mislim da i ovako snažna medijska i šira reakcija na upozorenje HNB-a o rastu inflacije dovoljno govori o osjetljivosti na pojavu inflacijskih pritisaka. Ta je osjetljivost pozitivna i dobrodošla, iako u ovom slučaju možda i pretjerana jer je ipak riječ o alarmantnim razinama inflacije. Dapače, u većem su broju novih članica EU stope inflacije početkom ove godine i više nego u Hrvatskoj. Naravno, to ne znači da se trebamo opustiti. Upravo suprotno, treba bez odlaganja djelovati kombinacijom navedenih politika.
• Zašto je za Hrvatsku u tim uvjetima važan stabilan tečaj?
- Hrvatska je visokoeuroizirana zemlja. Oko 80 posto depozita u bankovnom sustavu u stranoj je valuti, a ne u kuni. Zbog toga je i otprilike jednak dio kredita ili u stranoj valuti ili indeksiran uz tečaj kune prema euru. To znači da su svi zajmoprimci vrlo osjetljivi na promjenu tečaja. Svaka deprecijacija tečaja kune povećava ratu otplate kredita u kunama, dakle, povećava zaduženost svih koji primanja ostvaruju u kunama, a takvih je najviše u svim sektorima - u poduzećima, kućanstvima i državi.
Drugi razlog zbog kojega je deprecijacija tečaja domaće valute loša jest inflacijski pritisak koji se stvara na taj način. Pad tečaja domaće valute povećava cijene uvoznih dobara izražene u domaćoj valuti, a time i inflaciju, osobito u visoko uvozno zavisnom gospodarstvu. Zato HNB i namjerava ove godine, u kojoj su prisutni inflacijski pritisci, održavati relativno jak tečaj kune prema euru. U hrvatskim uvjetima ne bi bilo dobro ni pustiti veliku aprecijaciju tečaja domaće valute, unatoč stalnim pritiscima na jačanje kune s kojima smo suočeni.
Hrvatska, naime, ima visok deficit na tekućem računu platne bilance. Znatno više uvozi, nego što izvozi. Aprecijacija tečaja bi dalje slabila konkurentnost domaćih roba i usluga na međunarodnom tržištu.
Zbog toga HNB kontinuirano već godinama brani tečaj eura i ne dopušta da tržišni pritisci dovedu do snažnije aprecijacije tečaja kune. Ako, dakle, zbrojimo jedno i drugo, negativne efekte deprecijacije kroz rast zaduženosti i višu inflaciju, te negativne efekte aprecijacije kroz slabljenje konkurentnosti domaćih roba i usluga, ostaje logičan izbor održavanja stabilnosti tečaja.
• Zašto je granica tečaja određena na razini od 7,25 do 7,35 kuna za euro?
- Taj raspon ne treba shvatiti rigidno. Drugim riječima, to je koridor koji HNB smatra poželjnim za kretanje tečaja ove godine, ponajprije zbog smanjenja inflacijskih pritisaka, ali to ne znači da tečaj povremeno ne može izlaziti iz tog koridora.
• Mogu li kriza u svijetu i ubrzanje inflacije ugroziti likvidnost zemlje?
- U ovom se trenutku ne čini da bi trenutačne teškoće na međunarodnom financijskom tržištu, koje su ponajprije prouzročene krizom američkog tržišta drugorazrednih hipotekarnih kredita, mogle na bilo koji način ugroziti likvidnost zemlje. I država i hrvatska poduzeća imaju otvoren pristup tržištu. Naravno, uz više kamatne stope nego prije godinu dana, što je posljedica trenutačne situacije na tržištu. To je situacija na koju se, prema mojem sudu, cijelo tržište treba naviknuti jer se u skoro vrijeme neće vratiti na razine iz proteklih nekoliko godina.
• Što HNB može poduzeti u slučaju prenošenja krize likvidnosti?
- HNB ima na raspolaganju široku mogućnost oslobađanja dijela imobiliziranih sredstava putem smanjenja obvezne pričuve, povrata granične obvezne pričuve kao i smanjenje stupnja minimalnoga deviznog pokrića. Treba naglasiti da bi i u takvoj situaciji HNB održavao stabilan tečaj kao temeljno nominalno sidro monetarne politike. U slučaju izuzetno snažnih poremećaja na tržištu, za koje nije vjerojatno da će se pojaviti, moguće je i ograničavanje slobode tokova kapitala.
Vi ste i zamjenik glavnog pregovarača Hrvatske s EU. Zaduženi ste za tri poglavlja - slobodu kretanja kapitala, financijske usluge te gospodarsku i monetarnu politiku. Može li Hrvatska završiti pregovore s EU u 2009.?
- To je naš interno zacrtan cilj i sve su aktivnosti u procesu pristupanja usmjerene tome. Namjera je da Hrvatska tada bude spremna za članstvo. Ostvarivost tog cilja ovisi i o radu pregovaračkog tima, ukupne državne administracije, a u znatnoj mjeri i privatnog sektora, ali i o brzini kojom će svoj dio posla odrađivati Europska komisija i države članice.
Treba li uopće žuriti s pregovorima ili je važnije da ih kvalitetno odradimo?
- Potrebno je podjednako biti posvećen ostvarenju obaju ciljeva. Bitno je naglasiti da su pregovori koje vodi Hrvatska prvi put tako metodološki kreirani da nije ni moguće zatvoriti bilo koje poglavlje ako u njemu ne pokažemo spremnost za članstvo ispunjavanjem mjerila za zatvaranje. Stoga mi jednostavno i ne možemo ući u Uniju nespremni. Kada je riječ o brzini, ponovno ću naglasiti da ona, naravno, ovisi o nama, ali ne samo o nama.
Što nas čeka u 2008.?
- Ovo je godina najveće kompleksnosti i dinamike pregovaračkog procesa. Fokus će biti na svim aspektima pregovaračkog procesa istovremeno - na otvaranju i zatvaranju poglavlja, ispunjavanju mjerila, usklađivanju zakonodavstva te provođenju reformi. Sve su te aktivnosti međusobno povezane i ne mogu se provoditi neovisno jedna o drugoj. Dobra je ilustracija, recimo, poglavlje Financijske usluge u kojemu je pravna stečevina EU vrlo široka i složena. Usklađivanje u tom poglavlju znači izmjenu gotovo cjelokupne pravne infrastrukture koja regulira poslovanje financijskog sektora. Od 11 zakona u tom području tri su već usvojena, osam je zakona u pripremi, sedam od njih već u fazi nacrta. Do kraja godine postupno ih namjeravamo sve uputiti Saboru na usvajanje, a njihovim će se usvajanjem ispuniti mjerila za zatvaranje tog poglavlja.
Gdje nas čekaju najveći problemi i najteži pregovori?
- Rekao bih da su najveći izazovi u pregovorima tradicionalno vezani za poglavlja koja se odnose na unutarnje tržište, poput poglavlja Tržišno natjecanje. Hrvatska u tome nije specifična. Teško je poglavlje Okoliš jer je institucionalno i financijski zahtjevno te blok poglavlja iz područja poljoprivrede zbog opsežnosti. Naravno, u našem će slučaju i poglavlje Pravosuđe i temeljna prava biti suštinski vrlo zahtjevno. Neka su pak zahtjevnakoličinom legislativnih promjena koje treba provesti.
Postoje li objektivni razlozi za rast kamata na kredite građana koje su neke banke primijenile početkom veljače?
- Kamatne su stope porasle i na međunarodnome i na domaćem novčanom tržištu, a porasle su i pasivne kamatne stope, tako da se moglo očekivati da će porasti i kamate na kredite građana. I dalje, međutim, postoje značajne razlike u kamatnim stopama na kredite između različitih banaka. U ovom trenutku ne vidim razloge za daljnji veći rast kamatnih stopa banaka ove godine.
Zašto je važno da banke ne krenu s povećavanjem kamata na štednju?
- Pasivne, odnosno depozitne kamatne stope u posljednje su vrijeme rasle u nastojanju privlačenja štednje. Rast pasivnih kamatnih stopa, međutim, uzrokuje i porast aktivnih, odnosno kreditnih kamatnih stopa ako banka želi održati relativno stabilan spread, odnosno razliku između kamata na depozite i onih na kredite. Na toj razlici banke zarađuju.
Svjedoci smo pada cijena dionica od početka godine. Je li riječ o normalnoj korekciji ili o opasnom trendu?
- Nezahvalno je prognozirati kretanje cijena dionica, no znate da smo iz HNB-a prošle godine u nekoliko navrata upozoravali da bi se pad cijena dionica mogao dogoditi. Sada se i dogodio.
To je normalna stvar na tržištu kapitala i dobro je da se svi koji na tom tržištu sudjeluju naviknu da ono nije jednosmjerna ulica. Na domaćem tržištu nisu još razvijeni instrumenti koji bi u takvoj situaciji omogućavali širi short-selling dionica i zaradu od klađenja na pad cijena, no na određenoj razini cijena ulaz na tržište ponovo postaje atraktivan.
Ono što se iz podataka monetarne statistike za kraj prošle godine može naslutiti jest da se dio novca povukao s tog tržišta i vratio u manje rizične oblike ulaganja. To se moglo i očekivati, osobito s obzirom na veliko povlačenje depozita iz banaka prilikom javne ponude HT-a u jesen prošle godine. Rekao bih, dakle, da se ne događa ništa iznenađujuće s obzirom na kretanja na domaćem i svjetskim tržištima kapitala, koja su također ušla u razdoblje pada cijena dionica.
Jadranka Šegvić
• Usprkos mjerama HNB-a i Vlade, inflacija se u Hrvatskoj ubrzava.
- Učinke mjera ekonomske politike i njihov utjecaj na usporavanje inflacije moći ćemo mjeriti tek u drugoj polovici ove i iduće godine. Činjenica je da je rast stope inflacije, koji se dogodio potkraj prošle i početkom ove godine, rezultat onoga što se u ekonomiji naziva šok na strani ponude.
On je koncentriran u samo jednom ili dva sektora. Rast stope inflacije koji smo zabilježili u posljednjih nekoliko mjeseci gotovo je u potpunosti rezultat porasta cijena prehrane, ponajprije poljoprivrednih, a zatim i industrijskih prehrambenih proizvoda. Porast inflacije u Hrvatskoj u ovom trenutku nije posljedica ekspanzivne monetarne ili fiskalne politike uslijed koje dolazi do visokog rasta potražnje koji uzrokuje rast cijena.
• Kako je moguće da jedan gospodarski sektor prouzroči takav porast inflacije?
- Odgovor je na to pitanje dvojak. Najprije, u Hrvatskoj je udio prehrane u košarici cijena kojom se mjeri inflacija vrlo visok i čini 27,7% svih dobara u toj košarici. To je znatno viši udio nego u zemljama zapadne Europe, što je i logično jer su one razvijenije pa prehrana čini manji dio u njihovoj potrošnji. No, zanimljivo je da je taj udio u Hrvatskoj viši nego u tranzicijskim zemljama srednje i istočne Europe, izuzev Rumunjske, uključujući i zemlje koje imaju niži standard života. Razina cijena prehrane u Hrvatskoj najviša je u usporedbi s bilo kojom novom članicom EU. Primjerice, godine 2006. cijene prehrane u Hrvatskoj iznosile su 87% razine cijena u EU, a cijene prehrane u Češkoj bile su 68%, u Slovačkoj 66%, u Poljskoj 65%, a u Bugarskoj samo 55% prosjeka EU. Kao posljedica visoke cijene prehrane i, posljedično, njezina visokog udjela u košarici za izračun inflacije, porast cijena prehrambenih proizvoda ima vrlo visok utjecaj na stopu inflacije u Hrvatskoj.
Za ilustraciju, porast cijena od osam postotnih poena samo u prehrani, znači doprinos porastu opće stope inflacije od čak 2,2 postotna poena. Dio pritiska na porast cijena vjerojatno je posljedica i psihološkog faktora jer je teško naći opravdanje za tako velik rast cijena pojedinih poljoprivrednih, odnosno prehrambenih proizvoda. Drugi inflatorni pritisak dolazi od cijene energenata, ponajprije nafte i plina, čija je cijena 2007. godine na svjetskom tržištu uvelike porasla.
Na domaćem je tržištu doprinos rastu inflacije energenata bio niži zahvaljujući činjenici da su te cijene u velikoj mjeri izravno ili neizravno pod kontrolom države. To, međutim, ne znači da one neće rasti.
• Tko i kako može utjecati na usporavanje inflacije?
- Inflacija se najefikasnije kontrolira kombinacijom različitih mjera ekonomske politike. Uloga monetarne politike je kontrola potražnje, ograničavanjem novčane mase i rasta kredita kako povećana potražnja ne bi poticala rast cijena. Posljedica takve politike je i porast kamatnih stopa. To je, dakle, normalna reakcija monetarne politike suočene s inflacijskim pritiscima. S druge strane, fiskalna politika u takvoj situaciji ne bi trebala djelovati proinflatorno. To je moguće postići zadržavanjem nominalnog rasta rashoda proračuna na razini otprilike očekivane inflacije. Slično je i s politikom plaća koje u takvoj situaciji ne bi trebale rasti brže od inflacije, kako ne bi djelovale proinflatorno na strani potražnje.
To su, može se reći, uobičajena pravila ekonomske politike u uvjetima inflatornih pritisaka. U slučaju da je dosadašnji rast inflacije došao koncentrirano iz samo jednog sektora, takvo ograničavanje potražnje putem monetarne i fiskalne politike može biti učinkovito u sprečavanju širenja inflacijskih pritisaka te time i sprečavanja ulaska u inflacijsku spiralu. To, naravno, ne može otkriti razloge rasta cijena prehrane. Zato su potrebne strukturne politike u tom sektoru kako bi se osigurala efikasnost proizvodnje, skladištenja, distribucije i dodjeljivanja proračunskih poticaja i time utjecalo na smanjenje visokih cijena u tom sektoru.
Cijene energenata, s druge strane, iako to ne mora biti dugoročno opravdano, treba kontrolirati u kratkom roku, dok se ne otkloni opasnost rasprostiranja cjenovnih pritisaka.
Iako kretanje cijena u tim sektorima uvelike ovisi o stanju na svjetskim tržištima, koje je, čak i u kratkom roku, ponekad teško predviđati, ne znači da na dinamiku rasta domaćih cijena nije moguće utjecati domaćim politikama.
• HNB je preporučio da država refinancira svoje dugove u inozemstvu. Zašto?
- U situaciji kada HNB mora provoditi restriktivniju monetarnu politiku, refinanciranje vanjskog duga na inozemnom tržištu razuman je izbor. Na domaćem tržištu uvjeti refinanciranja postaju skuplji, a s druge strane, država može djelomično istisnuti i privatni sektor s obzirom na ukupnu raspoloživu likvidnost. Iako su i na inozemnom tržištu uvjeti zaduživanja poskupjeli, ta se mogućnost ove godine čini i razumnom i atraktivnom.
• Je li Hrvatska na rubu inflacijske spirale? Koje su njezine opasnosti?
- Ne, Hrvatska nije na rubu inflacijske spirale i ako se bude vodila odgovorna kombinacija svih politika o kojima sam upravo govorio, opasnosti od inflacijske spirale ni nema. Samo neodgovorne politike mogu dovesti do inflacijske spirale. U ovim krajevima imamo dovoljno iskustva iz prošlosti, kada je još u bivšoj Jugoslaviji, a poslije i početkom devedesetih u Hrvatskoj harala inflacija, da te greške više nikada ne ponovimo. Mislim da i ovako snažna medijska i šira reakcija na upozorenje HNB-a o rastu inflacije dovoljno govori o osjetljivosti na pojavu inflacijskih pritisaka. Ta je osjetljivost pozitivna i dobrodošla, iako u ovom slučaju možda i pretjerana jer je ipak riječ o alarmantnim razinama inflacije. Dapače, u većem su broju novih članica EU stope inflacije početkom ove godine i više nego u Hrvatskoj. Naravno, to ne znači da se trebamo opustiti. Upravo suprotno, treba bez odlaganja djelovati kombinacijom navedenih politika.
• Zašto je za Hrvatsku u tim uvjetima važan stabilan tečaj?
- Hrvatska je visokoeuroizirana zemlja. Oko 80 posto depozita u bankovnom sustavu u stranoj je valuti, a ne u kuni. Zbog toga je i otprilike jednak dio kredita ili u stranoj valuti ili indeksiran uz tečaj kune prema euru. To znači da su svi zajmoprimci vrlo osjetljivi na promjenu tečaja. Svaka deprecijacija tečaja kune povećava ratu otplate kredita u kunama, dakle, povećava zaduženost svih koji primanja ostvaruju u kunama, a takvih je najviše u svim sektorima - u poduzećima, kućanstvima i državi.
Drugi razlog zbog kojega je deprecijacija tečaja domaće valute loša jest inflacijski pritisak koji se stvara na taj način. Pad tečaja domaće valute povećava cijene uvoznih dobara izražene u domaćoj valuti, a time i inflaciju, osobito u visoko uvozno zavisnom gospodarstvu. Zato HNB i namjerava ove godine, u kojoj su prisutni inflacijski pritisci, održavati relativno jak tečaj kune prema euru. U hrvatskim uvjetima ne bi bilo dobro ni pustiti veliku aprecijaciju tečaja domaće valute, unatoč stalnim pritiscima na jačanje kune s kojima smo suočeni.
Hrvatska, naime, ima visok deficit na tekućem računu platne bilance. Znatno više uvozi, nego što izvozi. Aprecijacija tečaja bi dalje slabila konkurentnost domaćih roba i usluga na međunarodnom tržištu.
Zbog toga HNB kontinuirano već godinama brani tečaj eura i ne dopušta da tržišni pritisci dovedu do snažnije aprecijacije tečaja kune. Ako, dakle, zbrojimo jedno i drugo, negativne efekte deprecijacije kroz rast zaduženosti i višu inflaciju, te negativne efekte aprecijacije kroz slabljenje konkurentnosti domaćih roba i usluga, ostaje logičan izbor održavanja stabilnosti tečaja.
• Zašto je granica tečaja određena na razini od 7,25 do 7,35 kuna za euro?
- Taj raspon ne treba shvatiti rigidno. Drugim riječima, to je koridor koji HNB smatra poželjnim za kretanje tečaja ove godine, ponajprije zbog smanjenja inflacijskih pritisaka, ali to ne znači da tečaj povremeno ne može izlaziti iz tog koridora.
• Mogu li kriza u svijetu i ubrzanje inflacije ugroziti likvidnost zemlje?
- U ovom se trenutku ne čini da bi trenutačne teškoće na međunarodnom financijskom tržištu, koje su ponajprije prouzročene krizom američkog tržišta drugorazrednih hipotekarnih kredita, mogle na bilo koji način ugroziti likvidnost zemlje. I država i hrvatska poduzeća imaju otvoren pristup tržištu. Naravno, uz više kamatne stope nego prije godinu dana, što je posljedica trenutačne situacije na tržištu. To je situacija na koju se, prema mojem sudu, cijelo tržište treba naviknuti jer se u skoro vrijeme neće vratiti na razine iz proteklih nekoliko godina.
• Što HNB može poduzeti u slučaju prenošenja krize likvidnosti?
- HNB ima na raspolaganju široku mogućnost oslobađanja dijela imobiliziranih sredstava putem smanjenja obvezne pričuve, povrata granične obvezne pričuve kao i smanjenje stupnja minimalnoga deviznog pokrića. Treba naglasiti da bi i u takvoj situaciji HNB održavao stabilan tečaj kao temeljno nominalno sidro monetarne politike. U slučaju izuzetno snažnih poremećaja na tržištu, za koje nije vjerojatno da će se pojaviti, moguće je i ograničavanje slobode tokova kapitala.
Vi ste i zamjenik glavnog pregovarača Hrvatske s EU. Zaduženi ste za tri poglavlja - slobodu kretanja kapitala, financijske usluge te gospodarsku i monetarnu politiku. Može li Hrvatska završiti pregovore s EU u 2009.?
- To je naš interno zacrtan cilj i sve su aktivnosti u procesu pristupanja usmjerene tome. Namjera je da Hrvatska tada bude spremna za članstvo. Ostvarivost tog cilja ovisi i o radu pregovaračkog tima, ukupne državne administracije, a u znatnoj mjeri i privatnog sektora, ali i o brzini kojom će svoj dio posla odrađivati Europska komisija i države članice.
Treba li uopće žuriti s pregovorima ili je važnije da ih kvalitetno odradimo?
- Potrebno je podjednako biti posvećen ostvarenju obaju ciljeva. Bitno je naglasiti da su pregovori koje vodi Hrvatska prvi put tako metodološki kreirani da nije ni moguće zatvoriti bilo koje poglavlje ako u njemu ne pokažemo spremnost za članstvo ispunjavanjem mjerila za zatvaranje. Stoga mi jednostavno i ne možemo ući u Uniju nespremni. Kada je riječ o brzini, ponovno ću naglasiti da ona, naravno, ovisi o nama, ali ne samo o nama.
Što nas čeka u 2008.?
- Ovo je godina najveće kompleksnosti i dinamike pregovaračkog procesa. Fokus će biti na svim aspektima pregovaračkog procesa istovremeno - na otvaranju i zatvaranju poglavlja, ispunjavanju mjerila, usklađivanju zakonodavstva te provođenju reformi. Sve su te aktivnosti međusobno povezane i ne mogu se provoditi neovisno jedna o drugoj. Dobra je ilustracija, recimo, poglavlje Financijske usluge u kojemu je pravna stečevina EU vrlo široka i složena. Usklađivanje u tom poglavlju znači izmjenu gotovo cjelokupne pravne infrastrukture koja regulira poslovanje financijskog sektora. Od 11 zakona u tom području tri su već usvojena, osam je zakona u pripremi, sedam od njih već u fazi nacrta. Do kraja godine postupno ih namjeravamo sve uputiti Saboru na usvajanje, a njihovim će se usvajanjem ispuniti mjerila za zatvaranje tog poglavlja.
Gdje nas čekaju najveći problemi i najteži pregovori?
- Rekao bih da su najveći izazovi u pregovorima tradicionalno vezani za poglavlja koja se odnose na unutarnje tržište, poput poglavlja Tržišno natjecanje. Hrvatska u tome nije specifična. Teško je poglavlje Okoliš jer je institucionalno i financijski zahtjevno te blok poglavlja iz područja poljoprivrede zbog opsežnosti. Naravno, u našem će slučaju i poglavlje Pravosuđe i temeljna prava biti suštinski vrlo zahtjevno. Neka su pak zahtjevnakoličinom legislativnih promjena koje treba provesti.
|
Treba se jednako posvetiti i brzini i kvaliteti pregovora
|
Postoje li objektivni razlozi za rast kamata na kredite građana koje su neke banke primijenile početkom veljače?
- Kamatne su stope porasle i na međunarodnome i na domaćem novčanom tržištu, a porasle su i pasivne kamatne stope, tako da se moglo očekivati da će porasti i kamate na kredite građana. I dalje, međutim, postoje značajne razlike u kamatnim stopama na kredite između različitih banaka. U ovom trenutku ne vidim razloge za daljnji veći rast kamatnih stopa banaka ove godine.
Zašto je važno da banke ne krenu s povećavanjem kamata na štednju?
- Pasivne, odnosno depozitne kamatne stope u posljednje su vrijeme rasle u nastojanju privlačenja štednje. Rast pasivnih kamatnih stopa, međutim, uzrokuje i porast aktivnih, odnosno kreditnih kamatnih stopa ako banka želi održati relativno stabilan spread, odnosno razliku između kamata na depozite i onih na kredite. Na toj razlici banke zarađuju.
|
Kamate na kredite i štednju
|
Svjedoci smo pada cijena dionica od početka godine. Je li riječ o normalnoj korekciji ili o opasnom trendu?
- Nezahvalno je prognozirati kretanje cijena dionica, no znate da smo iz HNB-a prošle godine u nekoliko navrata upozoravali da bi se pad cijena dionica mogao dogoditi. Sada se i dogodio.
To je normalna stvar na tržištu kapitala i dobro je da se svi koji na tom tržištu sudjeluju naviknu da ono nije jednosmjerna ulica. Na domaćem tržištu nisu još razvijeni instrumenti koji bi u takvoj situaciji omogućavali širi short-selling dionica i zaradu od klađenja na pad cijena, no na određenoj razini cijena ulaz na tržište ponovo postaje atraktivan.
Ono što se iz podataka monetarne statistike za kraj prošle godine može naslutiti jest da se dio novca povukao s tog tržišta i vratio u manje rizične oblike ulaganja. To se moglo i očekivati, osobito s obzirom na veliko povlačenje depozita iz banaka prilikom javne ponude HT-a u jesen prošle godine. Rekao bih, dakle, da se ne događa ništa iznenađujuće s obzirom na kretanja na domaćem i svjetskim tržištima kapitala, koja su također ušla u razdoblje pada cijena dionica.
|
Okretanje od rizičnih ulaganja
|
Jadranka Šegvić