Dražen Majić: Vjera me spasila iz pakla droge

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 21.03.2008. u 08:00

Dražen Majić, pomoćnik Hloverke Novak-Srzić, glavne urednice Informativnog programa HTV-a, u svom prvom razgovoru otkako je stupio na tu funkciju progovorio je o stanju na Hrvatskoj televiziji. Dugogodišnji novinar koji se bavio temama vezanim za korupciju i malverzacije nije se libio naglasiti da na HTV-u, unatoč promjenama koje su se dogodile u posljednjih pola godine, najveću novinarsku strast još uvijek iskazuje Hloverka.  Također, Majić je iskreno progovorio i o svojoj ovisničkoj prošlosti, o tome kako se izvukao iz pakla droge, te otkrio načine na koje sada pokušava pomoći ljudima koji su zaglibili.

• Dugogodišnji ste novinar pisanih medija. Kada ste i kako započeli novinarsku karijeru?


- Počeo sam sredinom osamdesetih u pulskom omladinskom listu PET i riječkom Valu, te Glasu Istre. Tada sam se najviše bavio kulturom i glazbom. Tijekom devedesetih surađivao sam s Feralom, beogradskim Vremenom, Arkzinom i mnogim drugim nezavisnim glasilima. Posljednjeg desetljeća radio sam za Glas Istre, Novi list, Feral, Business.hr, pretežno na temama vezanim uz korupciju, malverzacije nekretninama i ekologiju. Sljedeće godine bit će 25 godina kako se bavim novinarstvom.

• Svojedobno ste rekli da ste još kao klinac željeli postati novinar, jer ste novinare doživljavali kao borce za pravdu. Mislite li i danas tako?

- Ne. Iako i dalje ima boraca za pravdu, oni su pretežno marginalizirani. Rijetki su oni koji su uspjeli opstati na utjecajnim novinarskim i uredničkim pozicijama a da se pritom nisu politički ili interesno kompromitirali. Početni idealizam sam tijekom godina ublažio, ali i dalje smatram da bi novinari trebali predstavljati ogledalo društva.

• Kada ste počeli raditi u TV novinarstvu?

- Sredinom devedesetih angažirala me nizozemska televizijska kuća VPRO za koju sam snimio nekoliko dokumentaraca o raznim hrvatskim ratnim likovima. Primjerice, u jednom, koji je bio najzapaženiji, prikazali smo svojevrsni 'paralel slalom' između Borisa Dežulovića i pulskog punkera Vittorija Fraccara, HOS-ovca Talijana. Njih su dvojica bili na istim mjestima u ratu, ali na potpuno drugačijim zadacima. Volio bih snimiti i nastavak o Vittoriju, koji se u međuvremenu teatralno ubio.

• Koja je glavna razlika između pisanog i TV novinarstva?

- Pisano novinarstvo omogućava znatno detaljniji pristup temama i puno je zahvalniji medij za istraživačke teme, kojima sam se tijekom svog novinarskog staža pretežno bavio. TV je snažniji medij, gdje se stvari moraju maksimalno pojednostaviti zbog vremenske ograničenosti. Ipak, novinarstvo je ključno jer medij samo prenosi poruku i dobar novinar će se snaći bilo gdje.

• Možete li, kao dugogodišnji novinar, reći koliko ste zadovoljni novinarstvom na HTV-u?

- Hrvatska televizija uvjerljivo je najmoćniji i najutjecajniji medij u zemlji. U Informativnom programu djeluju neki od najboljih hrvatskih novinara. Problem, na čijem rješenju zajedno s Hloverkom radim, jest u tome kako organizacijski izvući maksimum iz tog golemog potencijala. U proteklih šest mjeseci stekli smo potpuni uvid u situaciju i trenutno radimo na 'akcijskom planu' za koji ćemo nastojati dobiti što širu podršku među novinarima i urednicima. Kada se oko toga dogovorimo, preostaje nam samo mukotrpan rad koji ćemo vlastitim primjerom poticati.

• Jesenas ste po dolasku na HTV rekli da mnogim tamošnjim novinarima nedostaje strasti u obavljanju posla kojim se bave. Je li se ta situacija u međuvremenu izmijenila?

- Jest, ali ni blizu koliko bi trebalo. Još uvijek najveću strast vidim kod Hloverke koja, unatoč zdravstvenim problemima, doslovce 16 sati na dan živi novinarstvo. Iskreno novinarstvo nije samo profesija nego više životni stil. Gotovo opsesija.

• Koliko su HTV-ovi novinari i urednici podložni različitim političkim utjecajima i kako se opirete eventualnim pokušajima pritisaka?

- Nešto pritisaka je bilo tijekom izbora, a danas su zanemarivi. Iako je evidentno da su nekim novinarima pojedine opcije draže, ipak u našoj uređivačkoj politici prevladava profesionalizam.

• Kakvi su međuljudski odnosi na HTV-u?

- Odnosi su složeni, ni bolji ni lošiji nego u drugim medijima. Razlika je samo što je ovaj medij najznačajniji pa su i najsitnije razmirice zanimljivo novinarsko štivo za ostale medije.

• 'Dnevnik' HTV-a svakako je brend i tradicija, no mislite li da postoji bojazan da će ga s vremenom, ne dogode li se promjene, pregaziti   informativne emisije rivalskih televizija?


- Svakako je ključno brzo pronalaziti odgovore na izazove vremena i okruženja, ali bojazni nema. Svjesni smo u kojem pravcu trebamo ići i  brzo ćemo započeti sa značajnim promjenama.

• Priprema se veliki redizajn Informativnog programa. Možete li nam nešto otkriti o tome?

- Promjene su već počele, kako kadrovske tako i estetske i tehnološke. Želja nam je proizvoditi što zanimljiviji program koji će biti gledan, ali i ostati najrelevantniji. Svjedoci smo sve većeg prodora crne kronike, seksa i jeftinih skandala u nacionalne medije. Mi želimo ostati drugačiji, ozbiljni, ali i zanimljivi i atraktivni. Težimo tome da budemo gledani a da ne zaglibimo u žutilo.

• Ne krijete svoju ovisničku prošlost. Jeste li zbog toga, nakon izlječenja, ikad imali problema od strane kolega novinara?


- Vrlo rijetko. Možda samo u nekoliko slučajeva. Mogu se sjetiti da mi je taj detalj iz moje prošlosti spočitnuo jedino Furio Radin, ali je takav njegov potez izazvao zgražanje istarske javnosti. Sigurno nisam ponosan na iskustvo s drogom, ali sam ponosan što sam se uspio promijeniti. Nažalost, malo je onih koji se uspiju izvući.

• Kako ste postali ovisnik i kako ste to uspjeli pobijediti?

- Živimo u hedonističkom vremenu u kojem je užitak - Bog. Ovisnost o drogama najekstremniji je oblik predavanja tom putu. Sve više ljudi osjeća životnu prazninu koju heroin na početku savršeno ispunjava, a uz to je i odličan anestetik za ublažavanje životne boli i sredstvo bijega iz često ružne stvarnosti. Ja sam izlaz iz toga pronašao u vjeri, koja me naučila da nije smisao života u samozadovoljavanju nego u ljubavi i pomaganju drugima. Nakon komune u Portugalu najveću sam promjenu doživio pomažući ljudima u BiH. Zato najviše volim Bosnu. Moja djevojka je iz Bosne.

• Svojedobno ste bili član Stručnog savjeta za suzbijanje ovisnosti kod Bernardice Juretić, angažirani ste u radu pulske udruge za suzbijanje ovisnosti. Kako pokušavate pomoći ljudima koji su zaglibili u ovisnost?

- Još sam član tog savjeta, u kojem donosimo strateške odluke u borbi za suzbijanje ovisnosti. Za pulsku udrugu Institut vezan sam kao mentor. Inače, ta je udruga jedna od najinventivnijih u zemlji i bavi se mnogim teškim poslovima na podrućju ovisnosti. U vezi s porukom ovisnicima teško je nešto reći a izbjeći patetiku. U udruzi Institut smo procijenili da je osim rada s ovisnicima najučinkovitije raditi na prevenciji po školama. Tamo djeci prikazujemo filmove koje smo sami napravili, a koji na suvremen način podupiru našu platformu koja otprilike glasi: 'Draga djeco! Droga je svuda oko vas i na vama je odluka hoćete li krenuti tim putem. Međutim, oni koji krenu, moraju znati da ih na tom putu neizostavno čekaju zatvor, bolest i smrt!' O smrti smo snimili film 'Ostavljeni', o bolesti 'Virus C', a upravo radimo na nekoliko zatvorskih filmova radnog naslova 'Lepoglava Express'.

• Naše je društvo prilično licemjerno, sklono stigmatizaciji. Možete li iz vlastitog primjera reći koliko se ovisnicima koji uspiju pobijediti svoju bolest teško ponovo uključiti u zdraviju sredinu?

- Vrlo teško. Velika je to uzbrdica. Potrebno je puno truda, dokazivanja, ali i sreće.


• Koja je specifičnost Informativnog programa HTV-a u odnosu na konkurenciju? U čemu je vaša prednost?

- Prednost našeg programa najviše dolazi do izražaja u trenucima nekih značajnijih političkih i društvenih događanja kada nam je gledanost najveća. Konkurencija je sve jača, ali HTV je još uvijek najrelevantniji medij u ovoj zemlji. Kada gledateljstvo želi dobiti kvalitetnu i provjerenu informaciju, tada se ipak čeka naš 'Dnevnik'.

• Nedostaje li vam rad na terenu?

- Jako.
  HTV i dalje najrelevantniji


• Možete li istaknuti nekoliko tema u posljednjih pola godine kojima ste najviše ponosni, a koje je napravio novinarski tim HTV-a pod vašim vodstvom?

- Ponosan sam kako smo popratili izbore jer na naš rad nije bilo nijedne značajnije zamjerke. Ponosan sam i kako smo pratili kosovsku krizu, gdje su naši novinari Josip Šarić i Morana Kasapović pružili školsku lekciju o izvještavanju. Ponosan sam i kako pratimo suđenje u Haagu. Međutim, svjestan sam i mnoštva nedostataka, koje se svakodnevno trudimo ispravljati. Najveći uspjeh koji je napravio naš tim svakako je promjena trenda gledanosti našeg 'Dnevnika'.
Trend gledanosti Dnevnika


Klara Rožman

Izdvajamo