Dvorane su gotove, tko će ih puniti

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 14.12.2008. u 08:22

ZAGREB - Radimo 24 sata dnevno, obavještava natpis na vratima jedne od prostorija u Areni Zagreb, najvećoj i najskupljoj od svih novih sportskih dvorana u šest hrvatskih gradova u kojima će se, za mjesec dana, igrati Svjetsko rukometno prvenstvo.

Natpis dovoljno govori o tome koliko su napora uložili radnici, pritisnuti rokovima i paničnom potrebom gradskih i državnih vlasti, a onda i investitora i izvođača radova, da dovrše objekte na vrijeme. Rok za dovršetak zagrebačke Arene je 15. prosinac, a mi smo je posjetili u petak, tri dana prije tog roka. Predstavnici Ingre, čiji radnici su stavili onaj natpis na vrata, vode nas kroz labirint moderno opremljenih prostorija: tu su bar-code čitači ulaznica, moderna LED rasvjeta, prostrane svlačionice, sobe za suce i delegate, posebna prostorija za antidoping kontrolu, dvije VIP lože s vlastitim šankom, restoranom i WC-om, dvije novinarske kabine... I tu je, naravno, borilište u koje će biti uprte oči 15 tisuća navijača.

Sve se ubrzano dovršava, namješta na svoje mjesto, i sve će uskoro biti spremno za onaj filmski uzvik: Svjetla, kamera, akcija...

Četvrtstoljetni zakup


Ingra je sagradila Arenu za 80 milijuna, a od Zagreba će u 28 godina dobiti 210 milijuna. Varaždinska dvorana koštala je 19 milijuna kuna, a Grad će je u 25 godina platiti 880 milijuna kuna. Osijek je sam izgradio dvoranu, ali sada nema novca za njezino održavanje... Hoće li sljedeće generacije proklinjati ovo Svjetsko rukometno prvenstvo
Račun od 6 milijardi kuna
Ali, što kad se svjetla pogase? Kad prođe Svjetsko prvenstvo u rukometu, kad prođe euforija ili razočarenje (ovisno o sportskom rezultatu)? Kad primarno pitanje u vezi dvorana više ne bude “kad će biti gotove i kako izgledaju” već “tko će ih držati punima i isplativima; tko će to uopće platiti - i koliko”?

Mjesec dana uoči početka Svjetskog rukometnog prvenstva obišli smo svih šest sportskih kompleksa i izračunali da će njihova izgradnja porezne obveznike stajati najmanje šest milijardi kuna. Prema sadašnjim procjenama, vrijednost radova u odnosu na prvotnu cijenu narasla je za oko 600 milijuna kuna.

U šet milijardi, koliko će sve koštati, uračunati su cijena gradnje i iznos višegodišnjeg zakupa koji će plaćati gradovi koji su dvorane gradili prema principu javno-privatnog partnerstva. No, kako uprava Grada Osijeka tek traži privatnog partnera koji bi preuzeo upravljanje i održavanje dvorane na 25 godina, a još nije poznata ni konačna cijena gradnje bazenskog kompleksa u Zadru, ukupni iznos će se još povećati.

Pripreme i tijek gradnje dvorana u Zagrebu, Poreču, Osijeku, Varaždinu i Splitu jasno pokazuju da se u projekt kandidiranja Hrvatske za organizaciju svjetskog prvenstva ušlo bez ikakve vizije, bez proračuna troškova, neorganizirano.

Poznato je mišljenje kako će se prvenstvom Hrvatska promovirati kao dobar domaćin, da će se zahvaljujući njemu za našu državu čuti u svakom dijelu svijeta. U tom je kontekstu iskorišteno to što imamo jednu od najboljih rukometnih reprezentacija na svijetu i krenulo se u kandidaturu. Nitko tada nije govorio o troškovima, kubicima betona, javno-privatnom partnerstvu, korištenju dvorana nakon prvenstva i sličnim “dosadnim” stvarima.

Kada su se troškovnici organizacije prvenstva napokon stavili na papir, čelni ljudi gradova organizatora hvatali su se za glavu jer nisu imali pojma odakle da nabave novac za dvorane koje vrijede nekoliko desetaka puta više od njihovih godišnjih proračuna. Ubrzo je spas pronađen - čarobno javno-privatno partnerstvo. Pronađeš investitora koji sagradi dvoranu, plaćaš mu godišnji zakup i nema brige što s dvoranom nakon prvenstva. Gradonačelnici su trljali ruke ponajviše zato što je Vlada obećala sudjelovati sa 50 posto.

Zarada privatnih investitora

Zadar je najbolji, a Osijek možda najlošiji primjer od šest gradova domaćina SP-a u rukometu. Zadarski sportski centar planiran je dugoročno, gradnja je počela prije četiri godine, i razlikuje se od drugih dvorana građenih brzo i bez pravog plana
No danas je potpuno jasno da bi nekoliko sljedećih naraštaja građana naše zemlje moglo proklinjati ovo rukometno prvenstvo. Ne zbog neosvajanja zlatne medalje, nego zbog velikih financijskih obveza koje će se otplaćivati, a sve kako bismo pokazali da i mi to možemo kao oni veliki.

Tako će, primjerice, porezne obveznike 28-godišnji zakup zagrebačke Arene stajati 210 milijuna eura. Odnosno, svake će godine Grad Zagreb i Vlada investitoru plaćati 7,5 milijuna eura! Taj isti investitor u gradnju je utrošio 80,3 milijuna eura. Kad se tome doda oko 40.000 eura troškova godišnjeg održavanja, koje je preuzeo investitor, ispada da će na kraju 28-godišnjeg razdoblja Ingra, kao investitor, ukupno utrošiti oko 81,5 milijuna eura, a zaraditi nešto manje od 130 milijuna eura.

Slična je situacija i u Varaždinu. Građevinska tvrtka Max Bogl Tehnobeton u sportski kompleks u Varaždinu uložila je oko 190 milijuna kuna. Grad se pak obvezao da će mjesečno sljedećih 25 godina investitoru uplaćivati 2,8 milijuna kuna, a Grad će zauzvrat snositi troškove održavanja. Grad će tako u navedenom razdoblju uplatiti oko 880 milijuna kuna. Iako mjesečni troškovi održavanja još nisu poznati, jasno je da će velik dio nešto manje od 700 milijuna kuna biti čista zarada investitora. Gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok iznimno je ponosan na to rješenje.

Varaždin, Split i Poreč

- S privatnim partnerom potpisali smo ugovor o stopostotnom održavanju, dakle, s rizikom privatnog partnera. I to sa svim materijalnim i režijskim troškovima, kao i troškovima plaća. Nemamo nikakve brige ni s pronalaženjem menadžmenta dvorane kao neki drugi gradovi, osim za određene komercijalne sadržaje koji onda umanjuju ratu nama i privatnom partneru - ističe  Čehok.

Varaždinski sportski kompleks sastoji se od velike dvorane sa 5000 sjedaćih mjesta. Uz nju su i rukometna dvorana sa 300 mjesta za treninge i zagrijavanje te drugi komercijalni sadržaji. Pokraj dvorane sagrađena su igrališta za male sportove i teniski tereni. Kao specifikum može se navesti i buduće klizalište za koje se upravo postavlja led.

Hladni pogon 500 tisuća kn mjesečno

Sportski centar ‘Krešimir Ćosić’ na zadarskom Višnjiku sastoji se od velike dvorane za 8500 gledatelja te još četiri dvorane. Ključ za isplativost je da male dvorane budu dobro iskorištene, kaže direktor Dino Brailo. Mjesečni trošak hladnog pogona Centra je oko pola milijuna kuna

 
ZADAR

Split je također spas našao u javno-privatnom partnerstvu. Dvoranu sa 12.000 sjedaćih mjesta i druge prateće sportske objekte te 100 metara visok poslovno-turistički toranj sagradio je domaći građevinski konzorcij Konstruktor inženjering, Dalekovod i IGH za 147 milijuna eura. Grad je pristao na to da svaki mjesec u sljedećih 30 godina investitoru plaća 408.000 eura, za što je investitor dužan održavati dvoranu i plaćati režijske troškove. U splitskom slučaju iznos koji Grad plaća tijekom 30 godina jednak je trošku izgradnje, ali privatni investitori dobili su priliku u tom trošku izgraditi i poslovni toranj koji će im donositi dobit. Osim toga, kroz svoju tvrtku Sportski grad TPN, dvoranu su dali u podnajam tvrtki Global Spectrum koja bi je trebala puniti sadržajima i njima donijeti dobit.

Velebni sportski centar, kojeg je dio i rukometna dvorana, nedavno je otvoren u Poreču. Na prostoru od 14.000 četvornih metara sagrađena je dvorana za 3700 posjetitelja. Uz nju su napravljena dva dodatna rukometna igrališta koja se mogu upotrebljavati i za odbojku i košarku, a planira se i gradnja nogometnog terena te sportskog hotela. Osim za sportske, dvorana bi se trebala upotrebljavati i za razne gospodarske te zabavne događaje. Iako je prvotno bilo planirano da se u gradnju utroši 60 milijuna kuna, cjelokupna investicija popela se na oko 120 milijuna kuna.

Osijek u problemima

Uprava Grada Poreča financiranje je gradnje predstavila kao projekt javno-privatnog partnerstva iako je riječ o čudnoj simbiozi Grada i gradske tvrtke Parentium. Naime, grad Poreč na svoje je poduzeće prenio pravo građenja sportske dvorane na Žatiki, koje je dobio od države na rok od 30 godina. Prema ugovoru, Parentium uzima kredit kojim će sagraditi dvoranu, zatim će je dati u zakup Gradu, a zakupnina će biti jednaka iznosu anuiteta otplate kredita. Doduše, u nju će biti uključeno i 1,5 posto ukupne vrijednosti gradnje objekta uvećane za PDV na ime upravljačke naknade Parentiumu za vođenje projekta. Dvorana je nedavno otvorena uz mali skandal jer je objekt, sagrađen prije svega zbog Svjetskog rukometnog prvenstva, “pušten u rad” podbacivanjem košarkaške (!) lopte.

Za 5 tisuća gledatelja

Velika dvorana ima 5000 sjedaćih mjesta, a mala dvorane za treninge tristo mjesta. Dvorana će tijekom zime biti pretvorena u klizalište. Kompleks je otvoren prošle subote
 
VARAŽDIN

No čudnovate porečke zgode nisu ništa prema osječkoj epizodi gradnje. Nakon što je gradska vlada pala zbog 850 milijuna kuna, koliko je težio ugovor za gradnju dvorane u aranžmanu javno-privatnog partnerstva, Grad Osijek odlučio je gradnju sam financirati. Na natječaju je postignuta cijena od 173,3 milijuna kuna, koja je poslije zbog dodatnih radova uvećana za oko 40 milijuna kuna.

Osim središnje dvorane sa 3500 sjedaćih mjesta, u kompleksu su i jedna manja dvorana za 1300 gledatelja, dvije dvorane za borilačke sportove, jedinstveni tunel s atletskom stazom dužine 80 metara, mini bazen te prostorije za fitness, masažu i saunu. No nakon završetka prvenstva, dvorana će najvjerojatnije biti zatvorena! Naime, Grad Osijek nema novca za njezino održavanje.

Za sljedeću godinu u gradskom je proračunu predviđeno 3,5 milijuna kuna za tu namjenu, no gradski oci panično traže privatnog investitora koji bi 25 godina pazio i mazio dvoranu te plaćao sve njezine troškove.

Dvostruko skuplja

Sportski centar s dvoranom za 3700 posjetitelja trebao je koštati 60, ali se cijena popela na oko 120 milijuna kuna. 
 
POREČ

Primjer grada Zadra i njegova Sportskog centra “Krešimir Čosić” na Višnjiku danas najbolje pokazuje da je gradnja takvih kompleksa dugoročan i promišljen projekt te najbolje demantira sve one gradonačelnike koji s ponosom tvrde kako su “njihove” dvorane napravljene za godinu dana i da je to sjajan posao.

Primjer Zadra možda najbolje pokazuje da se bez potrebne infrastrukture Hrvatska nije ni trebala upustiti u organizaciju rukometnog prvenstva. Sportski kompleks na Višnjiku sastoji se od velike dvorane kapaciteta 8500 mjesta te tri dvorane od 840 četvornih metara i jedne dvorane od 970 četvornih metara. Sve to te pristupne ceste i uređenje okoliša stajalo je 200 milijuna kuna.

Zadarski model

Zagrebačka Arena, koja, doduše, ima 15.000 sjedaćih mjesta, ali nema niti jednu dodatnu dvoranu, stajat će gotovo 600 milijuna kuna! Tome treba pridodati da je na Višnjiku pred završetkom i kompleks bazena, koji se sastoji od dva bazena i čija je gradnja dosad stajala oko 65 milijuna kuna. Dakle, cjelokupni kompleks na Višnjiku stajat će upola manje od zagrebačke Arene, a kako je Grad Zadar sam financirao taj projekt i njegov je 100-postotni vlasnik, porezni obveznici nekoliko desetljeća neće plaćati zakup. Kako je to moguće?

Stvar je vrlo jednostavna. Zadarski sportski centar nije građen zbog rukometnog prvenstva, nego zbog potreba grada. Gradnja je počela prije četiri godine jer dvorana na Jazinama više nije odgovarala potrebama grada. Napravljena je dugogodišnja financijska konstrukcija i gradske su vlasti zaključile da to mogu financirati proračunom.

Dvorana i toranj

Dvorana s 12.000 sjedaćih mjesta te prateći sportski objekti, sve uz sto metara visok poslovni toranj, sagrađeni su u javno-privatnom partnerstvu  
 
SPLIT

Rukometno prvenstvo samo je ubrzalo cijelu stvar - velika je dvorana, naime, trebala biti završena tek za godinu i pol. Kompleks je otvoren prije nekoliko mjeseci, a njegov direktor Dino Brailo tvrdi kako se pametnim i tržišnim poslovanjem takav kompleks može pozitivno voditi. Prema njegovim riječima, mjesečni su troškovi hladnog pogona Centra oko 500.000 kuna. Da bi poslovao s nulom, Centar 200 dana u godini mora biti popunjen. To znači da manje dvorane moraju biti iznajmljene sportskim klubovima i rekreativcima te da se u dvorani koja je napravljena za kulturna zbivanja održavaju koncerti.

Bazeni donose gubitke

Velika dvorana sama po sebi donosi gubitak ako male dvorane loše posluju. Iako je uprava Centra s Košarkaškim klubom Zadar sklopila ugovor od tri milijuna kuna godišnje, košarkaške utakmice nisu dovoljne da bi se dvorana samofinancirala.

Naime, godišnji su troškovi cjelokupnog kompleksa između 26 i 28 milijuna kuna. Bailo posebno naglašava kako upravo te manje dvorane donose najvišu dobit i nadoknađuju eventualne gubitke velike dvorane. Da im se ne bi dogodili veliki financijski promašaji prilikom iznajmljivanja velike dvorane, Uprava Centra pomno bira događaje koji će se u njoj održavati te naglasak stavlja na kvalitetu. Bailo je svjestan toga da će bazeni, koji će se otvoriti na proljeće, donositi gubitke. Ponajprije zbog visoke cijene energenata, no još je prije zaključeno da grad Zadar mora imati takvu ponudu te da se to može nadoknaditi. Bailo smatra da je podloga za uspješno poslovanje jednog takvog centra kvalitetna procjena potreba, dobra suradnja ljudi koji upravljaju tim objektima i potpora gradske uprave.

Nažalost, svi ostali sportski objekti na početku su postavljeni na pogrešne temelje. Jer Zagreb, Poreč, Varaždin, Osijek i Split tako skupe i velebne objekte u nepovoljnim financijskim uvjetima i u tako kratkom roku nisu gradili zato što su im bili potrebni, nego zato što im je to bilo nametnuto.  (Surađivali: Goran Penić, P. Opačić, Nedjeljko Krčar, Duška Čolović, Davor Maul, Nikola Patković)

Zatvorena nakon SP-a?

Gradska vlada pala je zbog 850 milijuna kuna teškog ugovora o JPP-u. Potom je Grad sam platio dvoranu 213 milijuna kuna, ali ona bi nakon SP-a mogla biti zatvorena jer nema novca za održavanje
 
OSIJEK


ZAGREB - Da bi bila profitabilna, Arena Zagreb bi, kao i zadarski Višnjik, otprilike 200 dana u godini trebala biti popunjena. Upravitelj Arene Zdenko Antunović, međutim, ističe kako je cilj da dvorana prve godine bude popunjena barem 80-ak dana, a dugoročno rješenje bit će, kaže Antunović, iznajmljivanje Arene tvrtki koja će njome upravljati.

- Prije deset dana objavili smo natječaj i već su nam se javile neke poznate svjetske tvrtke koje se time bave i s kojima polako ulazimo u pregovore. Pokušat ćemo je iznajmiti i onda neće biti problema. Nama bi tada ostalo 30 dana koje ćemo mi kontrolirati za naše gradske priredbe i događanja - rekao je Antunović uz dodatak da, osim dvorane u Budimpešti, nijedna u Europi nije profitabilna.

Od koncerata koji su za sada najavljeni u Areni Zagreb najzvučniji je ime američke r&b pop dive Beyonce Knowles koja će u sklopu svoje svjetske turneje nastupit 26. travnja, a cijena ulaznice kretat će se od 140 pa sve do 700 kuna.

Otprilike mjesec dana kasnije, odnosno 21. svibnja, engleska grupa Depeche Mode trebala bi održati koncert, a u tijeku su dogovori za koncert Zdravka Čolića koji bi se trebao održati 8. ožujka. Uz koncerte domaćih i stranih izvođača, sva događanja s velikim interesom građana, od gostovanja duhovnih vođa do borilački spektakala, trebali bi iz Doma sportova preseliti u Arenu, a prema nekim najavama, moguće je i da jedna NBA ekipa u sklopu svoje predsezonske turneje odigra utakmicu u Zagrebu.(Mario Tomas)
  Beyonce i Depeche Mode u Areni


Krešimir Žabec

Izdvajamo