Feljton Tolkien: Doživljaji iz rata

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 22.08.2006. u 16:33

Vojni vlak odvezao je vojsku do Amiensa, glavnoga grada departmana Somme u Pikardiji na sjeveru Francuske. Jedanaesti bataljun ostao je u selu Rubempreu. Do 1. srpnja 1916. general Haig koncentrirao je više od pola milijuna ljudi, s potporom francuskih snaga, s namjerom da izvrši "Veliki prodor" i počne kontraofenzivu kojom će istjerati njemačku vojsku iz Francuske.

Počela je bitka na Sommi. Prvoga dana poginulo je 19.000 britanskih vojnika, a njih 60.000 bilo je ranjeno. Jedan od tih 19.000 bio je Tolkienov najbliži prijatelj i član kluba "T. C., B. C.", Rob Gilson. Ta je vijest slomila Tolkiena. I njegov drugi prijatelj Smith pojavio se na fronti. Popili su čaj baš kao nekoć u knjižnici Škole kralja Edwarda u Birminghamu. Zatim je Tolkienova satnija morala osvojiti selo Ovillers.  Bio je to rovovski rat u kišom natopljenom tlu, borba često prsa o prsa. Ubijeni i ubojica morali su vidjeti jedan drugoga, ubiti je bila sveta dužnost na obje strane. Samo se tako moglo preživjeti.

Rođenje prvog sina


Nakon pet mjeseci ratovanja Tolkien je bio izbačen iz ratnog stroja. Ušao je u statistiku kao još jedan oboljeli od rovovske groznice (bakterijska infekcija koju su poljski liječnici nazivali pireksija). S fronte su ga najprije prebacili u bolnicu Le Touquet na francuskoj obali. Kako se simptomi (jaka groznica) nisu povlačili, bio je vraćen u Englesku, u - Birmingham. Ondje je u bolnici proveo šest tjedana. Bez antibiotika i poznavanja same bolesti, liječnici su jedino mogli čekati, dobro ga hraniti i nadati se da će preživjeti.

Mlada supruga odmah ga je posjetila. Tijekom njegova ratovanja živjela je s rođakinjom Jennie u selu Great Haywood u Staffordshireu. Tamo je i povela Ronalda kada su mu liječnici to dopustili, u drugoj polovici prosinca. Strašno iskustvo klanja lebdjelo je nad njegovim oporavkom u idiličnoj sredini. Doznao je, među inim, da je od rana izazvanih gelerima preminuo još jedan član njegova srednjoškolskog kluba, Smith. Edith mu je svirala na glasoviru, a on ju je portretirao.

Razmjerno oporavljen, ponovno se pridružio vojnom taboru u Yorkshireu jer ga je vojska još trebala. Edith i Jennie pošle su za njim. Cijelo proljeće i ljeto 1917. poručnik Tolkien borio se s rovovskom groznicom; kratka razdoblja poboljšanja izmjenjivala su se s pogoršanjem. Edith je bila u visokoj trudnoći pa joj nisu odgovarali vrući dani na morskoj obali u Hornseu. Stoga se vratila u Cheltenham gdje je 16. studenoga 1917. rodila njihovo prvo dijete, sina Johna Francisa Reuela. S novorođenčetom je sjela na vlak i pridružila se Tolkienu na sjeveru zemlje, u selu Roos. Dakako, ovdje je bio vojni tabor u kojemu se nalazio njezin suprug i otac djeteta.

J. R. R., odnosno Ronald više nije morao na prvu crtu, u Francusku. U ožujku sljedeće godine bio je prebačen 120 kilometara južnije, u Penkridge, u Staffordshireu. Za njim su došli Edith, mali John i Jennie Grove. Poručnik je odmah upućen u Yorkshire. Edith ga više nije mogla slijediti. A on se ponovno razbolio i dospio u bolnicu, u Hullu. Bolovao je, ukupno, više od 18 mjeseci, a njegova se supruga selila pet - šest puta otkako se vratio iz rovova smrti.

Sveučilišni život


Njemačka je kapitulirala 4. studenoga 1918., a već sljedeći dan Tolkien je pismenim putem zatražio od svoga zapovjednika da ga pošalje u Oxford kako bi do demobilizacije nastavio sveučilišni život. Pred njim su bila dva paralelna života, profesorski i obiteljski sa suprugom i prvim djetetom. Iz rata je ponio zastrašujuće doživljaje i prve zabilješke koje će poslije pretvoriti u dijelove velike sage, u remek-djelo "Gospodar prstenova". Želio je pisati na temu "engleske mitologije", iako još nije do kraja znao što bi to bilo. A najmanje je slutio da će stvoriti temelje vlastite mitologije koja je u masovnoj psihologiji već zadobila homerovske karakteristike.

Mnogi kritičari, pa i biograf White, svrstavaju Tolkienova književna djela u žanr fantastike. Ukazuju na to da budući pisac nije mario za Shakespearea, ali je itekako proučavao islandsku mitologiju, odnosno "Prose Edda", mitološke priče finskog epa "Kalevale" i već spomenutu epsku pjesmu "Beowulf". Poznavao je "Gulliverova putovanja", "Putovanje u podzemni svijet" Holberga, "Frankesteina" Mary Shelley, "Micromegas" Voltairea. No, na Tolkiena su ponajviše utjecala druga dva pisca, manje poznata u Hrvatskoj.

Lord Dunsany (1878.), prvi od njih, bio je profesor engleske književnosti, a pročuo se zbirkama kratkih fantastičnih pripovijesti "Bogovi Pegane" i "Mač Wellerana". Skovao je izraz "onkraj znanih nam polja". U drugim njegovim knjigama javljaju se "goblini ili orke koji, kao što je dobro poznato, ne jedu ništa lošije od ljudi". U njegovoj se imaginaciji pojavljuje strašni pauk Hlo-hloom. U njegovoj "Kćeri kralja vilinske zemlje" protagonist odlazi onkraj znanih nam polja i vraća se s kćerkom kralja vilinske zemlje. Svaki ljubitelj književnog ili filmskog "Gospodara prstenova" prepoznat će u tome srodnost, ako već ne identičnost nekih nosećih motiva.

Međutim, Tolkien nije toliko volio Dunsanyja koliko Williama Morrisa (1834.) i priznavao je njegov utjecaj na svoje književno djelo. Otkrio ga je na trećoj godini studija i potrošio dio novčane nagrade Skeat za engleski jezik od pet funti za njegovu knjigu "Kuća Wolfingovih". I Morris je bio akademski obrazovan, pa bi se ta tradicija mogla nazvati sveučilišnom fantastikom. Morrisovo djelo "Izvor na kraju svijeta" od 1000 stranica bilo je najduže ikad objavljeno fantastično djelo prije "Gospodara prstenova".

Svi ti autori utjecali su na prve Tolkienove književne pokušaje. Bila je to pjesma "Putovanje Earendela Večernje zvijezde" u kojoj prvi put spominje Zapadnu zemlju koja će u "Silmarillionu" postati zemlja besmrtnika. Već u tom ranom radu dolazi do križanja Tolkienova izmaštanog svemira i svemira nordijske mitologije, što ostaje trajno obilježje njegova književnog djela. Zapravo, Tolkien je završio knjigu pjesama do početka 1915.  Istodobno je već nekoliko godina radio na "besmislenom vilinskom jeziku", odnosno na dva jezična sustava, Quenya i Sindarin, "kojim govore druge vilenjačke skupine Međuzemlja". Pripremajući ispite, 1915. počeo je pisati "Baladu o Earendelu" i tu mu je palo na pamet da spoji svoje vizije vilenjaka s mitologijom Međuzemlja i triju razdoblja svijeta. "Ta je pjesma usmjerila Tolkiena pravim putem i otvorila mu čitav svemir novih mogućnosti".

Do početka pisanja "Gospodara prstenova" 1936. Tolkien je brižljivo sklapao mozaik vlastite mitologije. Ona mu se rasipala pod perom i ponovno vraćala. On se povlačio pred njom, a onda se izlagao njezinu beskraju i pustoši. Pa ipak, izdavači Sidgwick i Jackson odbili su njegovu prvu zbirku pjesma, pa je u bitku na Sommi otišao kao "propali pisac". No, to nije moglo zaustaviti njegovu maštu, pa ni ona bolna iskustva iz rata koja su provalila u Međuzemlje.

Unaprijed rezervirani satovi


Tolkienovo prvo radno mjesto u Oxfordu bio je posao filologa na Novom engleskom rječniku, u blizini samoga središta grada. Trebao je raditi na nekoliko riječi koje počinju slovom "w". Samo je sićušan dio njegovih opsežnih istraživanja trebao izaći u knjizi. Malu je plaću "pojačao" prihodima od instrukcija - bio je profesor engleskog jezika i književnosti. Velik broj studenata unaprijed je rezervirao njegove satove. Smio je podučavati i studentice iz ženskih koledža; naime, mladim damama nije trebala pratilja jer su ih pazile Edith Tolkien i Jennie Grove. U listopadu 1925. vratio se, 16 godina nakon prvog dolaska, na Oxford. Otad pa sve do 1947. stanovao je u istoj ulici, Northmoor, na dva kućna broja (20 i 22). Time se složio i mozaik njegova osobnog života. Nadovezao se na onaj mitološki. Profesorski život, klub "Inkling" i noćno pisanje "fantastike" bit će desetljećima njegova svakodnevica koja ga je vodila prema "Gospodaru prstenova".

Knjigu Michaela Whitea 'Tolkien - biografija' ove jeseni objavljuje V.B.Z.

Svaki petak iz Leedsa u Oxford k Edith i djeci

Tolkien je 1920. dobio posao asistenta engleskog na sveučilištu u Leedsu. Edith je ostala u Oxfordu očekujući rođenje drugog djeteta. Zato je Roland postao vikend-tata, putovao je svakog petka vlakom u Oxford i u nedjelju se vraćao u Leeds. U takvoj se situaciji osjećao loše, pa se kandidirao za dva otvorena profesorska mjesta. U Liverpoolu su ga odbili, no dobio je posao u - Cape Townu. Jedino je J. R. R. Tolkien poznavao buru osjećaja koju je ta mogućnost izazvala u njemu podsjećanjem na rano afričko djetinjstvo. Tu je ponudu odbio. Obitelj se skrasila u Leedsu i činilo se da će tamo proživjeti  radni vijek. Na svijet je 1924. došao i treći sin Cristopher Ruel. Ronald je, pak, u 32. godini dobio profesorsko mjesto u Leedsu. No, čini se da za bivše oxfordske studente postoji samo jedna jedina profesorska pozicija - ona na Oxfordu. Kad je dočuo da je profesor anglosaksonskog otišao u SAD, Tolkien se kandidirao za njegovo mjesto. 
Vikend-tata



  Tolkien se borio na prvoj crti bojišta u Pikardiji na sjeveru Francuske, a njegova trudna supruga Edith često ga je pratila u vojnim taborima. Do početka pisanja genijalnog 'Gospodara prstenova' 1936.,  brižljivo je sklapao mozaik vlastite mitologije, ali ipak izdavači Sidgwick i Jackson odbili su njegovu prvu zbirku pjesma



Željko Ivanjek

Izdvajamo