Fikcija, a ne povijest

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 10.08.2008. u 09:45

Profesor Mart Bax, nizozemski antropolog, objavio je u nakladi amsterdamskog sveučilišta knjigu “Međugorje: vjera, politika i nasilje u ruralnoj Bosni”, koju se u radovima znanstvene zajednice u posljednje vrijeme nekritički mnogo citira. No, to ne bi bilo neobično da nije riječ o posve izmišljenom događaju, što je prvorazredni akademski skandal!

Bax je izmislio “mali rat” klanova u Međugorju koji se tobože dogodio 1991. i 1992. i u kojem su sudjelovali svi mještani od kojih je više od stotinu mrtvih, nekoliko desetaka nestalih i više stotina izbjeglih. Na problem s Baxovom knjigom iz 1995. ovih je dana redakciju Jutarnjeg upozorila ekipa hrvatske Wikipedije, te smo provjerili istinitost navoda Baxova uratka.

Izmišlja ili prenosi laži

U Međugorju nitko nikada nije čuo za događaje koje spominje Mart Bax; ni obični ljudi, ni hrvatski sveučilišni profesori ni fratri, pa ni fra Ivan Landeka, međugorski župnik od 1991. do 2000., koji se “kroz maglu” sjeća Baxa.

- Sjećam se da je dolazio niži čovjek, s bradicom. Razgovora o temama o kojima je pisao nije bilo. U njegovu članku je, koliko se sjećam, bilo govora o sukobu obitelji u Međugorju - prisjeća se fra Landeka.

Jedini sukob - priča fra Landeka - u župi je bio prijepor između dva sela, Međugorja i Bijakovića, što je vezano za gradnju crkve 50-ih godina prošloga stoljeća. Naime, krajem 19. stoljeća izgrađena je crkva, ali su župljani morali 1834. početi graditi novu crkvu zbog trustnog tla, i to samo stotinu metara dalje od postojeće. Nova crkva sagrađena je 1969. na darovanom zemljištu na području sela Međugorja, što se nije sviđalo mještanima Bijakovića.
- Čest je slučaj da se zbog lokacije na kojoj je se gradi crkva događao sukob. Jednom prigodom, na sv. Jakova, zaštitnika župe, 50-ih godina 20. stoljeća, prilikom tučnjave na korzu stradao je jedan mladić. Takvo što uvijek povlači nove napetosti, ali u doba rata nikakvih sukoba tu nije bilo, ni ubojstava ni tučnjava.


profesor filozofskih fakulteta u Zadru i Mostaru

Mart Bax je neznalica i loš antropolog, a problem je u tome što je imao uglednog izdavača pa znanstvenici citiraju besmislice koje on iznosi.


Mladen Ančić:
Moj je dojam da je Bax imao pogrešnog informatora, pogrešne izvore, ili nije razumio priču koju je slušao, pa je događaje iz 50-ih godina premjestio u ratne ili je namjerno napisao laži. Teško je reći o čemu je tu riječ. Sve su mogućnosti otvorene - pojašnjava fra Landeka i dodaje da je odmah nakon objavljivanja knjige 1995. Župni ured u press-biltenu demantirao Baxove napise.

- Takvi tekstovi izazivaju pozornost jer je prostor BiH zanimljiv za razne špekulacije zbog ratnih i drugih okolnosti. Za njih je Balkan divlje mjesto. U svim tim napisima ima više slojeva: najprije, to su tragovi Drugog svjetskog rata i zala koja su se dogodila, onda tragovi jakog srpskog utjecaja, zatim tragovi antiklerikalni i antikatolički.

Mnoge ljude ne zanima bit Međugorja, koje ima svoje probleme i slabosti kao hodočasnički fenomen. Oni žele Međugorje protumačiti više ideološko-sociološki, s grubo ateističkog polazišta - pojašnjava fra Landeka.

Mart Bax, koji se bavi političkom antropologijom, došao je u Međugorje sredinom 80-ih s drugim motivima. Primijetio je da se u franjevačkim samostanima, npr. u Brabantu na sjeveru Belgije, koji su u sukobu s crkvenom hijerarhijom, redovito pojavljuje Gospa. Budući da su hercegovački fratri bili u sukobu s redovnom hijerarhijom i budući da se dogodilo ukazanje, Bax je došao to istražiti. Stoga je 80-ih godina napisao nekoliko članaka o Međugorju; o tome kako komunističke vlasti kontroliraju vidioce te o sukobu franjevaca s mjesnim biskupom.

Srbi žive u Međugorju?

Mladen Ančić iz Sarajeva, profesor na filozofskim fakultetima u Zadru i Mostaru, kao jedan od najboljih poznavatelja povijesti Bosne i Hercegovine, akademski skandal Marta Baxa pojašnjava drukčije.

- Na intelektualnom tržištu postoji roba koja ima prođu i ona koja nema prođu. Pojava Gospe na tom tržištu je besmislena, tekstove o tome će čitati nas deset. Ali, ako naslovite knjigu “Rat u Bosni”, to ima tržište. Bax je u početku napravio nekoliko svinjarija: Međugorje, koje se nalazi u srcu Hercegovine, postalo je ruralna Bosna; to je kao kada kažete da je Glasgow urbani Wales. Drugo, iz nekog čudnog razloga njemu se dogodilo da je ili izmislio priču o “malom ratu” ili, što je vjerojatnije, da mu je netko slagao - kaže Ančić.

- Taj mali rat - pojašnjava Ančić - prema Baxovom se mišljenju, dogodio kad su se sukobili Hrvati i Srbi u Međugorju. On tvrdi da je u Međugorju izginulo preko 150 ljudi 1992. Kad sam naišao na te stvari, naručio sam i pročitao knjigu, onda sam išao u Hercegovinu pitati ljude zna li itko išta o tome. Naravno, nitko ništa.

Nakon toga pošao sam tragom knjiga koje on citira. U sklopu te priče počeo je izmišljati novu povijest toga kraja. Kad idete njegovim bilješkama, uputama i referencama u bibliografiji, vidite da je sve to izmišljeno. On se poziva na stvarne radove u kojima nema toga o čemu piše. Drugo, vidi se da neke od knjiga koje citira nikad nije uzeo u ruke. Na engleskome je prije 1990. postojala povijest Hrvata u Srednjem vijeku, koju je napisao Stanko Guldesku, no on ne zna ni njegovo ime, iako ga citira - pojašnjava Ančić.

Fikcijom do mekog uveza

- Sve je neistraženo, izmišljeno, on se služi nejasnim kategorijalnim aparatom. U njegovim se tekstovima, npr., četnici i ustaše pojavljuju nakon 1945. Njemu u komunizmu funkcioniraju četnici i ustaše, izmislio je srpsku seobu u Brotnju, a to su stvari da čovjeku mozak stane. Zato je on zanimljiv kao jedan od primjera onoga za što se u znanstvenim krugovima ustalio izričaj - balkanizam - kaže Ančić. On vjeruje da Bax nije radio ni za čiji interes jer, “prema zaključku u knjizi, vidi se da to nije naručeno”.

- On je neznalica, loš antropolog, koji je htio kapitalizirati činjenicu da je bio u BiH u kojoj je izbio rat. Problem je kada to izda ugledna akademska nakladnička kuća i njegove budalaštine već su ušle u literaturu, u ozbiljnim knjigama, poput Michaela Manna, koji je napisao izvrsnu knjigu o etničkom čišćenju. Na nesreću, kao autoritet uzimate profesora antropologije iz Amsterdama, i ne provjeravate njegove navode.

To se citira jer iza toga stoji autoritet amsterdamskog sveučilišta, ugled nakladnika, a drugi pripadnici akademske zajednice nemaju vremena ni mogućnosti provjeravati te navode. Čovjek ne može vjerovati da si jedan ozbiljan znanstvenik to može dopustiti. Bax je, vjerojatno, htio zaraditi novac. Prema tehnologiji akademske zajednice, takva knjiga izlazi u 1000 primjeraka u tvrdom uvezu i, ako uđe u literaturu sveučilišnih kolegija, izlazi u mekom uvezu u nakladi od nekoliko tisuća komada - tumači Ančić.

Nula ubijenih, a ne stotine

Priča Marta Baxa potpuno je izmišljena, nema ničega što se referira na stvarno stanje. Ljudi u Međugorju na tvrdnje o stotinama ubijenih ostaju iznenađeni. Jer, tijekom rata u Međugorju nitko nije ubijen!

Bax je iskonstruirao priču koja nema dodira s realnošću, a kad nekoga tobože citira - toga u tim djelima nema.


profesor na Filozofskom fakultetu u Mostaru

Moguće je da je ovakva knjiga Marta Baxa bila naručena kako bi postigla određene političke ciljeve i potvrdila stereotipe. Tu i inače umjesto znanosti prevladava ideologija.


Ivica Lučić:
- On, recimo, citira Marka Vegu; uzmete Vegino djelo, tamo ni traga o tome. On citira tekstove do kojih nitko ne može doći, ili čak ni ne postoje. Izmišlja stvari iz 13. stoljeća o prostoru o kojem se u tome dobu ništa ne zna. Izmišlja da se jedan rod doselio u Međugorje 1250., da ima svoj posjed, a nijednog pisanog traga nema iz toga doba - kaže Ančić.

Ivo Žanić, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koji se bavi tradicijskom kulturom, svojedobno je u tekstu “Hercegovački rat i mir” osporio Baxa u časopisu Erasmus. Žanić nije išao u dublju raščlambu Baxovih besmislica, ali ga je kritizirao.

- Pisao sam vrlo kritički o toj knjizi. To je djelo “nategnuto”, nisam ulazio u detalje, ali bilo mi je jasno da je to “puno rupa” - rekao je Ivo Žanić te dodao kako “ljudi u Međugorju najbolje znaju” da se to o čemu Bax piše uopće nije dogodilo.

Budući da Baxu nisu jasne razlike između Hrvata i Srba, neki su beogradski “akademski” krugovi počeli zlorabiti njegovu nekompetentnost. Nebojša Popov, nekadašnji utemeljitelj Ujedinjene jugoslavenske inicijative (UJDI), u beogradskoj je Republici hvalio Baxa. Zbog potreba pisanja teksta Popov je 2002. otišao u Međugorje, gdje ga je dočekao i počastio Pero Buntić, trgovac suvenirima i vinom na malo.        

Ivica Lučić, profesor povijesti 20. stoljeća na Filozofskom fakultetu u Mostaru i suradnik Hrvatskog instituta za povijest, drži da je Baxova knjiga primjer poluorijentalizma, viđenja Hercegovine kao prostora u kojem žive “divlji violentni drugi”, a moguće da je “knjiga naručena te je trebala postići političke ciljeve i potvrditi stereotipe”. Prema Lučiću, i izlet Nebojše Popova u Međugorje imao je sličan cilj.

- Slika koju je Popov mogao steći iz razgovora s domaćim ljudima nije mu odgovarala pa se pozvao na Baxa. Citirajući ga, napisao je da je od svibnja 1991. do srpnja 1992. izbio mali rat u kojem je sudjelovalo tri tisuće seljana i u kojem je bilo 140 ubijenih, 60 nestalih i 600 izbjeglih iz Međugorja.

Popov navodi “detalje” da su tijekom rata klanova odsjecane ruke, noge, udovi i da je to tu dio tradicije ratovanja.

- Problem BiH i država bivše Jugoslavije je da ima malo znanstvenih radova iz novije povijesti, temeljenih na činjenicama i dokumentima. Umjesto znanosti, prevladava ideologija i propaganda. Kad se to promijeni, past će mnogi mitovi - zaključio je Lučić.

Stereotipi o Balkanu slični su obrascima koje Edward Said u knjizi “Orijentalizam” razotkriva kao načine na koji Zapad oblikuje sliku Orijenta kao kontrapunkt predodžbe o samome sebi - Orijent je prljav i neuredan, a Zapad, nasuprot tomu, oličenje uređenih društava. Podvrsta oblikovanja te slike je balkanizam. Prema tom diskursu, Balkan je  prljav, neuredan, zao, krvoločan, a Balkanci piju rakiju, jedu vrlo začinjena jela i obračunavaju se noževima. Zapad je, kao suprotnost tome, uljuđen.

Stereotipu o Balkanu pridonijelo je i djelo Rebecce West “Bijelo janje i sivi soko”. Svjetski poznata bugarska povjesničarka Marija Todorova u svojim radovima piše o tome koliko je pojam Balkana postao metafora za sve ono što Zapad otpisuje od sebe kao negativno.

Mart Bax pojavljuje se, očito, u tom kontekstu. On se drži mišljenja da je na Balkanu sve moguće, da se ne treba držati istine jer će ionako Zapad povjerovati u sve što se kaže ili napiše o Balkanu.

No, problem je, kako se čini, i u svjetskoj znanstvenoj zajednici za koju je prostor ex-Jugoslavije do početka rata bio nezanimljiv. U toj zajednici teme koje se dotiču prostora Balkana su irelevantne, nezanimljive, što podrazumijeva da će u to područje slati najlošije znanstvenike.

Prije rata ovamo je, prema mišljenju profesora Ančića, uglavnom dolazio “akademski otpad”.

- Što u jednoj Americi znači specijalizacija u Jugoistočnoj Europi? - pita Ančić.

No, kad je počeo rat, razni “eksperti” u humanističkim i društvenim disciplinama postali su “suma znanja”. Bez rata, mnogi od njih ostali bi zaboravljeni, pa i Mart Bax.  ( Ivica Radoš)

Nova laž za stereotipe o Balkanu


Ivica Radoš

Izdvajamo