Fond za humanitarno pravo tuži Srbiju u ime maloljetnih vukovarskih zarobljenika

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 16.11.2006. u 15:27

BEOGRAD - Nevladina organizacija Fond za humanitarno pravo (FHP) podnijela je tužbu za naknadu štete protiv Republike Srbije u ime 19 žena i maloljetnika iz Vukovara, državljana Hrvatske, koje su u studenome 1991., nakon pada toga grada, pripadnici tadašnje JNA zatvorili u logore na teritoriju Vojvodine.

Nakon pada Vukovara, navodi u tužbi FHP, 20. studenoga 1991. godine više od pet tisuća stanovnika Borova Sela, Borova Naselja i Vukovara predalo se postrojbama JNA, kako bi bili evakuirani na područja pod kontrolom hrvatske vlasti, ali su ih postrojbe JNA - tretirajući ih kao ratne zarobljenike - autobusima i kamionima, uz vojnu pratnju, prebacili na teritorij Srbije, gdje je JNA već u rujnu 1991. godine formirala nekoliko logora za hrvatske zarobljenike.

Prema podacima FHP-a, od kraja rujna 1991. do kolovoza 1992. godine u logorima Kazneno-popravnog zavoda "Sremska Mitrovica", kao i u logorima Stajićevo i Begejci kod Zrenjanina, bilo je zatvoreno više od pet tisuća zarobljenih civila iz hrvatskog Podunavlja.

U logorima su zarobljeni civili podvrgnuti torturi, a uvjeti života bili su nehumani: stražari su zarobljene civile vrijeđali i ponižavali, govoreći im da su ustaše i tjerali ih da pjevaju četničke pjesme, da idu pognute glave s rukama iza leđa i da međusobno ne komuniciraju, navodi FHP.

"Noću, prilikom prebrojavanja, čuvari su zarobljenike udarali policijskim palicama po leđima, a više puta su zapovijedali zarobljenicima da stave deku preko glave, kako ne bi vidjeli tko ih udara. Braća Darko i Zvonko Ragač (zatvorenici logora u Mitrovici) i Igor Štalmajer (zatvorenik logora Begejci), koji su u to vrijeme bili maloljetni, bivali su pretučeni gotovo svakodnevno tijekom ispitivanja, a prvoga dana, prilikom ulaska u logor, morali su proći 'špalir' u kojem su bili stražari logora", navodi se u priopćenju FHP-a.

U logoru Begejci civili su boravili u štalama za stoku u kojima nije bilo grijanja, niti dovoljno mjesta za sve. Spavali su na vlažnom betonu na kojem je bilo položeno malo slame, a tek nakon posjeta predstavnika Međunarodnog crvenog križa dobili su nekoliko pokrivača.

U najvećem logoru, u KPZ "Sremska Mitrovica", uvjeti su bili donekle bolji, jer su prostorije u kojima su boravili zarobljenici zagrijavane. Ipak, zarobljenici su ležali na parketu i nije bilo dovoljno mjesta da svi zarobljenici u isto vrijeme leže, navodi se.

Hrana koju su zarobljenici dobivali bila je dovoljna tek za preživljavanje. Obrok se najčešće sastojao od komadića kruha i konzerve ribe koja se dijelila na nekoliko zatvorenika. Svi civili su bili vidno mršaviji nakon izlaska iz zarobljeništva, a zarobljenici nisu imali ni higijensku niti liječničku njegu i česte su bile zarazne bolesti.

Oštećeni su u logorima proveli između 14 i 34 dana, nakon čega su, posredovanjem Međunarodnog Crvenog križa, razmijenjeni.

FHP podsjeća da je zatvaranje hrvatskih civila u logore Stajićevo, Begejci i Sremska Mitrovica u jesen 1991. godine obuhvaćeno optužnicom haškog tužiteljstva u postupku protiv bivšeg predsjednika Srbije i SR Jugoslavije Slobodana Miloševića, u kojoj je kvalificirano kao ratni zločin.

Izdvajamo