Francuzi: Zašto oni više ne vole sebe

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 21.04.2007. u 10:35

Prosvjednici su se brzo okupili ispred zgrade u kojoj se održavao skup za simpatizere "chic Segolene", kandidatkinje Socijalističke stranke na francuskim predsjedničkim izborima. Očekivano za zemlju u kojoj štrajkovi, socijalni nemiri i ulični prosvjedi zbog i najmanje naznake da će se promjeniti, primjerice, radno vrijeme ili povećati porezi nisu ništa strano.

Te su večeri na rubovima skupa, kojim su osim Segolene Royal dominirali i socijalistički gradonačelnik Pariza Bertrand Delanoë i lider stranke François Hollande, Segolenin životni partner, prosvjedovali i obespravljeni stanari, beskućnici te socijalni slučajevi. "Segolene, lažljivica! Segolene, lažljivica!", bio je najbezazleniji povik koji su Royalovoj te večeri uputili prosvjednici, a kada im se "lažljivica" nije ukazala, naprosto su je prozvali kurvom.

 S novim predsjednikom Francuzi biraju promjene bez kompromisa. Biraju vođu koji će podignuti, kako kažu, 'savršenu oluju'
Francuska sutra u prvom krugu bira novog predsjednika, prvi put možda i predsjednicu republike. Tko god pobijedio, vrlo će se brzo suočiti s još jednim u nizu valova žestokog nezadovoljstva 65 milijuna Francuza. Kao nikad do sada, na izborima u Francuskoj novi se predsjednik očekuje kao Mesija i spasilac, a atmosfera u kojoj Francuzi biraju novog vođu može se opisati u tri riječi - sad ili nikad.

Svjesni da se ako budu izabrani od njih puno očekuje, svi kandidati veliku pažnju posvjećuju svojim skupovima i posjetima raznim gradovima u Francuskoj, ali oprezni su u svojim istupima i zato jer je ostalo još 40 posto neodlučnih koje treba pridobiti. Isto tako, oni koji su se odlučili, skloni su promjeniti svoj izbor gotovo svakog trenutka.

Bijes koji su pokazali ogorčeni birači pred mitingom Socijalističke stranke rezultat je njihova dugogodišnjeg nesređenog životnog statusa i života po rupama, podrumima, podzemnim stanicama metroa i ulicama zbog nedostatka stambenog prostora. Bijes je te večeri vrlo brzo prerastao u nasilje.

Tridesetak prosvjednika pokušalo je u više navrata provaliti u zgradu dok su ih članovi stranke čvrsto zbijeni u ljudski lanac sprečavali da uđu. Svaki pljesak i povici potpore
Svaki pljesak i povici potpore Segolene Royal u dvorani vani su među prosvjednicima bili popraćeni pogrdnim uzvicima, a zatim i pljuvanjem socijalista koji nisu dozvoljavali ulaz
Segolene Royal u dvorani vani su među prosvjednicima bili popraćeni pogrdnim uzvicima, a zatim i pljuvanjem socijalista koji nisu dozvoljavali ulaz. Pljuvanje se pretvorilo u fizički sukob, koji se čas smirivao, čas jačao. Jake policijske snage mirno su i nepomično promatrale tučnjavu.

- Molim vas, hoćete li intervenirati? - očajnim je glasom pokušao urgirati jedan od članova stranke, no policija je samo odmahivala glavom. - Non! - bio je njihov kratki odgovor.

Policija je omražena u francuskim nižim građanskim slojevima, a njezina je nepopularnost narasla do ozbiljnih razmjera nakon pobune imigranata u pariškim predgrađima u studenome 2005. godine. Od tadašnjeg obračuna policija strogo pazi kada će se uključivati u ulične svađe i sukobe, posebno u vrijeme važnih političkih događaja i previranja.

Tih je dana u javnosti još uvijek bila svježa priča o policijskom nasilju nad jednim mladim imigrantom na pariškoj stanici Gare du Nord, kada je izbila opća tučnjava i kada je policija prema njemu bila nezapamćeno brutalna zato što nije imao putnu kartu.

Da stvar bude gora, imigrant je bio afričkog podrijetla, tako da je slučaj odmah dobio rasističke konotacije i još uvijek je jedna od glavnih tema francuskih medija.

Tako su se policajci, kada je počela tučnjava pred socijalističkim skupom, radije preselili na drugu stranu ceste gdje se negdje u istom trenutku dogodila pljačka jednog supermarketa. Kada je jednoj prosvjednici slomljen ručni zglob, ostali su prosvjednici eksplodirali. Počeli su razbijati prozore na zgradi, pokušali provaliti druge ulaze i tek se tada uključila policija.

 "Police partout, justice nulle part!" (Policija svugdje, pravda nigdje!), tim su uzvikom prosvjednici dočekali policajce koji su ih samo opkolili, ali nikoga nisu dirali.

Kada su prosvjednici osjetili da će sudionici skupa iz dvorane pokušati izaći na drugi izlaz, pojurili su onamo, a čekao ih je drugi kordon policije koji je čuvao vrata. Sve je to bila varka. Segolene i ostali uspjeli su izaći na treći izlaz, uskočiti u automobil koji ih je čekao i pobjeći. Gomila s transparentima na kojima je pisalo "Dosta nam je gladi i spavanja na cesti" trčala je za njima, ali svita se uspješno odvezla u pravcu otmjenog 16. arondismana.

Provala nezadovoljstva građana dočekala je i Nicolasa Sarkozyja nekoliko dana kasnije u jednom pariškom predgrađu. Bivši ministar unutarnjih poslova ondje je naročito omražen otkad je prije godinu i pol dana poslao policiju na imigrante koji su palili automobile i zgrade oko Pariza, nazivajući ih smećem.

Atmosfera stvorena oko Sarkozyja zorno opisuje stanje francuske nacije, s obzirom na to da upravo jedan od najnepopularnijih francuskih ministara zadnjih nekoliko godina stalno vodi u svim anketama kao kandidat s najviše izgleda za to da postane novi predsjednik.

- U vrijeme pariških nereda krajem 2005. dosta su ga kritizirali, a nije se previše pričalo o tome da je velik dio građana smatrao kako se Sarkozy dobro nosio s tom krizom. On nije posebno popularan među mladima ni danas, ali ga jako voli starija populacija, koji su najsigurniji birači. Koliko god to zvučalo apsurdno, ljudi sa Sarkozyjem imaju osjećaj da znaju što dobivaju. To je čovjek za kojeg se vjeruje da je jedini od svih kandidata koji će ako bude izabran brzo uvesti promjene - kaže Stanislas Magniant, sve utjecajniji mladi francuski politički analitičar.

Prosvjedi su dio uobičajenog folklora francuskih izbora, ali ovi potvrđuju višegodišnja tiha nagađanja. Francuska se guši u problemima, a možda je najviše izgubila tlo pod nogama po pitanju socijalne politike koja je dugo bila hvaljeni model. Nezaposlenost, društvo u cjelini, životni standard, ozbiljno poljuljana ekonomija, nesigurnost radnih mjesta i nestabilne mirovine pitanja su koja najviše muče naciju. Francuzi više ne bježe od priznanja da imaju ozbiljnih problema kao prije. Republika, sami će reći, visi na koncu, a dolazi vrijeme "savršene oluje".

- Francuzi traže temeljitu promjenu u potpuno drugom smjeru. Mi smo na raskrižju i treba izabrati put. Ključno pitanje je moramo li se još više globalizirati ili izaći iz globalizacije. Gledano u cjelini, globalizacija je dosta pozitivna, ali ljudi to neće gledati tako nego će prvo vidjeti svojeg susjeda koji je ostao bez posla. Podržavali smo Europu, ali više ne kontroliramo novac, uveli smo europske zakone.

Ljudi možda previše očekuju, ali bivši je premijer Lionel Jospin jednom dobro rekao: "Država ne može učiniti sve". Da je potrebno puno toga mijenjati, pokazuje i trend među svim kandidatima, a to je da svi redom pozivaju na promjenu Ustava. Novog predsjednika čeka puno problema zato što ćemo bankrotirati ako se u ekonomiji, školstvu, zdravstvu i društvu općenito nešto ne napravi - istaknuo je Magniant.

Francuska više ne može izbjegavati ni vječno pitanje diskriminacije, koja je postala najvidljivija nakon pobune imigranata u okolici Pariza. No osim rasne i nacionalne diskriminacije, Francuzi su suočeni i s jednim novim oblikom - teritorijalnom diskriminacijom. Unatoč stalnoj borbi protiv elite i "nouveaux richesu", Francuzi, a posebno Parižani, vrijednosti su skloni procjenjivati i prema kvartu ili gradu u kojem netko živi.



- Diskriminacija je u Francuskoj postojala oduvijek, ali je od nereda 2005. postala jako vidljiva, a onda se stvorila i ta teritorijalna diskriminacija. Izbijanje nasilja u to vrijeme za mene i moje kolege nije bilo iznenađenje. To se moglo očekivati s obzirom na probleme koji su se godinama gomilali i to nisu bili samo neki klinci koji pale automobile, oni su pokazali da u državi ima ozbiljnih stvari koje se moraju riješiti. Međutim, pravih rješenja za nerede i razloge iz kojih su se dogodili nije bilo i od tada vlada mišljenje da nije bilo nikakvog napretka.

Nastale su velike tenzije između mladih i radničke klase, a nijedan ključni problem nije riješen. U posljednje četiri godine stopa nezaposlenosti nije pala, a Francuzi više nego ikad osjećaju nesigurnost, i to u ekonomskom smislu. Sve su to efekti globalizacije s kojom ćemo se morati naučiti bolje nositi - tvrdi sociologinja Elisabeth Johnston, čelnica udruge Urban Security, koja je bila jako angažirana u vrijeme nasilja u pariškim predgrađima.

Kako pokazuju njihova istraživanja, velik dio francuske nacije umoran je od europskih zakona, što ne čudi ako se sjetimo da su prije dvije godine odbacili Europski ustav. Naime, Francuzi se smatraju prevarenima od kada su potpisali Maastricht i krivicu za svoj ekonomski pad uvelike pripisuju Europskoj Uniji.

- Ovo je vrlo ponosna nacija koja želi sačuvati svoj identitet, ali smatra da ga je izgubila s Europskom Unijom i globalizacijom. To se jako vidi i na ovim izborima na kojima je za sve ključno pitanje društveno stanje. S političke strane, izbori su potegnuli važno nacionalno pitanje - što znači biti Francuz? Za sada nijedan kandidat nije ponudio pravi odgovor i u nedjelju nas mogu čekati razna iznenađenja. Tako se dogodilo i na zadnjim izborima koji su politički, povijesno, društveno i kulturološki bili velik događaj. Nade mnogih ljudi nisu bile ispunjene, ali su izašli i glasali za Chiraca samo da Le Pen ne bi bio izabran. Francuzi su tada glasali protiv, a ne za jednog kandidata - kaže Johnston.

Opće nezadovoljstvo i nesigurnost koje većina francuskih analitičara ističe kao nešto što će presuditi na izborima u nedjelju mogu se osjetiti na ulicama gradova, beskućnici u elitnim avenijama ispred luksuznih dućana nisu nikakva rijetkost, a na svakom koraku netko će vas zaustaviti i "žicati" novac, cigaretu ili da mu platite piće. Kopanje po kantama za smeće nije slika karakteristična samo za istočnoeuropske zemlje, takvih se prizora u Parizu turisti mogu nagledati u svakoj ulici.



- Imamo osjećaj da živimo gore nego prije i da sve ide loše. Najvažnije nam je da dobijemo odgovore jesmo li ekonomski sigurni, ali nijedan kandidat još uvijek nije nijednog birača uvjerio u neki svoj program kojim bismo trebali vratiti položaj kakav smo imali prije. Francuska ne zna kojim putem treba ići i kako nastaviti kvalitetan put u globalizaciju. Ne možemo biti otok i ići sami svojim putem, ali sigurno nismo spremni ići u pravcu koji je Engleska izabrala s Margaret Thatcher.

Mi naprosto imamo sasvim različitu politku od njih i to nije francuski način za promjenu - ističe Arnault Coulet, idejni začetnik projekta građanske inicijative koja na internetskom portalu Sitoyen.fr informira građane o kandidatima i političkoj klimi.

Najvažnije nam je da dobijemo odgovore jesmo li ekonomski sigurni, ali nijedan kandidat još uvijek nije nijednog birača uvjerio u neki svoj program kojim bismo trebali vratiti položaj kakav smo imali prije. Francuska ne zna kojim putem treba ići i kako nastaviti kvalitetan put u globalizaciju

Arnault Coulet, idejni začetnik projekta građanske inicijative
Koliko god bilo nesigurno tko će od svibnja voditi Francuze narednih pet godina, toliko je sigurno da će novi predsjednik imati velikih problema ako se promjene ne dogode brzo i ako ne budu kvalitetne. - Traženje pravde na cesti Francuzima nije nepoznanica i mislim da će se ta praksa nastaviti i dalje, ako bude većih nezadovoljstava - naveo je Arnault Coulet.

Štrajkovi i prosvjedi uistinu su dio francuskog folkora, no kako ističe Elisabeth Johnston, razlozi koji dovode do "događanja naroda" na ulicama malo su dublji i nisu isključivo hir Francuza. - Kada je prošle godine izbio štrajk studenata zbog reformi, problem nije bio u tome što su se spremale promjene nego u tome što ih je vlada htjela izvesti sama. Nisu konzultirali nikoga, ni studente, ni sindikate ni profesore.

Oni su bili spremni na pregovore, ali vlada im ih nije ponudila. Socijalni dijalog je nešto što Francuskoj mora biti jedan od prioriteta. Nadam se da se do kraja izbora neće dogoditi nijedan takav slučaj, bilo da je riječ o prosvjedima ili nekom incidentu poput onog nedavnog na Gare du Nordu, jer će to ozbiljno poremetiti političke odnose i tada je svaki ishod moguć - kaže Johnston.

No Francuzi su navikli na jezik ulice i što je najzanimljivije, čak i ako ne bi svaki put postigli neki rezultat, nijednoj njihovoj dosadašnjoj vladi nije bilo ugodno kada su građani štrajkali, jer su u pravilu to uvijek radili do kraja.

- To jest način da se ljudi iskažu, ali nije baš normalno svaku promjenu ili nezadovoljstvo tako iskazivati. Uostalom, to baš i nije najbolje za demokraciju. Promjene se moraju tražiti dijalogom - tvrdi Stanislas Magniant.

Na pitanje kakve su to točno promjene koje Francuzima tako nužno trebaju i koje oni na kraju krajeva žele, Magniant nije imao odgovor. - Da znam što je to i kako to izvesti i sam bih se kandidirao za predsjednika - zaključio je Magniant.


Marc-Andre Allard, šef odjela političke analitike u TNS Sofresu, najveće francuske kompanije koja se bavi istraživanjem javnog mijenja i koja za ove izbore radi specijalne izvještaj za francusku nacionalnu televiziju TF1 istaknuo je nekoliko specifičnosti ovogodišnjih predsjedničkih izbora. Prije svega, predsjednički kandidati najmlađi su do sada i nitko od njih nije na nikakvoj državnoj dužnosti što se do ove godine često događalo. Isto tako, na izbore izlazi jedna nova generacija glasača, milijun i pol novih, mladih birača koji su se registrirali u zadnje dvije godine.

Jedna stvar koja Francuzima nije bitna je Europa. Pitanje Europe im uopće nije važno niti ih se tiče što će neki kandidat po tom pitanju predložiti. Puno im je važnije nacionalno pitanje, sve ostale stvari koje se tiču međunarodne zajednice ih puno manje zanimaju.
Marc-Andre Allard: "Francuzima pitanje Europe uopće nije važno"
- Prva stvar zbog koje će Francuzi izaći na izbore je nezaposlenost. Biračima je jako važno da se ti ekonomski problemi, a naročito nezaposlenost što prije počnu rješavati. Francusko društvo želi i traži promjene, ali ni sami ne znaju točno kakve. Ono što se dosta pitamo je da li zadržati naš socijalni model, promijeniti ga da više izgleda kao američki ili se potpuno prepustiti globalizaciji. Francuska je uvijek štitila obespravljene i one u nižim slojevima društva, ali veliko je pitanje kako nastaviti s takvom praksom i imamo li sredstava brinuti se o njima.

Problemi koje muče birače podijeljeni su između onih koji glasaju za desnu i lijevu opciju. Naime, primjerice Sarkozyjevim glasačima na prvom je mjestu sigurnost, dok pristaše Segolene Royal traže konkretniju borbu protiv siromaštva.

- Jedna stvar koja Francuzima nije bitna je Europa. Pitanje Europe im uopće nije važno niti ih se tiče što će neki kandidat po tom pitanju predložiti. Puno im je važnije nacionalno pitanje, sve ostale stvari koje se tiču međunarodne zajednice ih puno manje zanimaju. Naravno, tu su i problemi imigranata za koje će vlada morati naći model kako ih integrirati.

Sve u svemu, zanimanje za izbore među Francuzima je jako veliko, ankete pokazuju da čak 91 posto građana zanima što se događa tijekom izbora. No, unatoč velikom zanimanju i ključnim pitanjima koje si postavljajaju, odgovore nitko nema, a nisu baš sigurni ni što točno hoće i na koji način. Dakle, znaju da hoće promjene, ali ne znaju kakve, očekuju nešto od izbora, ali nisu sasvim sigurni što očekuju. Jedino u što su sigurni je da su spremni na promjene.

- Sutra bismo se mogli iznenaditi. Osobno mislim da je jedino Sarkozy siguran za prolaz u drugi krug, Segolene Royal ima dosta nesigurne birače, a dosta tih nesigurnih birača je ugrabio Bayrou. Bilo kakvo predviđanje tko će proći dalje je pomalo besmisleno.

Nicolas Sarkozy
(UMP, desni centar)

- socijala - ukidanje poreza i doprinosa na rad dulji od zakonom određenih 35 sati tjedno, umirovljenje kada radnici žele, bez povlastica onima koji odbijaju poslove

- vanjski poslovi - "mini" ustav EU na glasanje francuskom parlamentu, "sredozemna unija" Francuske, Portugala, Španjolske, Italije, Grčke i Cipra, protiv ulaska Turske u EU

- stambena politika - pomoć onima koji žele otkupiti socijalne stanove, dvije godine od izbora nitko neće živjeti u uvjetima nedostojnim čovjeka

- energija, okoliš, poljoprivreda - zagovaranje nuklearne energije, veći porez zagađivačima, pojednostavljenje subvencija u poljoprivredi i njihovo vezanje za tržišne cijene

- cijena provedbe programa - 32 milijarde eura

- najčešća fraza - "Trebamo pravdu i red"

- pogubna predizborna izjava - "Francuzi se ne boje promjene. Oni je čekaju"
Segolene Royal
(Socijalistička stranka)

- socijala - dizanje minimalca sa 250 na 1500 eura

- vanjski poslovi - novi referendum o novom ustavu EU, stvaranje vlade eurozone, promocija ekonomskog rasta i usklađivanja poreza u EU, nova inicijativa EU na Bliskom istoku

- stambena politika - 120.000 socijalih stanova godišnje koji bi se smatrali praznima dvije godine, regulacija cijena privatnog iznajmljivanja stanova i doživotno jamstvo stambenog zbrinjavanja

- energija, okoliš, poljoprivreda - smanjenje ovisnosti o nuklearnoj energiji, 20 posto energije iz obnovljivih izvora do 2020., reforma subvencija u poljprivredi u korist zaštite okoliša i malih poljoprivrednika

- cijena provedbe programa - 35 milijardi eura

- najčešća fraza - "Trebamo pravedan poredak"

- pogubna predizborna izjava - "Kineski sudovi učinkovitiji su od francuskih"
Francois Bayrou
(UDF, desni centar)

- socijala - smanjenje doprinosa, porezne povlastice na svaka dva radna mjesta u tvrtki, mogućnost uračunavanja radnog staža u granicu za mirovinu, "univerzalna aktivnost", odnosno svi moraju surađivati

- vanjski poslovi - novi, kraći tekst ustava EU na referendum, "višekružna EU": politička Europa uključujući eurozonu, unutar EU, blokada Turske, Sredozemna unija

- stambena politika - zakonsko pravo na stambeno zbrinjavanje, ponuda socijalnh stanova svima koji su na socijali, svi građevinski projekti moraju uključivati 25 socijalnih stanova

- energija, okoliš, poljoprivreda - zadržavanje nuklearne energije, smanjenje potrošnje za 25 posto do 2020., zajamčene cijene poljoprivrednicima otvaranjem novih mogućnosti na tržištu

- cijena provedbe programa - 21 milijarda eura

- najčešća fraza - "Premostimo jaz među ljevicom i desnicom"

- pogubna predizborna izjava - "Moja prisutnost u drugom krugu bit će mirni strujni udar"


- najsporije rastuće veliko gospodarstvo u Europi, ali većina Francuza podržava protekcionističku ekonomsku politiku

- troškovi države pojedu točno pola BDP-a, ali golema se većina Francuza protivi smanjenju državne administracije

- najbrže rastući javni dug u zapadnoj Europi u posljednjih 10 godina

- nesavladivo visoka stopa nezaposlenosti, no ultraljevičarski sindikati imaju golemu podršku građana koji odbijaju i modernizaciju zastarjelog i skupog sustava socijale

- jedna od najvećih stopa nezaposlenosti mladih u Europi, no oni su odbili reformu za povećanje fleksibilnosti tržišta rada

- zaostaju u efikasnosti i kvaliteti obrazovanja i njegovu uklapanju u tržište rada

- suočavaju se s jakim trendom iseljavanja obrazovanih mladih kadrova

- pad BDP-a po glavi stanovnika sa sedmog na 17. mjesto na svijetu u 25 godina

- nemiri u predgrađima u kojima žive imigranti prve i druge generacije se ne smiruju

- opća razočaranost birača svih opcija, četvrt stoljeća nisu ponovno izabrali nikoga tko je bio na vlasti

- ne mogu pronaći dovoljno moćnu i dovoljno konstruktivnu poziciju u EU, odbili ustav EU te blokiraju poljoprivrednu reformu u Uniji

Što je njihov problem


iz Pariza Merita Arslani

Izdvajamo