Mladi redatelj i još student na Akademiji dramske umjetnosti,
Josip Vujčić, nagovorio je bivšeg gradonačelnika Makarske i pomoćnika ministra obrane
Zlatka
Gareljića da odglumi čuvara u Zoološkom vrtu.
Okupio je glumačku ekipu, u kojoj su Mirjana Rogina, Ivica Vidović, Igor Mešin, Ljubomir Kerekeš, Iva Visković i Vedran Mlikota, koji su svoje dragocjeno i rijetko slobodno vrijeme "poklonili" tom ambicioznom mladiću za nula kuna oduševljeni scenarijem za njegovu završnu vježbu na Akademiji - film "Gdje pingvini lete". Uza sve to, Josip Vujčić ostao je skroman mladić kojem je postignuto dalo energiju i samopouzdanje za daljni rad. Njegov pedesetak minuta dug "Gdje pingvini lete" sada je u montaži, a za nekoliko mjeseci biti će spreman za prikazivanje. Uloge je ravnomjerno raspodijelio na studente, profesionalne glumce i naturščike, a snimanje je trajalo 12 dana.
- Snimali smo na iznimno mnogo lokacija. Ima dosta malih scena raspodijeljenih na dvadesetak likova. Najveća je lokacija psihijatrov ured Alana Fjorda kojeg glumi Ljubomir Kerekeš. Uz njega je još pet glavnih likova. Glavna muška uloga je Vanja kojeg glumi student akademije Silvio Vovk, on povezuje tri priče koje se isprepleću kroz film. Mirjana Rogina je Dragica, službenica u banci, a uz nju je glavna ženska uloga i studentica Mirna Medaković koja glumi "sponzorušu" Ivu. Igor Mešin je političar, a narator priče je propali glumac Emil čija je uloga pripala studentu Igoru Kovaču - nabrojio je Josip.
Priča za film nastala je, kaže Josip, dok se pripremao za akademiju trčeći kroz šumu na poluotoku Osejava u Makarskoj, a posebno ga je nadahnuo film Woodyja Allena "Razarajući Harry".
Uglavnom smo snimali po stanovima članova ekipe, a ja sam u jednom trenutku režirao iz svojeg WC-a jer imam tako malen stan da nismo mogli drukčije stati, kaže redatelj Vujčić
- To je jedna tragikomična urbana bajka u kojoj se kroz dva sata glavnim likovima prelije čaša, no ne nužno na negativan način. Sve u tome vodi srce, a ne razum i proračunatost, što je normalno u današnje vrijeme. Dio filma događa se u mašti glavnih likova, osim kod 'sponzoruše' Ive koja nema maštu jer je proračunana. Postoji i zanimljivost da Jan Kerekeš glumi istu ulogu kao i njegov otac, i to u istoj sceni jer se ona događa u umu propalog psihijatra - navodi Josip.
Svaka od tri priče nastala je po uzoru na neki film ili moment koji je Josipu bio bitan u životu, a isprepleo ih je kroz maštu likova i njihovo svojevrsno oslobađanje u životu.
- Prva ideja koju sam zapisao bila je priča o momku koji se želi ubiti, dođe kod psihijatra i daje mu deset minuta da mu spasi život. Taj je moment, kao i humor u filmu po uzoru na Woodyja Allena. Poslije sam pridodao priču o službenici u banci koja se oslobodi i ostavi sve, a za to mi je inspiracija bio film "Pleasantville". Treća je priča o političaru, beznačajnom u Saboru, koji se iz čista mira odvaži održati utopistički govor o tome kako bi svijet i politika trebali izgledati. Tu sam citirao pjesmu Indeksa "Da sam ja netko" - rekao je mladi redatelj.
Ako bude dobro ocijenjen, Josipu će taj film, koji je na papiru nastao prije pet godina i ujedno mu bio i radnja s kojom je išao na prijamni ispit, poslužiti i kao diplomski rad.
- Drago mi je da sam mogao tekst koji sam napisao dok mi je mozak bio čist od svih strukovnih stega i akademskog odgoja, uz poneke dodatke, pretvoriti u film sa stečenim znanjem. Dosta mi je pomogla mentorica Snježana Tribuson čiji mi je film "Tri muškarca Melite Žganjer" najdraži u novijoj hrvatskoj produkciji - napominje Josip.
Pozivanje glumaca da dođu raditi na njegovu filmu bez ikakve novčane naknade, suprotno Josipovom strahovima, pokazalo se manje bolno nego što je očekivao.
- Iznenadilo me kad sam shvatio da mi svi žele pomoći iako je to običaj na akademiji. Premda su imali brojne obveze, dali su mi svoje slobodno vrijeme kad su dobili scenarij, i to bez novaca. Dio ekipe ne samo da nije bio plaćen već je o svom trošku došao iz Makarske i snalazili su se za hranu i smještaj, što kod mene, što kod ostalih članova. Promijenio sam gledište i lakše ću sljedeći put prići glumcima - kazao je Josip.
Ekipu filma "Gdje pingvini lete" čine pola studenti, a pola ljudi s HTV-a. Glazba za film tek je u nastajanju.
- Muziku će skladati Stipe Madžor, trubač iz Hladnog piva. Posebno bih se ipak zahvalio producentu Saši Bijeliću kojeg sam upoznao tri dana prije početka snimanja filma jer se razbolio producent Damir Krasnov, s kojim sam imao dogovoreno. Također bih zahvalio i Namki Marasović koja nam je besplatno ustupila svoj stan kao ured dr. Fjorda, gdje smo najduže snimali. Uglavnom smo i snimali po stanovima članova ekipe, a ja sam u jednom trenutku režirao iz svojeg WC-a jer imam tako mali stan da nismo mogli drukčije stati - završio je Josip. Nakon što preda diplomski rad, na proljeće se očekuje i prva projekcija filma "Gdje pingvini lete", a Josipova velika želja je da to bude u Makarskoj.
Mirjana Rogina Josipu je bila najpozitivnije lice na snimanju filma, a upravo zbog toga dvojio je cijelo vrijeme treba li joj se obraćati s "ti" ili "vi". Jednako dobar dojam ostavio je mladi redatelj i na nju, a usput joj je ispunio i najveći glumački san. - Prvi sam put imala pištolj u rukama i mogla biti deset sekundi opasna, a onda je moj san završio. Prvenstveno sam pristala snimati taj film zbog scenarija, laganog, duhovitog i drukčije promišljenog, a da nije pretenciozan.
Inače, dosta radim vježbe i diplomske filmove. Svi smo radili badava i često to radimo, no u novinama se uvijek spominje kada smo plaćeni - zaključila je Mirjana Rogina posebno hvaleći Josipov talent u radu s glumcima.
Sa Zlatkom Gareljićem Josip Vujčić prvi je put surađivao dok je snimao kokumentarac 'Makarska elegija' i već tada je uočio da se bivši makarski gradonačelnik zna ponašati pred kamerama i da ima dobru boju glasa. Ipak, posumnjao je u njegov pristanak budući da mu je namijenio ulogu čuvara u zoološkom vrtu. Na kraju, rečenica koju je Gareljić izgovorio dala je filmu i naslov. Svoje mišljenje o suradnji s mladim redateljem Zlatko Gareljić je uobličio u tekst.
A bogati, Joze, sjećaš li se kad si ono u jesen 2007. s ekipom radio
na snimanju filma
- 'Nema besplatnog ručka', glasovita je rečenica nobelovca Miltona Friedmana. Iskustvo snimanja nekoliko kadrova TV filma redatelja Josipa Vujčića bilo je višestruko poučno i zanimljivo. Istinabog, prvotni razgovori putem telefona i naznake o budućem angažmanu probudili su nade poput onih kakve se već bude u pikzibnera u takvim situacijama.
Uloga bi, pomisli u takvim trenucima čovjek, mogla biti velebna, možda ću igrati kakvog tragičnog ili sretnog, svejedno, ljubavnika, i tome slično. Naposljetku, pretvorila se u nekoliko rečenica u završnim scenama filma, ključnih, utvaram si, u tropskoj kući maksimirskog ZOO-a.
I sad se, dakako, pitate: čemu Friedman i ekonomija u ovakvom kontekstu? Bogami, s razlogom.Mogu zamisliti razdoblje od nekih dvadesetak godina u budućnosti. Evo: Josip je već afirmirani redatelj. Sebe zamišljam kao umirovljenika. Dane provodim u Makarskoj i Primorju zabavljen kostoboljom, ljetnim iznajmljivanjem ona tri-četiri apartmana i brigom o maslinama u Tučepima i Podgori. Jasno, da bi se podebljala mirovina, kakva god i kolika bila. Priuštim si, dakako, kavu ili objed u nekom od makarskih restorana i šetnju rivom. I tamo, kadkada, sretnem Jozu. I onako slučajno, za kakvog od tih susreta, samo napomenem Jozi: "A bogati, Joze, sjećaš li se kad si ono u jesen 2007. s ekipom radio na snimanju filma...?" - uobličio je Gareljić.
Marija Lokas
Okupio je glumačku ekipu, u kojoj su Mirjana Rogina, Ivica Vidović, Igor Mešin, Ljubomir Kerekeš, Iva Visković i Vedran Mlikota, koji su svoje dragocjeno i rijetko slobodno vrijeme "poklonili" tom ambicioznom mladiću za nula kuna oduševljeni scenarijem za njegovu završnu vježbu na Akademiji - film "Gdje pingvini lete". Uza sve to, Josip Vujčić ostao je skroman mladić kojem je postignuto dalo energiju i samopouzdanje za daljni rad. Njegov pedesetak minuta dug "Gdje pingvini lete" sada je u montaži, a za nekoliko mjeseci biti će spreman za prikazivanje. Uloge je ravnomjerno raspodijelio na studente, profesionalne glumce i naturščike, a snimanje je trajalo 12 dana.
- Snimali smo na iznimno mnogo lokacija. Ima dosta malih scena raspodijeljenih na dvadesetak likova. Najveća je lokacija psihijatrov ured Alana Fjorda kojeg glumi Ljubomir Kerekeš. Uz njega je još pet glavnih likova. Glavna muška uloga je Vanja kojeg glumi student akademije Silvio Vovk, on povezuje tri priče koje se isprepleću kroz film. Mirjana Rogina je Dragica, službenica u banci, a uz nju je glavna ženska uloga i studentica Mirna Medaković koja glumi "sponzorušu" Ivu. Igor Mešin je političar, a narator priče je propali glumac Emil čija je uloga pripala studentu Igoru Kovaču - nabrojio je Josip.
Priča za film nastala je, kaže Josip, dok se pripremao za akademiju trčeći kroz šumu na poluotoku Osejava u Makarskoj, a posebno ga je nadahnuo film Woodyja Allena "Razarajući Harry".
Uglavnom smo snimali po stanovima članova ekipe, a ja sam u jednom trenutku režirao iz svojeg WC-a jer imam tako malen stan da nismo mogli drukčije stati, kaže redatelj Vujčić
|
Svaka od tri priče nastala je po uzoru na neki film ili moment koji je Josipu bio bitan u životu, a isprepleo ih je kroz maštu likova i njihovo svojevrsno oslobađanje u životu.
- Prva ideja koju sam zapisao bila je priča o momku koji se želi ubiti, dođe kod psihijatra i daje mu deset minuta da mu spasi život. Taj je moment, kao i humor u filmu po uzoru na Woodyja Allena. Poslije sam pridodao priču o službenici u banci koja se oslobodi i ostavi sve, a za to mi je inspiracija bio film "Pleasantville". Treća je priča o političaru, beznačajnom u Saboru, koji se iz čista mira odvaži održati utopistički govor o tome kako bi svijet i politika trebali izgledati. Tu sam citirao pjesmu Indeksa "Da sam ja netko" - rekao je mladi redatelj.
Ako bude dobro ocijenjen, Josipu će taj film, koji je na papiru nastao prije pet godina i ujedno mu bio i radnja s kojom je išao na prijamni ispit, poslužiti i kao diplomski rad.
- Drago mi je da sam mogao tekst koji sam napisao dok mi je mozak bio čist od svih strukovnih stega i akademskog odgoja, uz poneke dodatke, pretvoriti u film sa stečenim znanjem. Dosta mi je pomogla mentorica Snježana Tribuson čiji mi je film "Tri muškarca Melite Žganjer" najdraži u novijoj hrvatskoj produkciji - napominje Josip.
Pozivanje glumaca da dođu raditi na njegovu filmu bez ikakve novčane naknade, suprotno Josipovom strahovima, pokazalo se manje bolno nego što je očekivao.
- Iznenadilo me kad sam shvatio da mi svi žele pomoći iako je to običaj na akademiji. Premda su imali brojne obveze, dali su mi svoje slobodno vrijeme kad su dobili scenarij, i to bez novaca. Dio ekipe ne samo da nije bio plaćen već je o svom trošku došao iz Makarske i snalazili su se za hranu i smještaj, što kod mene, što kod ostalih članova. Promijenio sam gledište i lakše ću sljedeći put prići glumcima - kazao je Josip.
Ekipu filma "Gdje pingvini lete" čine pola studenti, a pola ljudi s HTV-a. Glazba za film tek je u nastajanju.
- Muziku će skladati Stipe Madžor, trubač iz Hladnog piva. Posebno bih se ipak zahvalio producentu Saši Bijeliću kojeg sam upoznao tri dana prije početka snimanja filma jer se razbolio producent Damir Krasnov, s kojim sam imao dogovoreno. Također bih zahvalio i Namki Marasović koja nam je besplatno ustupila svoj stan kao ured dr. Fjorda, gdje smo najduže snimali. Uglavnom smo i snimali po stanovima članova ekipe, a ja sam u jednom trenutku režirao iz svojeg WC-a jer imam tako mali stan da nismo mogli drukčije stati - završio je Josip. Nakon što preda diplomski rad, na proljeće se očekuje i prva projekcija filma "Gdje pingvini lete", a Josipova velika želja je da to bude u Makarskoj.
Mirjana Rogina Josipu je bila najpozitivnije lice na snimanju filma, a upravo zbog toga dvojio je cijelo vrijeme treba li joj se obraćati s "ti" ili "vi". Jednako dobar dojam ostavio je mladi redatelj i na nju, a usput joj je ispunio i najveći glumački san. - Prvi sam put imala pištolj u rukama i mogla biti deset sekundi opasna, a onda je moj san završio. Prvenstveno sam pristala snimati taj film zbog scenarija, laganog, duhovitog i drukčije promišljenog, a da nije pretenciozan.
Inače, dosta radim vježbe i diplomske filmove. Svi smo radili badava i često to radimo, no u novinama se uvijek spominje kada smo plaćeni - zaključila je Mirjana Rogina posebno hvaleći Josipov talent u radu s glumcima.
|
Mirjana Rogina prvi put s pištoljem
|
Sa Zlatkom Gareljićem Josip Vujčić prvi je put surađivao dok je snimao kokumentarac 'Makarska elegija' i već tada je uočio da se bivši makarski gradonačelnik zna ponašati pred kamerama i da ima dobru boju glasa. Ipak, posumnjao je u njegov pristanak budući da mu je namijenio ulogu čuvara u zoološkom vrtu. Na kraju, rečenica koju je Gareljić izgovorio dala je filmu i naslov. Svoje mišljenje o suradnji s mladim redateljem Zlatko Gareljić je uobličio u tekst.
A bogati, Joze, sjećaš li se kad si ono u jesen 2007. s ekipom radio
na snimanju filma
|
Mojih nekoliko ključnih rečenica
|
|
|
Uloga bi, pomisli u takvim trenucima čovjek, mogla biti velebna, možda ću igrati kakvog tragičnog ili sretnog, svejedno, ljubavnika, i tome slično. Naposljetku, pretvorila se u nekoliko rečenica u završnim scenama filma, ključnih, utvaram si, u tropskoj kući maksimirskog ZOO-a.
I sad se, dakako, pitate: čemu Friedman i ekonomija u ovakvom kontekstu? Bogami, s razlogom.Mogu zamisliti razdoblje od nekih dvadesetak godina u budućnosti. Evo: Josip je već afirmirani redatelj. Sebe zamišljam kao umirovljenika. Dane provodim u Makarskoj i Primorju zabavljen kostoboljom, ljetnim iznajmljivanjem ona tri-četiri apartmana i brigom o maslinama u Tučepima i Podgori. Jasno, da bi se podebljala mirovina, kakva god i kolika bila. Priuštim si, dakako, kavu ili objed u nekom od makarskih restorana i šetnju rivom. I tamo, kadkada, sretnem Jozu. I onako slučajno, za kakvog od tih susreta, samo napomenem Jozi: "A bogati, Joze, sjećaš li se kad si ono u jesen 2007. s ekipom radio na snimanju filma...?" - uobličio je Gareljić.
Marija Lokas