Gladovao kako bi kćer iz Nazorove vratio kući

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 30.01.2006. u 17:00

ZAGREB - Kada je 37-godišnji Petar Brtan kući u malo selo Sigetac, pokraj Novske, prije nekoliko tjedana doveo svoju 1,5-godišnju kćer Valentinu, sretno je okončana gotovo nevjerojatna priča o borbi samohranog oca za dijete smješteno u dom u Nazorovoj.

Nakon što mu je supruga u sedmom mjesecu trudnoće dobila moždani udar i preminula odmah nakon prijevremenog poroda, nadležni Centar za socijalnu skrb Petru nije dopustio da kćer odvede kući, već ju je smjestio u ustanovu za nezbrinutu djecu. Službeno objašnjenje te odluke bilo je da se otac ne može sam skrbiti o novorođenčetu, niti da ima za to propisane uvjete.

Iako su ljudi iz njegove okoline smatrali da je takav razvoj događaja bolji i za njega i za bebu, Petar se s time nije želio pomiriti. Potpuno sam, taj invalid rada, čija mirovina iznosi 1100 kuna mjesečno, izabrao je borbu kako bi svoje jedino i oduvijek željeno dijete vratio kući.

U vrijeme kada godišnje stotine majki napuštaju svoje bebe i ostavljaju ih u domovima, a mališani se iz tih ustanova vrlo rijetko vraćaju u obiteljski dom, priča o tati Petru zbog toga je u najmanju ruku vrijedna divljenja.

- Kada je Tina smještena u Nazorovu, bilo mi je jako teško jer smo pokojna supruga i ja s toliko radosti očekivali dijete, a na kraju, doslovno preko noći, ostao sam bez njih obje. Zato sam svaki tjedan i po nekoliko puta išao u Zagreb samo da bih je vidio i izljubio. Kako imam vrlo malu mirovinu, često ne bih imao za kartu pa sam morao birati hoću li jesti ili vidjeti Tinu. I tako sam bezbroj puta gladan išao u Zagreb. No, čim bih je uzeo u ruke, glad je nestajala kao da sam se najeo najfinijih kolača - priča tata Petar.

S obzirom na to da mu je Centar tada uvjetovao popravak kuće kako bi u nju mogao dovesti dijete, Petar je morao dići kredit. Za većinu sitnica, ali mjesečna rata od 600 kuna za njega više je od polovice primanja. Zato danas mala Tina i njezin tata u kućici od 28 kvadrata žive i više nego skromno. No, gdje ima ljubavi i domišljatosti kao pod njihovim krovom, ništa nije teško.


Petar Brtan
Sigetac 13
44 330 Novska

Ili na tekući račun:
PBZ 3204991471
Svi koji žele pomoći Tininom ocu mogu to učiniti na adresi:
- Moj dan počinje u pet ujutro, kada se dižem i ložim vatru. Onda zamijesim kruh, jer nam je to jeftinije nego da ga kupujemo, i skuham joj rižu na mlijeku. Imam šest različitih vrsta jela koja sam naučio pripremati; nema baš mesa, ali je sve fino.

Kupam Tinu svaki dan, mijenjam joj pelene i perem robicu, a ostatak dana se igramo - navodi Petar dok pred novinarima dokazuje spretnost u mijenjanju pelena. Kaže kako uživa u svakom trenutku provedenom sa svojom djevojčicom.

Budući da nema nikoga tko bi mu pomogao oko nje, ipak bi volio kada bi uspio naći suprugu. No, odmah navodi i kako nije bitno bi li ona voljela njega, već prvenstveno kakva bi bila prema malenoj.


'Ne razumijem ljude koji ostavljaju djecu'



- Još kada sam dolazio u Nazorovu, nisam se mogao načuditi svim onim ženama koje su ondje ostavile svoju djecu. Ne razumijem ljude koji su to u stanju, a još manje sve one koji mi se čude što sam se kao lav borio da moja Tina dođe kući. Kažu mi da sam siromašan, a ja im se samo nasmijem jer vidim da ne shvaćaju pored kakvog se blaga ja svaki dan budim - zaključio je tata Petar. 

Nazorova: U tri godine jedan otac odvede dijete

Voditeljica doma u Nazorovoj Jelica Belošević kaže kako slučajeva poput Petrova gotovo i nema. Od desetak posto djece koja iz doma budu vraćena roditeljima, gotovo ni jedno ne ode samo ocu.

- Iskreno, uopće mi ne pada na pamet kada se posljednji put dogodilo da samohrani tata dobije dijete. Možda u tri godine samo jedan, ili čak rjeđe. No, Petar je divna osoba. Prava sirotinja s gomilom emocija, koja svoju kćer voli više od vlastitog života. Za razliku od većine koja isto tvrdi za sebe, ovdje je riječ o čovjeku za kojega možemo garantirati da je baš takav - navela je voditeljica Nazorove.


Krešimir Raguž

Izdvajamo