Glamur je nestao, ostali samo kamatari

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 31.08.2008. u 06:40

Stanoviti Predrag Kojić, državljanin BiH iz Prijedora, bio je zvijezda “prvog pokeraškog turnira u Hrvatskoj”, neuspješno održanog na Braču. Kao organizator najvećeg otočkog eventa, Kojić je na sam dan finala nestao, pobjegao, ostavivši devetoricu inozemnih pokeraša bez nagradnog fonda od 100.000 eura, a kamatare u vidu skupine nezainteresiranih kibicera bez planirane dobiti od 30 do 40 posto.

Casino Marijan na Zlatnom ratu, udaljen samo nekoliko metara od najljepše plaže na Jadranu, ostao je, tako, svima u neugodnoj uspomeni, osim Simoni Gotovac, vrhovnoj hostesi turnira, koju su na Brač u srijedu dopratili zaštitari čuvajući je navodno od agresivno zaljubljenog supruga Ante, s kojim je u subotu sretno napustila turnir, otok i oduševljene lifestyle novinare.

No tko je Predrag Kojić i gdje se trenutačno nalazi ovih dana raspetljava naš MUP. Članovi Udruge hrvatskih igračnica, koji Zagreb i Zagrepčane poznaju kao svoj džep, kažu da je on i njima nepoznanica. Prije dvije godine pojavio se s tvrtkom Europa Casino d.d. i koncesijom koju mu je prodao veleuvoznik Marijan Šarić te odmah zauzeo jednu od najatraktivnijih pozicija u gradu, prvi kat hotela Westin. U bivšem Intercontiju dočekao ga je “know how” legendarnog krupjea Vlade Škobića, no prije toga skrupuloznom hotelijeru Anđelku Leki bez otezanja je isplatio obvezni depozit od 1,2 milijuna kuna.

Igračnica od 635 četvornih metara proglasila se Casino poker klubom All Inn u studenome 2007. godine. Na otvorenju se očekivao dolazak Fabrizzija Corone i Nine Morić, talijanske inačice obitelji Gotovac, no pojavili su se Vlatka Pokos i bivši bubnjar Azre, Boris Leiner, i to ne u paru, pa je event bio marginalno medijski popraćen. Dojam trećerazrednosti nisu mogle popraviti ni dobro raspoložene zvijezde manekenske scene, u stvarnom životu pratilje kamatarima i narkodilerima, koji se formalno vode kao nezaposleni.

Ukratko, event je bio čisti promašaj, iako ga je organizirao sam Kojić, navodni marketinški genij iz Prijedora. Godinu dana ranije napustio je mjesto u upravi Ava produkcije, odakle je došao iz Šarićeva Europatradea, kamo je pristigao iz Bosne. Iako nije uspio osigurati državljanstvo kao ni duže stalno zaposlenje, RH mu je prepustila raritetnu koncesiju za otvaranje kasina.  

 Na parking All ina su odmah doletjele limuzine vodećih kamatara iz Dubrave, a ulaze i izlaze nadgledali su zaštitari tvrtke Bilić Erić, čiji je vlasnik Vinko Žuljević Klica, nekad čuvar “kralja poker automata”, ubijenog Vjeka Slišku.

Već početkom travnja 2008. Kojića napušta iskusni voditelj Škobić, koji je nanjušio probleme već prvog dana, kada Casino nije imao dovoljno novca za isplate. Idućih dana stvar se ponavljala. Kojić je i sam počeo kockati, a primijećen je i kako s posla odlazi u pratnji kamatara, što je znak da se prezadužio, potom i u društvu narkodilera, što je dokaz da nije bio u stanju podnijeti pritisak. Tulumi Kojića i prijatelja, koji su započinjali u kasinu, začas bi se prelili i u druge hotelske prostore, što je Upravu Westina tjeralo na nove i nove pritužbe. Partneri u poslu bili su mu poduzetnik iz dijaspore Petar Budimir i bivši urednik tabloida Imperial Velimir Bujanec, koji ga je dublje povezao s “miljeom”.

Do početka ljeta, Kojićevi dugovi su, navodno, narasli na više od dva milijuna eura. Promocija je i dalje radila punom parom, pripremajući “najveće gradske turnire u Texas Hold’em pokeru”, igri koja je zarazila pola Europe i Japan. Domaćica svakog eventa bila je Iva Jerković, manekenka s doista upečatljivim mentorima. Devedesetih je to bio Zlatko Bagarić, a u posljednje vrijeme viđaju je u društvu Josipa Antića Zefe, koji za razliku od Bagarića, ima jedan preživljen atentat.

Pokojni srpski kriminalac i ratni zločinac  Željko Ražnjatović Arkan prije rata bio je čest gost kockarnice u hotelu International (1). Ubijeni kriminalac Zlatko Bagarić (2) po povratku iz Njemačke početkom 90-ih bio je partner zagrebačkom ugostitelju Mići Cariću (3) u kasinu Tiffany. Hercegovački ratni zločinac Mladen Naletilić Tuta (4) početkom rata preuzeo je kasino u hotelu Holiday Inn. ‘Dečki s Knežije’ Zoran Pripuz (5) i Nikica Jelavić (6) ‘radili’ su u Internationalu, Holidayu i Tiffanyju. Velimir Bujanec (7) partner je Predragu Kojiću u kasinu u Westinu

Nesretni “kralj kocke” preminuo je već kod prvog, uslijed šest prostrijelnih rana iz četiri pištolja i jedne strojnice tipa Agram 1998. u noćnom klubu NK Dubrava. Kasino najuglednijeg zagrebačkog hotela, u kojem su odsjedali ruski i američki predsjednik, začas se pretvorio u klasično leglo tzv. noćnog života metropole, koji prije ili poslije od rubrike Lifestyle preuzme novinska Crna kronika...

Poznavateljima igračnica najava kraha bio je odlazak Vlade Škobića, najpoznatijeg zagrebačkog krupjea, koji je zanat pekao još u legendarnom Casinu Esplanade 1968., gdje se kao jedini Jugoslaven ugurao među talijansko i francusko osoblje i nakon toga obišao svijet. Godine 1975. se zatekao i za stolom u Stardustu, legendarnom vegaškom resortu i kasinu, koji je šest puta mijenjao izgled, a čije je posljednje rušenje 2006. bilo jednako glamurozno uz neviđeni light show i pirotehniku kao i otvaranje nove zgrade na istom mjestu 2007. godine. Iste godine zarada vegaških kasina iznosila je više od sedam milijardi dolara, dok je turizam tog pustinjskog grada s pola milijuna stanovnika oprihodovao 34 milijarde američkih dolara.

Zagrebačka kasina donekle su i slika samoga grada. Većina ih je oronula i prezadužena, prijavljeni promet u odnosu na devedesete prepolovljen je unatoč uvođenju popularnih poker-automata i navodno ne prelazi nekoliko milijuna eura godišnje. Standardi za dodjeljivanje koncesija i dalje su problematično koruptivni, a dojam koji ostavljaju takva mjesta ni izbliza nije “stylish, fun and thrills”, kako nas uzorno podučava Flemingov “Casino Royal”.

Rušenje imidža gradskih kasina svakako nije krenulo od stanovitog Kojića, ali bezočno otimanje pologa grupi međunarodnih pokeraša nezabilježeno je ponašanje još od vremena saloona, u što se uklapa i njegov živopisni bijeg s turnira, pa preko granice natrag u Prijedor.


1.Casino Esplanade otvoren je 1968. godine i bio je prvi klub za kockanje u socijalističkom Zagrebu, u početku otvoren isključivo za stranu klijentelu. Koncesija je dodijeljena specijaliziranoj švicarskoj tvrtki SASTA koja je otvorila i dva kluba u Dubrovniku te na Hvaru. Osoblje te klijentelu činili su uglavnom Talijani, koje su zabavljale najveće europske zvijezde Milva, Mina i slavni tenor Claudia Villa. Gosti su dolazili u grupama od 50-ak posjetitelja posebno organiziranim prijevozom. Današnji vlasnik je grupacija iz Čilea, program kasina je bitno reduciran, kao i ulaganja.

2.Casino International otvoren je 1988. u istoimenom hotelu uz atraktivni program koji je trajao 24 sata, uz najveće jugoslavenske estradne zvijezde, grupu Novi fosili i Srebrna krila. Vlasnik kasina bio je naturalizirani Amerikanac Steve Stojanović, dok je know how kluba osmislio Vlado Škobić. Voditelj osiguranja bio je juniorski boksački šampion Nikica Jelavić, a u poznatije goste ubrajali su se i srpski kriminalci Željko Ražnjatović Arkan te Giška Božović. Tih su se godina pojavile i prve veće skupine kamatara u Zagrebu.

3.Casino Holiday 1990. otvorio je Huber Scheffer, njemački državljanin, uz pomoć neizbježnog Škobića. Schefferu se u Zagrebu trebao pridružiti i bivši boksački prvak Wilfried Shultz, navodno blizak članovima legendarnih Beatlesa, ali je u međuvremenu umro od kapi.

Devedesete su u Zagrebu, među ostalim, ostale obilježene i velikim količinima nelegalno stečenog novca koji se “prao” po kasinima. Kockarnice su bile pune, a Casino Holiday bio je jedan od najprofitabilnijih. Nakon odlaska Scheffera, voditelja kasina Vladu Škobića izbacuju iz prostorija, koristeći kao povod konvenciju hrvatske dijaspore, a klub preuzima Mladen Naletilić Tuta, koji ga vodi do 1993. godine.

4.Casino Tiffany pokrenuli su 1990. zagrebački ugostitelj Mićo Carić i Zlatko Bagarić, emigrant blizak jugoslavenskom podzemlju. Partnerstvo se temeljilo na Carićevoj poslovnoj sposobnosti i ugledu među zagrebačkom elitom iz vremena dok je u istom prostoru vodio legendarni restoran Joker, u koji su osamdesetih dolazile zvijezde europske i svjetske jet-set scene.

 Bagarić je umjesto ulaganja dotadašnjim vlasnicima ponudio zaštitu, a u međuvremenu se zbližio s dijelom zagrebačkog podzemlja započevši seriju gradskih obračuna koji su rezultirali i njegovim ubojstvom. Nakon “rada” u Internationalu i Holidayu, kamatarsku karijeru u Tiffaniju nastavili su “dečki s Knežije”, Zoran Pripuz i Nikica Jelavić. Iako je imao samo četiri stola (umjesto dopuštenih sedam) bivši restoran od stotinjak četvornih metara preko noći se pretvorio u kockarnicu. Ubrzo je došlo do prvih tučnjava, a jednoj je u restoran bačena i bomba, što je brzo rastjeralo ozbiljniju klijentelu.

5.Casino Sheraton otvoren 2000. izazivao je i sukobe u podzemlju. Vlasnik Ahmet Hamoglou, inače turski poduzetnik, skopio je poslovni dogovor s Hrvojem Petračem, no ubrzo je došlo do razlaza, a na Hamoglouvu stranu stali su i zaštitari tvrtke Bilić Erić, u vlasništvu Vinka Žuljevioća Klice, bliski pokojnom Petračevu protivniku Vjeki Slišku.

Pomirba Petrača i Klice uslijedila je nedugo nakon svađe oko Casina Sheraton te likvidacija Vjeka Sliške i Veselina Marinova, suradnika hrvatskih tajnih službi, kojeg je ubio Žuljević.
Na jpoznatije kockarnice u Zagrebu oduvijek su privlačile polusvijet


Gordan Malić

Izdvajamo