Globus je najvažniji medijski projekt u neovisnoj Hrvatskoj

    AUTOR:
    • Davor Butković

  • OBJAVLJENO:
  • 04.02.2010. u 21:57

Tjednik Globus, kojem je jučer izašao tisućiti broj, najznačajniji je izdavački pothvat i najutjecajnije novinsko ime u Republici Hrvatskoj od 1990. godine do danas.

Globus je, doslovno, stvorio suvremeno hrvatsko medijsko izdavaštvo.

Lider tržišta

Prvi broj Globusa izašao je 14. prosinca 1990. godine. Ovdje je važno reći da je Globus pokrenut kao privatni list; Globus, dakle, nije stvoren kroz proces privatizacije društvenog i državnog vlasništva. Globus je svoj famozni prvi milijun zaradio isključivo svojom nakladom (u ono su doba oglasi predstavljali minijaturni segment u ukupnom prihodu novina).

Već do ljeta 1991. godine Globus je dosegao nakladu od sto tisuća primjeraka, da bi se božićni broj te prve ratne godine tiskao u više od dvjesto tisuća primjeraka.

Ljudi koji su stvorili Globus, poglavito ondašnji i sadašnji suvlasnik Nino Pavić i prvi glavni urednik Denis Kuljiš (uz njih dvojicu, za stvaranje specifična Globusova stila najzaslužniji je bio Marko Grčić), u veljači 1994. godine pokrenuli su žensku reviju Gloria, koja i danas suvereno vlada svojim segmentom tržišta.

U ožujku 1995. godine lansiran je tinejdžerski magazin OK koji, kao i Gloria, u potpunosti dominira svojim tržišnim sektorom; u kasnim devedesetima kupljene su licence za Playboy i Cosmoplitan, a u proljeće 1998. godine izašao je prvi broj Jutarnjeg lista, u čijoj su izradi sudjelovali dotadašnji urednici Globusa i Glorije.

U međuvremenu, u proljeće 1997. godine Globus je napustio novinski format, da bi postao news magazin u boji, što je bio novi korak u razvoju novinske industrije u Hrvatskoj. Globus se opet pokazao kao lider kojeg su slijedili svi drugi politički tjednici.

Globus je, dakle, postavljao nove industrijske i žanrovske standarde, a iz Globusa je nastao sadašnji Europapress holding, uvjerljivo najveća i najznačajnija medijska tvrtka u ovom dijelu Europe.

Utoliko Globus uistinu jest najvažniji medijski pothvat u postkomunističkoj Hrvatskoj.

Romantično je i zabavno podsjetiti se vremena kada je samo dvadesetak ljudi proizvodilo novine koje su se svakog tjedna prodavale u sto do sto pedeset tisuća primjeraka (ako bismo eventualno pali ispod devedeset, palilo bi se crveno svjetlo, zavijale bi alarmne sirene); u krajnjoj liniji, Globusov rani poslovni model, s vrlo malo zaposlenih i s vrlo visokom nakladom, nikada kasnije, nažalost, nismo uspjeli imitirati.

No, novinske priče koje je Globus objavljivao neusporedivo su značajnije - one su, dapače, i danas, s povijesne distance, ostale relevantne - od bilo kakvih melankoličnih uspomena na “herojska” vremena ranih devedesetih.

Dok, znači, Globusova uloga u nastanku EPH, kao i njegov utjecaj na hrvatsko novinarstvo osiguravaju tom tjedniku trajni značaj apsolutnog poslovnog lidera u svijetu domaćih medija, njegovi tekstovi čine Globus najvažnijim pojedinim medijskim izdanjem u samostalnoj Hrvatskoj.

Zbirka najvažnijih Globusovih tekstova zbirka je simboličkih i stvarno prijelomnih trenutaka hrvatske povijesti, sagledanih sa strane suprotne od vlasti.

U proljeće 1991. godine Globus je, vjerojatno prvi u svijetu, objavio detalje o pregovorima Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana o podjeli Bosne i Hercegovine. Time je Globus prvi otvorio golemi tematski sklop, koji je i danas svjetski relevantan.

U srpnju 1992. godine Globus je objavio dvije cover story o tome kako je predsjednik Tuđman po povlaštenim uvjetima, za vrlo malo novca, otkupio vilu u Nazorovoj ulici u Zagrebu. Te smo dvije naslovnice tiskali usred predizborne kampanje za predsjedničke i za parlamentarne izbore.

Člancima o kupnji kuće Tuđmanovih Globus je precizno locirao i vrijeme i mjesto začetka političke korupcije u Hrvatskoj.

Otkrivanje slučaja Zec

Pošto su Tuđman i HDZ pobijedili na izborima, Globusu je odmah, krajem kolovoza ili u rujnu 1992. godine, zabranjeno da se oglašava na Hrvatskoj televiziji.

U božićnom broju 1993. godine Globus je, opet prvi, objavio detaljnu dokumentaciju o ubojstvu obitelji Zec i o eskadronima smrti Tomislava Merčepa; radi se, dakle, o strašnom ratnom zločinu što su ga počinili Hrvati koji, srećom, do danas nije zaboravljen, koji se preselio u kolektivnu memoriju, ali koji, nažalost, nikada nije sudski sankcioniran. Te iste 1993. Globus je detaljno izvještavao o jezivim HVO-ovim koncentracijskim logorima za Bošnjake, u Dretelju i na mostarskom Heliodromu.

Tijekom 1994. godine Globus je, među ostalim, objavio originalni dokument Z-4.Z-4 bio je međunarodni plan prema kojem je ondašnja “Krajina” trebala postati autonomna regija unutar Hrvatske.

Poslije skandala što je izbio zbog objave dokumenta, od tog se pogubnog plana odustalo. Ujesen 1997. godine, kada se u EPH već pripremao Jutarnji list, objavili smo istraživanje jedne američke, Washingtonu bliske agencije, pod naslovom “Hrvatska vlada je korumpirana i pod utjecajem organiziranog kriminala”.

I taj smo članak, kao i Merčepove “Eskadrone smrti”, tiskali na naslovnici.

Tužba članova Vlade RH

Svi članovi ondašnje Vlade, na čelu s premijerom Zlatkom Matešom, tužili su nas zbog tog teksta. Na dosta spektakularnom suđenju Globus je oslobođen. Bila je to najeksponiranija, ali tek jedna od stotina političkih tužbi kojima je Globus bio napadan u devedesetim godinama: u jednom su nas trenutku istodobno tužili cijela Vlada, Ministarstvo obrane i Hrvatska demokratska zajednica. Takav val tužbi bio je sasvim logičan: od četiri neovisna lista u Tuđmanovoj Hrvatskoj, Globus je bio uvjerljivo najtiražniji i najutjecajniji.

U dvijetisućitim godinama Globus je pokretao čitav niz značajnih društvenih problema, od slučaja dr. Asima Kurjaka, kroz koji ilegalna trgovina jajnim stanicama dolazi u fokus javnosti, preko slučaja generala Stipetića (Globus je objavio da je Haaški sud zainteresiran za Stipetića, što su u prvom trenutku doslovno svi demantirali, da bi se dvije godine kasnije pokazalo točnim), koji je razotkrio neposredan utjecaj politike na haaške odluke, do osvješćivanja činjenice da podzemlje igra strahovito veliku ulogu u hrvatskom društvu.

Uz otvaranje opsežnih i značajnih društveno-političkih tema, Globus je u dvijetisućitima objavljivao i pojedine profesionalne bombone koji su bili toliko neodoljivi da su redovito dizali nakladu.

Pritom, primjerice, mislim na tiskanje famoznih Miloševićevih stenograma; radilo se o zapisima službenih i privatnih telefonskih razgovora srpskog diktatora, što ih je bila zabilježila hrvatska obavještajna služba.

Nadalje, iznimno je važno naglasiti da je Globus u svoja dva desetljeća kontinuirano funkcionirao i kao vodeći nacionalni opinion maker, zahvaljujući grupi prvorazrednih kolumnista, koji su Globusu osiguravali nedostižnu komparativnu prednost pred svim drugim hrvatskim medijima.

Pogreška zvana ‘vještice’

Naravno i nažalost, dva desetljeća Globusa obilježena su i određenim teškim izdavačkim promašajima, poput famoznog teksta o “Vješticama iz Rija”: radilo se o progoniteljskom pamfletu koji naprosto nije smio izaći, zbog kojega je mnogima koji smo u ono vrijeme radili u Globusu i danas jako neugodno. Siguran sam, međutim, da je sve ono što je Globus učinio za slobodu informiranja u Hrvatskoj, za razvoj novinskog izdavaštva u Hrvatskoj te, u konačnici, za demokratizaciju Hrvatske neusporedivo s bilo kojim drugim medijem u zemlji.

Tagovi

Izdvajamo