Gotovina vs. Gotovina

    AUTOR:
    • Ivan Zvonimir Čičak

  • OBJAVLJENO:
  • 07.04.2007. u 10:16

Tko nas bre zavadi, krilatica je kojom se služe brojni građani bivše Jugoslavije, ponajviše Srbi, kako bi opravdali sve strahote rata koje su proizašle prije svega iz velikosrpskog konceta prekrajanja Jugoslavije ognjem i mačem.

Ista bi se ta krilatica mogla primijeniti i na sadašnji spor među braniteljima haaških optuženika iz Hrvatske, ali i ne samo na njih. Danas je više nego očigledno da iza "svađe" i eliminacije branitelja iz obrana Čermaka i Markača stoji osobno Gotovina, čija je produžena ruka njegov odvjetnik Mišetić. Dosad su Mišetić i njegovi trabanti u hrvatsku javnost puštali pričice o tome kako obrane svađaju mediji. Pritom su se on i njegovi trbuhozborci posebno obarali na moj lik i djelo. Mišetić je godinu dana uvjeravao hrvatsku javnost kako on i Gotovinina obrana nisu poduzeli ništa protiv drugih branitelja (i optuženih). U četvrtak kada je vijeće Haaškog suda eliminiralo iz obrane i Čermakove branitelje Čedu Prodanovića i Jadranku Sloković, Mišetić je konačno izjavio kako su bili prisiljeni poduzeti takve mjere kako bi obranili svoga klijenta Gotovinu i - ovo nećete vjerovati - Hrvatsku.

Gotovinino utapanje generala tek su kontinuitet njegova životnog puta
Pritom tu Hrvatsku brane isti tužitelji Ad hoc tribunala koji su ne samo prikupljali dokaze protiv Gotovine nego je jedan od njih, Kehoe, bio autor teze o zločinačkoj organizaciji predvođenoj Tuđmanom u jednom drugom predmetu pred Tribunalom. Kako će, dakle, i iz kakvih moralnih, ljudskih, pa i pravnih pozicija ista osoba u jednom trenutku optuživati Hrvatsku za zločinački pothvat, a drugi put tvrditi da toga nije bilo. Najnovija događanja, ali i brojni medijski komentari, govore o tome da u Hrvatskoj ipak sazrijeva svijest kako su Gotovina i njegova obrana spremni na sve da se izvuku iz haaškog pritvora i da pritom ne biraju sredstva. Hrvatska se konačno mora suočiti s činjenicom da je Ante Gotovina krivi i lažni simbol i da ne može simbolizirati Domovinski rat. On je svojim bijegom od hrvatskoga Ustava i zakona pokazao i dokazao da osobno ne poštuje ustavni i pravni poredak RH i međunarodne obveze koje iz toga proizlaze. Gotovinino sadašnje ponašanje utapanja Markača i Čermaka samo je kontinuitet njegova životnog avanturističkog puta od Legije stranaca preko francuskih zatvora do njegova držanja u Hrvatskoj u vrijeme Oluje. To se konačno vidi iz činjenice da je Gotovina, kada su ga nakon Oluje na jednom check-pointu zaustavili pripadnici hrvatskog MUP-a, izišao iz automobila i prebio policajce zato što su se uopće usudili zaustaviti automobil u kojem se on vozio. O toj njegovoj aroganciji i bahatosti postoje i pisani dokumenti.

Nervozni general

Gotovina postaje nervozan, što se vidjelo i na njegovu ponašanju u sudnici, svjestan činjenice da su ga prozreli, i time je propao njegov politički projekt i onih koji stoje iza njega.

Hrvatski građani, ali i hrvatska vlast, javnost i politička elita moraju napokon odgovoriti na pitanje tko doista brani istinu o Domovinskom ratu. Gotovina i Mišetić i druga dva američka odvjetnika ili, pak, Markač i Čermak i njihovi branitelji. Domovina i istina o Domovinskom ratu brane se zajedništvom i istinom, uz priznanje i pogrešaka, dakle i zločina, kojih je doista bilo. Prema percepciji hrvatske javnosti, najteža optužba koja proizlazi iz optužnice je ona o zločinačkom pothvatu. Sanaderova je vlada povukla riskantan politički potez, koji joj je zamjerila međunarodna zajednica, pomoć braniteljima u pokušaju rušenja teze tužiteljstva o zločinačkom pothvatu. To je bilo moguće zajedništvom svih optuženih i svih branitelja, iako je pitanje bi li i onda bilo moguće srušiti tu tezu optužbe. No, iz tijeka događaja posljednjih dana i izbacivanja Markačevih i Čermakovih branitelja vidljivo je da Gotovini, Kehoeu i Mišetiću nije cilj zajednički interes Hrvatske, nego interes Gotovine da što prije iziđe iz zatvora, ne birajući pritom sredstva. U pravu je kolega Pleše kada u komentaru u Slobodnoj Dalmaciji od srijede 4. travnja kaže kako su se "Markač i Čermak i prije nego je počelo suđenje našli u podređenom položaju u odnosu na obranu generala Gotovine, ali i spram tužitelja, koji su se također godinama spremali za suđenje. Za takav rasplet isključivu krivnju snose odvjetnici generala Gotovine: pravi cilj njihove operacije uklanjanja dugogodišnjih branitelja bio je slabljenje Markačeve i Čermakove pozicije pred sudom. Kada su Mišetić i Kehoe shvatili da Šeparović, Prodanović i Sloković neće dopustiti da se na leđa Markača i Čermaka prevali sva krivnja, odlučili su ih maknuti iz sudnice. Razlog: vjerojatno su se ponadali da novi branitelji ne samo da neće imati dovoljno vremena da se pripreme za obranu od tužiteljevih optužbi nego i da na vrijeme prozru sve igre Gotovinine obrane".

Nemojmo zaboraviti da se u predmetu Gotovina-Čermak-Markač vrti oko 40.000 dokumenata, a da je tužiteljstvo do sada u spis priložilo 4000 dokumenata, od kojih veliki dio potječe iz hrvatskih izvora, i nisu u pitanju samo dokumenti iz predsjedničkog ureda nego i bezbrojni dokumenti (možemo reći većina) iz MUP-a i MORH-a. To se, naime, vidi uvidom u fusnote spornog dokumenta tužiteljstva koji je prije nekoliko dana dostavljen sudu. Da bi se samo površno preletjeli naslovi dokumenata, koji su već sada u igri oko spisa, potrebni su mjeseci i mjeseci. Upravo je to razlog što nitko od hrvatskih branitelja ne želi preuzeti rizik obrane, prije svega zbog toga što neće imati vremena za temeljitu pripremu obrane.

Najnovija događanja oko Ad hoc tribunala još jednom pokazuje našu hrvatsku narav i slogu. Pred Tribunalom su, naime, ukupno optužena samo tri Hrvata iz Hrvatske i oni ne mogu naći zajedničku riječ u obrani temeljnih principa i kakvih-takvih istina vezanih uz Domovinski rat. Što bi tek bilo da se pred Ad hoc tribunalom našlo 150 Hrvata optuženih za ratni zločin, kao što je to sa Srbima, kojih je upravo toliko optuženo?

Za koga je novac

Predmet Gotovina i drugi, i događanja oko njega, bacaju i sjenu na sam Tribunal. Javna je tajna, o kojoj se spekulira hodnicima Tribunala, kako iza svega stoji američki trolist plus američki igrači iz odvjetničke komore u Haagu. A njima doista nije na srcu Hrvatska, nego novac, što je normalno kada je riječ o braniteljskom pozivu. No, ono što zanima hrvatsku javnost i Hrvate diljem svijeta jest pitanje prikupljaju li oni novac za obranu istine o Domovinskom ratu ili za izvlačenje Gotovine iz zatvora pod svaku cijenu. To će si pitanje ubuduće morati postaviti svaki dobronamjeran donator. Nedavno je objavljeno kako je do sada u Hrvatskoj prikupljeno 1,200.000 eura za obranu Gotovine. A koliko je prikupljeno za ostale? Markača, Čermaka, ali i Ademija i Norca? Pa onda i Glavaša? Jer ako se prikuplja novac za obranu osoba optuženih za ratne zločine, onda se taj novac vjerojatno prikuplja za sve, bez obzira na to sudi li im se u Haagu, Zagrebu ili u Osijeku. Poznato mi je da je samo jedan čovjek u Hrvatskoj dao u gotovini više novca od onoga što je objavljeno, vjerujući da time brani istinu o Hrvatskoj. A prikupljeni novac koji višestruko premašuje prikupljenu svotu očigledno se koristi za neke druge projekte, pa i političke, a ne za ono što je javno deklarirano kao nakana skupljanja novca.

Haaški se sud našao i ne htijući u škarama hrvatskih podzemnih političkih igara i o tome oni moraju voditi računa. Ovakvim odlukama onemogućava se korektno i pravedno suđenje i mogućnost podjednake obrane svih optuženih pred sudom. Uz to, ovakvim postupanjem sud dodatno ruši percepciju pravednosti u državama sljednicama bivše Jugoslavije, a to je jedan od mandata koji mu je povjerio UN. Žalbena vijeća će stoga morati dobro promislili prilikom svojih odluka jer vremenski tjesnac koji nameće izlazna strategija suda, koju je odredilo Vijeće sigurnosti, ovaj predmet može pretvoriti u javnu blamažu suda, na sličan način kao što je bilo i u slučaju Blaškić.


31.3.
Joso i Ana

Napokon dan za opuštanje, feštu i puštanje mozga na pašu. Moji poljodjelni pobočnici Joso i Ana Bukovac, inače punac i punica mog nećaka Ante, slave 35. godišnjicu braka, Josinu 60. godišnjicu života i tko zna koje još obljetnice. Okupila se u Dubrancu iza Velike Gorice mnoga uža i šira rodbina pa se opustila uz dobru papicu i piće. Kako sam ovaj put imao vozača za povratak, dopustio sam si tu slobodu da nakon duže vremena i ja malo pogledam kako izgleda dno čaše, znajući da ne moram voditi računa o nula promila.

1.4.
Ratko Rudić
Ratko Rudić godinama je poznatim kovanicama bio proskribiran i imenovan izdajnikom, neprijateljem, jugoslavenčinom i slično, i to samo zato što je igrom slučaja kao Hrvat početak rata dočekao u Beogradu. Potom je slijedom profesionalnih obveza obišao svijet. U Hrvatsku se vratio trijumfalno, okićen, zajedno s hrvatskom reprezentacijom, odličjem svjetskih prvaka u vaterpolu. No neki, poput Vrdoljaka, radije bi da je Hrvatska ostala bez medalje nego što se Rudić na ovakav način vraća u Hrvatsku. Vremena su se, na užas nekih profesionalnih Hrvata, ipak promijenila. Srećom.

2.4.
Poziv iz Haaga

Razgovor s Haagom. Brzoglasno, dakako. Pitaju me s one strane žice, iz tužiteljstva Tribunala, kako sam mogao u subotnjoj kolumni napisati da sam se mjesec dana prije Gotovinina uhićenja s njim sastao u salonu Pančo u Zagrebu. Dakako, u pitanju je lapsus. Gotovina i ja razgovarali smo mjesec dana prije objavljivanja optužnice, no i ovaj detalj govori o tome kako u Haagu itekako vode računa o pojedinostima. Svakako, kada im to treba. No, ovo bi moglo biti vrlo poučno za one koji tako uporno bezuspješno pokušavaju muljati i lagati Haaškom tribunalu.

3.4.
Pašalić
U večernjim satima na OTV-u je bio prikazan moj razgovor s Ivićem Pašalićem. Među ostalim, pitao sam Pašalića kako je mogao, s brojim drugim pojedincima, tvrditi da sam ja na Širokom Brijegu '91. postrojavao ustaše. Predočio sam mu novinske izreske koji bjelodano demantiraju i njega i druge lašce. Pašalić se zbunio i malo zacrvenio, što se inače njemu ne događa lako, tvrdeći kako on to nikada nije govorio i kako svatko zna da u to vrijeme u Širokom Brijegu nije bilo nikakvih ustaša. Kao što vidimo, i Paško se mijenja prema (ne)prilikama.

4.4.
Poljoprivrednik

Svima svojim brojnim zanimanjima kojima sam se do sada bavio pridodao sam još jedno - poljoprivrednik. Danas sam, naime, od Općine Zaprešić dobio rješenje o upisu seljačkog gospodarstva oliti obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u registar seljačkih gospodarstava. Želja mi je i namjera ovaj svoj hobi dugoročno pretvoriti i u profitabilno zanimanje. Prije svega treba koristiti komparativnu prednost nezasitnoga zagrebačkog tržišta za kvalitetnim i ekološkim poljoprivrednim proizvodima. Puno je rentabilnije investirati u poljoprivredu nego u mirovinske fondove.

5.4.
Licemjerje

Blagdan Uskrsa, koji bi trebao biti blagdan pobjede Dobra nad Zlim, uskrsnućem Isusa Krista, nažalost, u praksi se pretvara u svoju suprotnost. On postaje blagdan licemjerja, blagdan okupljanja radi pokazivanja novih garderoba, prilika za olajavanje i ogovaranje susjeda i prijatelja. Blagdan za prejedanja, opijanja i bakanalije. I ove će se godine na taj dan u crkvama jedan kraj drugoga naći ljudi koji godinama ne razgovaraju ili se mrze. Sve je to čista negacija onoga što je naučavao Isus, forma koja negira sadržaj kršćanstva.


Zvonimir Čičak

Izdvajamo