Hitno trebamo provesti hrvatsku varijantu ‘Sablje’

    AUTOR:
    • Jutarnji.hr

  • OBJAVLJENO:
  • 07.05.2009. u 08:00

ZAGREB - Ne skalpel, kako to voli reći ministar pravosuđa Ivan Šimonović nakon krvave pljačke u Sesvetama u kojoj je izgubljen život policajca, nego hrvatska varijanta “Sablje” sada je imperativ i sljedeći potezi represivnog sustava odredit će odnos države prema zločincima. 


Policija tri puta upozoravala zatvorsku upravu: Ne puštajte ga na slobodu

Ekskluzivne fotografije i snimka obračuna pljačkaša i policije

Zdravstveno stanje policajaca stabilno iako i dalje teško

Tajili su da je naš Jadranko ranjen

Ivan kosio travu kad su ga pozvali na intervenciju

‘Policija nema uvježbanu proceduru za pljačke’


Komentar Davora Butkovića: Četrdeset godina bez pomilovanja
Sindikat policije: Ubojicama policajaca doživotni zatvor
Kriminal je još jednom pokazao da ne bira mete, da ne ustupa ni kad policija poteže oružje. Samo pukim slučajem pljačka poslovnice Raiffeisen banke u utorak navečer nije pretvorena u masovno krvoproliće s jedne strane ili, pak, javni linč s druge. Pljačkaš je ubio policajca na pragu karijere, mladića iz susjedstva, koji je tek nedavno zadužio značku i oružje. Ivan Grbavac srcem je i znanjem koliko ga je imao krenuo u zaštitu tuđih života. Njegov kolega bori se za život, a još četvorica su ranjena.

Ministar Šimonović morao bi odmah otpustiti čelnog čovjeka zatvorskog sustava i sve odgovorne u tom lancu. Postupanje ostalih karika represivnog - i ne samo tog - sustava u sljedećem razdoblju također će pokazati postaju li listopadske smjene nakon ubojstava Ivane Hodak, Ive Pukanića i Nike Franjića napuhani balon od sapunice.

Policija će, pak, pokazati da “plave”, ili kako ih već sve ne zovu, knjige u kojima su navedeni nositelji organiziranog kriminala nečemu i služe. I da se prema njima postupa, da i hrvatska policija, kao što to rade sve policije u svijetu koje se ozbiljno bave organiziranim kriminalom, njima “puše za vrat”. Provjerava ih, legitimira, nadgleda i s dovoljno kvalitetnih dokaza uhićuje i privodi pravosuđu.

A ne tek s polovičnim dokazima ili onima koji će sucima ostaviti dvojbu pa će u nedostatku dokaza morati posezati za oslobađajućim presudama, kao što se to dogodilo u nedavnom slučaju krvavih pljački Fine i Zabe.



No, mora se postaviti pitanje zašto je samo na razini službenih zabilješki ostao podatak koji je još prije tri godine navela supruga jednog od optuženih - da je nedugo nakon pljačke Fine njezin suprug, koji je bio osuđivani pljačkaš, imao 40-ak tisuća eura, kupio je automobil za desetak, a samo nekoliko mjeseci ranije izišao je iz zatvora.

Zar je to bilo toliko neprovjerljivo? Zašto tijekom istrage nije ispitana supruga osumnji- čenog i zbog čega je nitko na suđenju nije pitao zašto je odjednom ublažila sve tvrdnje o nasilništvu bivšeg supruga? Zašto su neki privedeni, za koje su postojale ozbiljne indicije da su umiješani u pljačku, odjednom isparili iz postupka? To su samo neka od pitanja koja se postavljaju u vezi s tim slučajem.

rubrike
VIJESTI
više iz
Mediji bi ih mogli nabrojiti desetke. Građani i javnost, pak, svakodnevno svjedoče kako im se ispred nosa šeću deseci i stotine ljudi koji nigdje ne rade, a dobro žive. Ali, što drugo očekivati kad je i šef Porezne uprave vozio skupocjeni Porsche, iako je samo državni službenik.

Sesvetska pljačka pokazuje još jedan socijalni fenomen. Na sceni je nova generacija kriminalaca. Kalašnjikov u ruke nisu uzeli ljudi koji boluju od ratnih trauma, ni djeca iz razorenih obitelji. I pljačkaš i policajac bili su osnovnoškolci kad je počeo rat, ali odrastali su u društvu u kojem je kriminalno ponašanje postalo društveno prihvatljiv model ponašanja.

Ivan Grbavac odabrao je put zakona, njegov nekoliko godina stariji sumještanin put kriminala.

Nositelji organiziranog kriminala na javnoj se i društvenoj sceni pojavljuju kao pripadnici celebrityja, obrisanih biografija, a tu je dijelom odgovornost i na medijima.

U takvoj je društvenoj klimi sesvetska pljačka, koliko god bila zaprepašćujuća, zapravo posljedica modela koji je i Kazimiru Dužnoviću pokazao koji je najkraći put do novca. Na politici je je ipak najveća odgovornost koja organiziranom kriminalu mora poslati jasnu poruku.

Još jednom se mora reći. Političarima i državnim dužnosnicima naprosto nije mjesto u društvu s nositeljima organiziranog kriminala. Stoga nije čudno da nas relevantni svjetski mediji doživljavaju kao zemlju prožetu organiziranim kriminalom.
Dušan Miljuš

Izdvajamo