IMRAN KHAN Pakistanski političar i filantrop kojeg mnogi smatraju najizglednijim kandidatom za budućeg pakistanskog premijera. Nekadašnji plejboj svojedobno je bio poznat po vezama s pripadnicama britanskog visokog društva, a međunarodnu slavu donio mu je kriket tj. činjenica da je jedan od najboljih igrača svijeta. Nakon petogodišnjeg pauziranja od sporta, 1992. godine pakistansku je reprezentaciju, kao kapetan momčadi, doveo do titule svjetskog prvaka i postao nacionalni heroj. Nakon konačnog prekida sportske karijere ulazi u svijet visoke politike.
Moja generacija odrasla je u vremenu kad je kolonijalna ovisnost bila na vrhuncu. Pripadnici starije generacije bili su robovi i imali su golemi kompleks manje vrijednosti prema Britancima. Škola koju sam pohađao bila je slična svim elitnim školama u Pakistanu. Čitao sam Shakespearea , što je bilo u redu, ali ne i Allamu Iqbala - nacionalnog pjesnika Pakistana. Predmet islamskih studija nije se ozbiljno shvaćao, a kad sam napustio školu, ubrajali su me u elitu zemlje jer sam govorio engleski i nosio zapadnjačku odjeću. Smatrao sam vlastitu kulturu zaostalom, a religiju zastarjelom.
Unutar naše grupe kad bi netko govorio o religiji, molio se ili imao bradu, automatski je bio označen kao mula. Zbog moći zapadnih medija, naši junaci bile su filmske ili pop-zvijezde Zapada.
Rana na umu Zapada
Kad sam došao na Oxford s teretom te ovisnosti, stvari nisu postale lakše. Na Oxfordu ne samo islam nego i sve druge religije smatrale su se anakronizmom. Znanost je zamijenila religiju i ako nešto nije bilo moguće logično dokazati, onda to nije ni postajalo. Sve nadanaravno bilo je ograničeno na filmove. Filozofi poput Darwina - koji je sa svojom napola dovršenom teorijom evolucije navodno osporio kreaciju čovjeka, a posredno i religiju - bili su čitani i štovani.
Štoviše, europska povijest reflektirala je grozno iskustvo s religijom. Užasi koje je počinio kršćanski kler u vrijeme inkvizicije ostavili su golemi trag na um Zapada. Kako bi se shvatilo zašto je Zapad tako entuzijastičan u pogledu sekularizma, treba posjetiti mjesta poput Cordobe u Španjolskoj i tamo razgledati uređaje korištene tijekom Španjolske inkvizicije. Progon znanstvenika kao heretika od strane klera uvjerio je Europljane da su sve religije regresivne.
Najgora, naravno, bila je eksploatacija islama za političke ciljeve raznih pojedinaca ili grupa, što je stvorilo golemo nerazumijevanje.
Osnovna pogreška jest pretpostavka da postoji veza između islama i ekstremizma. Terorizam nema veze s islamom i stvar je jasno politička. Bombaši samoubojice često su najobrazovaniji ljudi iz obitelji srednje klase, a ne siromašni i neobrazovani religiozni fanatici.
Opsjednute elite
Jasno je zašto zapadnjaci čije su vladajuće elite opsjednute dolarom nisu u stanju to razumjeti. Razlog terorističkih napada nije religija. No kad se musliman bori, on koristi religiju kao što živi religiju. Religija ti kaže da se boriš protiv nepravde, a nepravda je jasno politička. Porast desnih, antimigracijskih stranka u Europi, lažni i senzacionalistički tekstovi protiv muslimana u zapadnim desničarskim medijima, zabrana burke u Francuskoj, zabrana minareta u Švicarskoj i negativni odnos prema muslimanima pomogao je izolirati radikalne ideje i obične muslimane. Pretpostavka prema kojoj bi se 1,3 milijarde muslimana diljem svijeta trebale osjećati odgovornim ista je kao i pretpostavka da bi se kršćani trebali osjećati krivim zbog zločina Hitlera i Staljina.
Nova filozofija
Rat protiv terorizma stvara teroriste jer se SAD, umjesto toga da tretira teroriste kao kriminalce, upleo u rat protiv radikalnog islama. Od običnih kriminalaca, teroristi su pretvoreni u svete ratnike koji se bore u ime islama. Točno to i žele. Na brojne načine, rat protiv terorizma zapravo stvara teroriste.
Islam nije prijetnja. Neznanje jest. U jedinstvenoj sam poziciji netkog tko je živio između dvije kulture. U stanju sam sagledati prednosti i nedostatke oba društva. U zapadnim društvima, institucije su jake dok na Istoku propadaju. Ipak, postoji područje gdje smo mi, na Istoku, bili i još uvijek jesmo superiorni, to je naš obiteljski život. To je najveći gubitak zapadnog društva. U pokušaju da se oslobode represije klera, izbacili su i Boga i religiju iz svojih života. Znanost može odgovoriti na mnoga pitanja, ali bez obzira na svoj razvoj, na dva pitanja nikad neće biti u stanju ponuditi odgovor. Prvo, koja je svrha naše egizstencije, i drugo, što nam se dogodi kad umremo? Upravo taj vakuum koji sam osjetio stvorio je materijalističku i hedonističku kulturu. Ako je ovo jedini život koji imamo, onda trebamo zgrabiti sve prilike koje nam se pružaju. Da bismo to ostvarili, potreban nam je novac.
Takva kultura osuđena je da izaziva psihološke probleme u ljudskom biću, jer postoji nerazmjer između tijela i duše. Posljedično, u SAD-u, koji je pokazao najveći materijalistički napredak i paralelno dao svojim građanima brojna prava, gotovo 60 posto populacije posjećuje psihijatre. Ipak, začudno za modernu psihologiju, ne postoji studija ljudske duše. Švedska i Švicarska, koje omogućuju najbolju socijalnu skrb svojim građanima, ujedno imaju i najveću stope samoubojstva. Dakle, čovjek nije nužno zadovoljan materijalnom dobrobiti i potrebno mu je nešto više.
Kako sva moralnost ima korijene u religiji, nakon što je religija uklonjena, nemoralnost je progresivno rasla od sedamdesetih. Direktan utjecaj imala je na obiteljski život. U Velikoj Britaniji stopa razvoda iznosi 60 posto, a procjenjuje se da su samohrane majke zastupljene sa 35 posto.
Kako dalje
Nedavni ustanci u muslimanskim zemljama postavili su brojna pitanja o tome mogu li islamske zemlje uspješno prihvatiti demokraciju. Upravo oni koji se boje promjena žele zadržati status quo. To je vrsta ljudi koja želi neokolonijalizam - indirektnu vlast nad lutkom koja vodi zemlju i donosi odluke protiv naroda. Kako demokracija, koja je sloboda, može biti dobra za jednu, a loša za drugu zemlju? Kako bilo koja religija ako je temeljena na vjeri u dobro za cijelo čovječanstvo može biti prijetnja? Oni koji vjeruju ne boje se budućnosti. Istinski razvijena civilizacija jest ona koja će nadići neznanje i pronaći najbolje rješenje za različite religije i različite dijelove našeg problematičnog, ali ništa manje predivnog planeta.