Politička šteta nastala zbog najprije imenovanja, a onda natezanja oko smjene ministra branitelja Mije Crnoje je nepopravljiva. Na prvom mjestu za premijera Tihomira Oreškovića, na drugom za Božu Petrova i njegov Most, a na trećem za HDZ. Jedini tko je profitirao je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko koji je u srijedu od jedanaest sati, sve do poslije ponoći, lomio Petrova i Oreškovića, ne dopuštajući smjenu Crnoje iako mu se broj afera već popeo na sedam. Karamarko je svima jasno stavio do znanja tko je pravi gazda u novoj vladi - on.
Sada je jasno da Orešković, iako nosi titulu premijera, nije birao svoje ministre, pa ih ne može ni smijeniti. Njegova uloga u vladi svodi se na onu stečajnog upravitelja. Petrov i cijeli njegov Most, sada se pokazalo, nemaju ni izbliza političku snagu i utjecaj kakav su pokazivali u pregovorima oko formiranja vlade. A to znači da nemaju ni snagu za provođenje reformi zbog kojih su dobili povjerenje svojih birača.
Dugoročno je nastupila šteta i HDZ-u. Stranka koja ovako čvrsto stoji iza ministra koji lažira prebivalište time izbjegava plaćanje prireza, na temelju toga ishodi zemljište i povoljan kredit za kuću koji nije iskoristio u tu svrhu, iza sebe ima optužbu za nasilničko ponašanje i još štošta, o sebi ne stvara lijepu sliku.
Uostalom, Crnoja je prvi koji je u ime nove vlade najavio izradu registra izdajnika, a već sutradan se pokazalo da je upitno koliko je on sam lojalan prema državi, barem kada su u pitanju građanske obaveze. Ispada da HDZ ima potrebu prokazati izdajnike, ali im u tu kategoriju ne spadaju oni koji muljaju s povlasticama i izbjegavaju poreze (ili su iznimka nosioci njihove članske iskaznice).
S ovakvom politikom koja je zabljesnula prije prve sjednice vlade HDZ se teško može legitimirati kao stranka desnog centra, a nakon četiri godine provedene u oporbi (i to zbog dugih prstiju Ive Sanadera) padaju i kao stranka koja je za sva vremena raščistila s korupcijom i nepotizmom.
Osim Karamarka koji pokazuje mišiće i moć koju crpi iz postizborne kombinatorike, izravnu korist od cijelog ovog cirkusa s Mijom Crnojom ima predsjednik SDP-a Zoran Milanović. U kampanji za unutarstranačke izbore Karamarko mu vrijedi jednako kao što mu je u kampanji za parlamentarne vrijedio američki PR stručnjak Alex Braun. Suština Milanovićeve kampanje za parlamentarne izbore bila je poruka “mi ili oni”, s tim da su “oni” etiketirani kao profašistički savez koji prijeti Kevinim jamama, suspenzijom ljudskih prava i sloboda, i koji se nisu očistili od korupcije i kriminala.
Imenovanjem Crnoje za ministra branitelja, Karamarko mu daje zamah. Milanoviću je kao naručeno što je novi ministar program najprije predstavio “šatorašima” - ljudima koji više od godinu dana prijete neredima i koji su izašli na ulice s plinskim bocama.
Onda je na primopredaju pozvao najrigidnijeg biskupa Košića (koji je čak i Božu Petrova prozvao izdajnikom kad se činilo da će Most koalirati sa SDP-om), pa na vrlo grub i ružan način izvrijeđao Freda Matića koji je, ako ćemo tjerati mak na konac, u Domovinskom ratu dao veći osobni doprinos i više propatio nego Crnoja. Povorka od 5000 prosvjednika kojima je na čelu bio i potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš, a koja je krenula iz šatora u Savskoj i izvikivala ustaške pozdrave, prosvjedujući što je zbog govora mržnje privremeno zabranjeno emitiranje televizije Z1, također tjera vodu na mlin SDP-ova šefa. Sve je to Milanoviću došlo kao “kec na deset” da kaže - evo što sam vam govorio!
Milanović je u borbu za novi mandat na čelu SDP-a krenuo tvrdnjom da ima dovoljno energije, iskustva i mladosti da se suprotstavi ovakvom HDZ-u. Indirektno je poručio da je njegov protukandidat, primorsko goranski župan Zlatko Komadina, previše trom, spor i vremešan da bi se borio s novom vlašću za koju drži da je pošast što nas vraća u srednji vijek. A zahvaljujući Karamarku, to bi mu moglo proći. U srijedu su, primjerice, Milanović i Komadina imali konferencije za tisak, i to u razmaku od sat i pol. Prvi je govorio samo o Crnoji, prosvjedu u Savskoj i smjeni šefa tajne službe, a drugi o socijaldemokraciji i potrebi da se SDP promijeni iznutra. Milanovićeve poruke završile su na prvim stranicama novina i prvim minutama TV dnevnika, a Komadinine na začelju političkih vijesti.
A poanta je da se još prije prve sjednice Vlade pokazalo da se ništa neće promijeniti. Na političkoj sceni imamo dva bloka - HDZ-ov i SDP-ov, a politički ton daju samo dvije osobe - Tomislav Karamarko i Zoran Milanović. Jedino što se promijenilo je da je prvi sada na vlasti, a drugi u oporbi.