U seriji populističkih poteza Most je konačno povukao jedan hvalevrijedan. Na njihovu inicijativu srezani su troškovi Ureda bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, i to za 600.000 kuna koji će se potrošiti na civilne invalide rata. Doista nema ni jednog razloga da se za Mesićeva putovanja, tajnicu, režije, automobil i vozača iz proračuna izdvoji gotovo 800.000 kuna. I to iz proračuna kojemu je jedna od osnovnih karakteristika rezanje na sirotinji, manjinama i javnoj riječi.
Istina je da dio europskih država poznaje instituciju bivšeg predsjednika, ali u pravilu je ona, kao što je to u Sloveniji i Njemačkoj, ograničenog vijeka, odnosno bivšem predsjedniku se na rok od pet godina po prestanku dužnosti iz državnog budžeta financiraju pojedine aktivnosti. Mesić, međutim, za sebe želi doživotnu komociju na račun poreznih obveznika iako građani koji financiraju njegova putovanja od toga nemaju ama baš ništa. Nisu imali ni dok je bio predsjednik države, a kamoli sada. No, Mesiću su na prvom mjestu vlastiti prohtjevi, komfor i taština, pa je, njemu svojstveno, uslijedila burna reakcija. Mesić od kojega se već dugo nije čulo ni riječi odjednom se probudio i optužio Most da je na djelu njihov perfidan i proziran pokušaj ukidanja Ureda bivšeg predsjendika a da se pritom ne dira u zakon. - Jalov je to pokušaj jer mene ni Sabor, ni Vlada ne mogu ukinuti. Dok sam živ, smatrat ću svojom obvezom raditi na korist zemlje kojoj sam imao čast deset godina biti na čelu - poručio je Mesić i zaključio da je atak na proračun borba protiv njegovih uvjerenja, i to u prvome redu protiv čvrste privrženosti antifašizmu. Kaže da kao posljednji aktivni pripadnik iz vrha generacije koja je otvarala vrata demokraciji u Hrvatskoj smeta onima koji danas tu demokraciju dovode u pitanje.
Eto, da nije bilo rezanja proračuna za Ured bivšeg predsjednika, ne bismo ni znali da je Mesić toliko zabrinut i da smatra kako je demokracija u Hrvatskoj dovedena u pitanje. Treba mu priznati da nije usamljen u tome.
Otkad se formirala Vlada Tihomira Oreškovića, događaju se stvari koje daju povoda za zabrinutost. Počevši od ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, čiji su stavovi o antifašizmu i Drugom svjetskom ratu dvojbeni, preko ukidanja potpore neprofitnim medijima, govora mržnje koji dolazi iz usta ljudi koji obnašaju najviše funkcije u vlasti, napada i prijetnji predsjednici Vijeća za nadzor elektroničkih medija Mirjani Rakić, pa najave smjene kompletnog Vijeća, prijetnji kulturnim djelatnicima, od glumice Nine Violić do intendanta riječkog HNK Olivera Frljića, prijetnji čelniku SNV-a Miloradu Pupovcu, javne poruke Vesni Pusić da počini suicid...
Nevladine udruge, mediji, pojedini saborski zastupnici i mnogi drugi svakodnevno upozoravaju na porast nesnošljivosti, na narušavanje sustava vrijednosti, govor mržnje, netoleranciju i konkretne slučajeve nasilja koji iz svega proizlaze. Od Mesića se, međutim, do jučer, kada mu je skresan budžet za putovanja, nije čulo ni slova. Tek kad je vidio da će ove godine manje putovati ako ne posegne u vlastiti džep i otkine nešto od 20.000 kuna mjesečne mirovine, Mesić je shvatio da je u Hrvatskoj ugrožena demokracija, pa i on kao njen stup.
No, želi li kao bivši predsjednik države imati utjecaj na društvena zbivanja i stati u zaštitu stečenih demokratskih standarda, Mesić bi morao znati da za to nije preduvjet proračun od 800.000 kuna. Društveni ugled i autoritet se stječu drugačije. Mogao bi ponešto naučiti od bivše premijerke Jadranke Kosor koja je nakon izbacivanja iz HDZ-a ostala bez političkog zaleđa, kao neovisna kandidatkinja nije uspjela ući u novi saziv Sabora, ali je ipak ostala bitan društveni faktor čija se riječ prenosi i sluša. Iako ništa ne dobiva iz proračuna (osim mirovine), Jadranka Kosor je aktivna, piše blogove i na druge načine sudjeluje u javnoj diskusiji. Pritom u svaku raspravu ulazi s argumentima i poziva se na dugogodišnje iskustvo u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, čemu je kruna bila premijerska funkcija. Uključuje se u javne polemike, kritizira i sama se izlaže kritici. Ali, za razliku od Mesića, ne viče čim je netko takne da je to napad na demokraciju. I J. Kosor je, međutim, zaslužila ozbiljnu kritiku jer je upravo njenom zaslugom donesena odluka o osnivanju Ureda bivšeg predsjednikda države. U studenom 2009. J. Kosor je kao premijerka s Mesićem kojemu je drugi mandat bio pri kraju dogovorila da će predsjednik u Grškovićevoj dobiti novi ured, pravo na službeno vozilo, tajnicu i još nekoliko zaposlenika, te budžet za putovanja.