UDAR NA DEMOKRACIJU

IVANKA TOMA Nije Liniću muka što su uhodili njega, obitelj i prijatelje, nego boli što su to činili ‘njegovi’

Ranko Šuvar/Cropix

Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić na konferenciji za medije ustvrdio je da mu bivši kolega u Vladi Slavko Linić nije bio predmet istrage, nego policijskih izvida. Ne’š ti velike razlike! Ma kako to Ostojić nazvao, ostaje činjenica da se policija bavila Linićem, a da je Linić čist. Druga činjenica koju je iznio na vidjelo dokument Ureda za sprječavanje pranja novca jest ta da je policija prije godinu dana obmanjivala javnost i parlament kada je tvrdila da bivši ministar financija nije pod istragom (pardon, ministre, pod izvidima). To što je Policijski nacionalni ured za sprječavanje korupcije i organiziranog kriminala (PNUSKOK) službeni zahtjev Uredu za sprječavanje pranja novca da provjere Linića, njegovu suprugu, pokćerku i prijatelje poslao 36 dana nakon zaključenja istrage saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost ama baš ništa ne mijenja na stvari.

Iako u predizborno vrijeme i s predizbornom svrhom, dokument o Liniću koji je završio na stranicama dnevnih novina pokazuje da je bivši ministar financija govorio istinu dok je premijera Zorana Milanovića, ministra policije Ostojića i njegove policijske namjesnike optuživao da su mu na vrat natovarili represivni aparat.

Ministar Ostojić je, doduše, potpuno u pravu kada kaže da policija ima obavezu provjeriti “određene navode” i raščistiti sumnje u poštenje osobe u koju se upire, ma tko ona bila. S te pozicije ne bi bilo ništa sporno u provjeravanju “operativnih saznanja” kako je Linić za boravka u SAD-u oko milijun dolara uplatio na račun pokćerke koja je bila na studiju u Americi.

Ali je dovraga sumnjivo što su se “operativna saznanja” strovalila u PNUSKOK tek nakon Linićeva sukoba i obračuna s premijerom Milanovićem.

Uostalom, Linić dobro gađa metu kad podsjeća kako mu je Milanović, u vrijeme dok je javno tvrdio da su on osobno, njegova obitelj i prijatelji pod policijskom obradom, iz Australije nabio na nos prijatelje umočene u sumnjive poslove.

Gledano s jednogodišnje distance, izgleda da je Milanović znao ako ne za policijske izvide nad Linićem, njegovom suprugom Ksenijom, pokćerkom Majom Čule, prijateljima Ivanom Franolićem i Veljkom Kneževićem te firmama Tržnice Rijeka i RI - Stan, onda sigurno za “operativna saznanja” kojima je policija raspolagala i nije ih se libio koristiti u javnim obračunima s bivšim ministrom.

Nadalje, u formalnopravnom smislu u postupanju prema Liniću policija nije napravila ništa nezakonito na temelju čega bi se moglo tvrditi da je zloupotrijebila sustav u pravnom smislu. Ali je u moralnom.

Ako Linić nije bio u fokusu policijskog interesa, nego je policija radila svoj posao i postupala kao i prema svakom drugom, kako onda objasniti da se ništa (barem ne efikasno) nije poduzelo u povodu transakcija njegovih prijatelja Franolića i Kneževića. Franolić (inače bivši većinski vlasnik Tržnica Rijeka) 2004. i 2005. je na svoje privatne račune uplatio gotovo 2 milijuna kuna, a 2007. godine još 108.000 eura. Osim toga, od Tržnica Rijeka si je posudio 2,3 milijuna kuna za kupnju vrijednosnih papira.

Knežević si je, pak, 2008. godine uplatio 1,2 milijuna kuna, a to nije jedina izdašna uplata na privatni račun. Ured za sprječavanje pranja novca je 2007., 2010. i 2011. godine upozoravao na te sumnjive transakcije.

Ako je policija jednako revna prema svima, onda je to trebala davno istražiti (pardon, izvidjeti). Ali ne, sjetili su ih se tek uz Linića. A kad smo na ovoj temi, teško je preskočiti reakciju HDZ-a. Željko Reiner je uime HDZ-a zaključio da je u slučaju Linićeve prijave policije sabotiran saborski nadzor, što je “najozbiljniji atak na parlamentarnu demokraciju”.

Točno je što kaže, ali je krajnje licemjerno kada to izgovara HDZ-ovac. Pitam Rajnera kako bi nazvao ono što su učinili njegovi partijski kolege, šef Odbora za nacionalnu sigurnost Miroslav Tuđman i Tomislav Čuljak kada su zloupotrijebili nadzor u Operativno-tehničkom centru i provjerili jesu li pod nadzorom telefoni glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića i zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića? Je li to atak na parlamentarnu demokraciju?! HDZ-ove špijunske afere dok su bili na vlasti neću ni spominjati.

Izdvajamo