PRO ET CONTRA

IVANKA TOMA Vrdoljak vodi HNS u osvajanje političkog centra

Goran Mehkek/CROPIX

Novi predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak u ovom je času jedini od svih vođa političkih stranaka u Hrvatskoj koji realno može politički redefinirati svoju stranku i nametnuti se kao svojevrsni lider centra. Njegova šansa se temelji na dvije osnovne postavke. Prva je generacijska smjena u HNS-u. Odlaskom Radimira Čačića, a sada i Vesne Pusić, stranka se oslobodila dviju osobnosti koje su bile toliko jake da su samu stranku i njenu politiku potisnule u drugi plan, pa se HNS godinama poistovjećivao s Čačićem i V. Pusić. Druga postavka je jako dobar rezultat na izborima. HNS ima deset zastupnika kojima dodatnu snagu daje to što su, kako Vrdoljak rado ističe, dobili veliki broj preferencijalnih glasova. Najjača su straka centra, što ih legitimira da budu inicijatori i lideri budućeg okupljanja.

Politički centar je već dugo prazan, a sve o njegovu potencijalu govori uspjeh Mosta. Na poruci da neće ni s lijevima, ni s desnima mostovci su osvojili čak 18 saborskih mandata. Kako se sve više pokazuje nedosljednost i politički amaterizam Mosta, tako im se podrška topi. No, i dalje je prisutna želja birača da u tijela izrvršne i zakonodavne vlasti regrutiraju stranke u čijem će programu, umjesto nacionalno, vjerski i povijesno obojene ideologije, dominirati politika gospodarskog prosperiteta i socijalne osjetljivosti.

Vrdoljakov uspjeh u naumu da osvoji zlatnu sredinu kojoj se pred izbore svi rado umiljavaju ovisi o nekoliko faktora. Na jednoj strani je njegova sposobnost da politiku HNS-a osvježi, jasno i na vrijeme prezentira javnosti, te da cijeli HNS održi na smjeru građanskog centra. Na drugoj je odnos s ostalim strankama. HNS je već učinio odmak od SDP-a, ali se klatno malo previše odmaknulo pa sada svakodnevno mora objašnjavati da neće koalirati s Tomislavom Karamarkom i da HNS neće biti metla kojom će HDZ pomesti Most.

U ovome trenutku HNS-u ne ide u prilog takav imidž, tim prije što su za godinu dana lokalni izbori u kojima su SDP i HNS prirodni saveznici u mnogim sredinama, a birači sigurno ne bi dobro primili HNS-ovo skretanje udesno. S druge strane, umrežavanje manjih stranaka složena je operacija čiji uspjeh uvjetuje niz faktora, često i nepredvidljivih. Povezivanje stranaka koje su pozicionirane između dvije najveće - SDP-a i HDZ-a - ima bogatu političku povijest koja bilježi svoje uspone i padove. Zadnja inicijativa da se okupe stranke centra i zajednički nastupe pred biračima bila je u noći izbornog poraza bivšeg predsjednika Ive Josipovića. Izbore je doslovno izgubio za dlaku i dok su vođe HNS-a, Laburista, IDS-a, HSU-a... s Josipovićem u njegovu stožeru analizirali razloge gubitka izbora, rodila se ideja da kapital od milijun glasova koliko ih je Josipović dobio ipak treba iskoristiti. Navodno je Vesna Pusić iznijela ideju da Josipović kojega podržava polovica birača okupi sve manje stranke koje su mu dale podršku na izborima i bude frontman lijevog centra koji bi zajednički izašao na parlamentarne izbore.

Premda mu se ideja načelno svidjela i bila primamljiva, Josipović nije mogao donijeti odluku. Dvojio je između tri opcije: tada još mogućeg povratka u SDP, osnivanja vlastite stranke ili okupljanja manjih stranaka. No, predugo je kalkulirao i, kako ništa nije konkretizirao, ideja je splasnula. - U politici treba imati osjećaj za trenutak. A Josipović je taj trenutak propustio - glasio je naknadni komentar iza kojega je navodno stajala Vesna Pusić.

Sada je ta prilika u rukama Ivana Vrdoljaka, a on je neće propustiti. No, dok bi Josipovićev centar nužno imao predznak lijevi, Vrdoljakov ga neće imati. Već sam odlazak Vesne Pusić za HNS znači gašenje onog dijela politike koji se smatrao izrazito lijevom, a često iz desnog političkog krila bivao okarakteriziran kao nedovoljno domoljuban i lišen nacionalnih osjećaja. Sama njena pojava bila je nepremostiva prepreka za bilo kakvu suradnju s HDZ-om. Drugi imidž koji je HNS-ov teret i puno bi dobili kod birača kada bi ga uspjeli zbacili jest to da su klijentelistička stranka. Budući da se HNS-ov klijentelizam dobrim dijelom doživljavao kroz lik i djelo Radimira Čačića, i njegov odlazak iz stranke, iako je od tada prošlo puno vremena, još se može kapitalizirati.

Iz svih dosadašnjih izjava jasno je da Vrdoljak ima dugoročne političke ciljeve i zato nigdje ne srlja. U perspektivi vidi HDZ kao mogućeg partnera u vlasti, ali mu se ne baca u naručje. Prvo čeka reakcije drugih manjih stranaka, HSS-a, IDS-a, HSLS-a... na ponudu suradnje, a potom razmišlja o kombinacijama za lokalne izbore. Potvrdi li snagu na izborima za godinu dana, HNS-ove dionice će dvostruko dobiti na vrijednosti.

Izdvajamo