Jenny McCarthy je godinama upozoravala na to da cjepiva izazivaju autizam i pritom pokrenula velik broj ljudi. Pokrenula je velik broj ljudi jer je bila i prije poznata u javnosti (bila je nešto kao celibrity) pa je javnost dublje i jače doživjela njezinu priču od priča drugih "anonimaca" - naime, njezinom djetetu je dijagnosticiran autizam nedugo nakon cijepljenja. Ljudi koji se bave tim stvarima upozoravali su da ne postoji nikakva uzročno-posljedična veza između cijepljenja i autizma, i da se jedini znanstveni rad koji je to tvrdio (Andrew Wakefieldov u Lancetu 1998. godine) pokazao kao muljaža.
Prva indicija da nešto nije OK s tim radom bila je u tome da nitko poslije njega nije uspio ponoviti njegove rezultate. Kasnije se pokazalo da je njegovo istraživanje dijelom bilo financirano od odvjetnika (gotovo pola milijuna funti) koji je htio u ime više obitelji (gotovo dvije tisuće njih) tužiti farmaceutske tvrtke zbog štete izazvanog cjepivom. No, nije bilo znanstvenog dokaza za tu štetu. Tu u priču ulazi Wakefield, koji je napravio istraživanje na 12 djece (englezi vole brojati u tucetima) koje su imala dijagnosticiran autizam i napisao rad u kojem je ustvrdio da postoji veza između cjepljenja i autizma. U radu je "zaboravio" napomenuti da je bio u sukobu interesa, odnosno da je istaživanje finacirano iz izvora koje mogu imati štetu ili korist od njega, što je nešto što svi znanstvenici moraju navesti u svojim radovima.
Sve te, i još neke druge čudne pojedinosti su potakle jednog novinara da malo pročačka po tom istraživanju. Lik se zvao Brian Deer i utvrdio je da ono što je objavljeno u radu odstupa od onog što je bilo zapisano tijekom istraživanja (i na temelju čega se piše cijeli rad), te da su čak i falsificirani neki medicinski podaci o djeci koja su sudjelovala u istraživanju. To je bilo više nego dovoljno da se Wakefieldov rad u potpunosti izbaci iz znanstvenog časopisa i da gotovo cijelokupna znanstvena zajednica (osim nekolicine, među kojima je i naša Lucija Tomljenović) i liječnička zajednica (osim nekolicine, među kojima je i naša Lidija Gajski) shvati da je tvrdnja da cjepiva mogu izazvati autizam samo dio prevare nekolicine pohlepnih i vrlo neetičnih ljudi.
Sve ovo pišem jer sam upravo pročitao o zanimljivom preokretu u situaciji sa sinom Jenny McCarthy. Naime, ispostavilo se da je dijagnoza bila pogrešna i da joj limač ipak nema autizam, već nešto što ima vrlo slične simptome na početku, ali je u starijoj dobi (sad ima sedam godina) prilično različita. Nakon poprilične štete koju je napravio njezin aktivizam kroz promociju tvrdnji koje su bile najobičnija manipulacija i služile su za izazivanje straha kod ljudi za njihovu djecu (posljedice čega nažalost možete vidjeti i kod nas), ona se sad vadi time da je htjela samo dobro i da joj je žao klinaca koji su (nepotrebno) oboljeli jer ih starci nisu cijepili (tu bi sad dobro legla ona o paklu i dobrim namjerama), ali da će se ona ipak i dalje zalagati za bolja istraživanja i dodatne provjere cjepiva. Možda ne bi bilo loše da se uz to malo više založila i za bolja istraživanja i dodatne provjere tvrdnji kojima je plašila roditelje.
Blesimetar na fejsu (grupa za rasprave i komentare):
Blesimetar ‘The Blog’
Prvih dvije i pol godine Blesimetra u tiskanom izdanju:
Blesimetar ‘The Book’
Preporuka (sljedećeg) tjedna:
Je li evolucija "samo" teorija? (
Treći element)
Ispravak netočnog navoda: kako to ponekad biva, onaj koji upozorava na tuđu grešku, ironijom sudbine (i vlastite šlampavosti) je i sam napravi. Povod za ovaj blog post bio je članak u kojem se navodilo da sedmogodišnji sin Jenny McCarthy nema autizam. Nažalost, ispostavilo se da dijete doista ima dijagnosticiran autizam. Svakom tko je pročitao tekst jasno je da ta priča tek povod, ali ne i pravi razlog zašto sam napisao ovaj članak. Napisao sam ga jer činjenice o cjepivu i autizmu stoje i dalje - ne postoji nikakva veza izmađu cijepljenja i autizma, osim što se autizam najčešće dijagnosticira do treće godine, a cijepljenje protiv rubeole, ospica i zaušnjaka (MMR) se daje tijekom druge godine života pa se događa jedno iza drugoga. Nije mi bilo bitno za priču pa to nisam pažljivo provjeravao. To je moja greška i ispričavam se svima koje je ovaj tekst doveo u zabludu. (PS - ne navodim linkove jer se na njima spominje ime djeteta što je doista nevažno za ovu priču.)