WASHINGTON MAIL

JANUSZ BUGAJSKI Višegrad na raskrižju

    AUTOR:
    • Arhiva

  • OBJAVLJENO:
  • 04.02.2016. u 19:35

LASZLO BALOGH/REUTERS

Višegradska je skupina na svoju 25. obljetnicu podijeljena jer vlade njezinih članica gledaju samo nacionalne interese

Inicijativa Višegradske skupine (V4), u koju su uključene Poljska, Mađarska, Slovačka i Češka Republika, ovaj mjesec slavi svoju 25. obljetnicu, što pruža idealnu priliku da se V4 ili pozicionira za strateški još važniju ulogu u srcu Srednje Europe ili da se proglasi propalom u svjetlu Rusije, koja obnavlja svoju moć, te rastuće fragmentacije Europske unije. Izvorni je smisao V4 bio koordinirati nastojanja za članstvo u NATO-u i EU te četiri nastajuće srednjoeuropske i istočnoeuropske demokracije.

Međutim, nakon što su ostvareni primarni ciljevi, V4 se pokazala nesposobnom koordinirati disparatne vanjske politike članica pa joj stoga nedostaje jasan geopolitički identitet ili strateški cilj.

Konkurentne geopolitike vratile su se u Srednju Europu “s osvetom” kroz stvaranje novog “centra moći” sa sjedištem u Moskvi koja nastoji podčiniti svoje susjede. Odgovor V4 bio je mlak i bez jasnog smjera. Još i gore, regija se izložila provali Kremlja kroz ekonomsku, političku i obavještajnu penetraciju. Ukratko, Višegrad je postao mikrokozmos razjedinjenosti EU.

Varšava je ostala najtvrđa u usredotočavanju pozornosti EU i NATO-a na rusku agresiju na susjedne države i smatrala je ključnima transatlantske odnose. Nasuprot tome, Mađarska, Slovačka i Češka Republika bile su oprezne. Nakon napada Rusije na Ukrajinu 2014. godine sve tri vlade su oklijevale u podržavanju sankcija protiv Moskve dijelom zbog ekonomskih razloga, prije svega zbog ozbiljne ovisnosti o ruskoj energiji. U nekim su slučajevima politički lideri iznosili simpatije prema autoritarnijem ili nacionalističkom političkom modelu ili pogledu Moskve kao mogućoj protuteži Bruxellesu.

Fokusirajući se na kratkotrajne nacionalne interese radije nego na važnije strateške imperative, vlade Višegradske skupine išle su naruku Moskvi i ohrabrile Putinove ambicije obnove ruske regionalne hegemonije. Podjela Ukrajine nije uvjerila Budimpeštu da raskine ugovor s Rosatomom za modernizaciju nuklearne elektrane u Paksu dok je premijer Viktor Orbán izbjegavao konfrontaciju s Moskvom. Češki premijer Bohuslav Sobotka protivio se jačanju NATO-ovih snaga u Europi, a njegov slovački kolega Robert Fico prosvjedovao protiv povećane američke vojne prisutnosti u Srednjoj Europi.

Ruski dužnosnici ulažu velik trud kako bi utjecali na političke odluke u svakom glavnom gradu Višegradske skupine, kombinirajući diplomatski pritisak, osobne i profesionalne kontakte, ekonomske mamce i energetsku ovisnost. Mreža starih drugova iz sovjetskih vremena omogućava Kremlju da izvrši politički utjecaj na određene dužnosnike i vlade, dovede u pitanje zajedničke stavove EU i NATO-a te pomogne Moskvi u međunarodnim težnjama. Unosni poslovni sporazumi, donacije političkim kampanjama i različiti oblici financijske korupcije omogućavaju Moskvi da ostvari politički utjecaj i uvjeri političare da favoriziraju ruske investicije.

Moskva se nastoji okoristiti i političkim, etničkim, religijskim i društvenim turbulencijama u regiji kako bi uzdrmala vlade. Putinov Kremlj se obraća podjednako i staroj ljevičarskoj gardi i ultranacionalističkim konzervativnim euroskepticima. Bilo kakva demokratska regresija u kombinaciji s rastom nacionalizma i populizma može ići u korist ruskim regionalnim ciljevima, slabeći demokratske institucije, produbljujući podjele EU i potkopavajući djelotvornost NATO-a.

Višegradska skupina je oslabljena kao rezultat rusko-ukrajinskog rata jednako kao i Weimarski trokut, osnovana 1991. godine kao konzultativni mehanizam između Njemačke, Francuske i Poljske. Prošle je godine Varšava bila vidljivo zaobiđena dok su Berlin i Pariz pokušavali samostalno s Moskvom riješiti konflikt u Ukrajini uistinu zamrzavajući posrednu okupaciju Donbasa.

Pojava nove srednjoeuropske regionalne skupine, Slavkovskog trokuta koji uključuje Austriju, Češku Republiku i Slovačku, dodatno će potkopati V4. U siječnju prošle godine češki premijer Sobotka, slovački Fico i austrijski kancelar Werner Faymann sastali su se u gradu Slavkovu u blizini Brna u Češkoj Republici. Prihvatili su zajedničko stajalište protiv jačanja sankcija Moskvi, tvrdeći da su sve sankcije neučinkovite te bi trebale biti ukinute. Inicijativa Slavkov predstavlja taktičku pobjedu za Kremlj jer se pojavila nova pukotina u politici EU prema Rusiji, koja se proteže kroz Srednju Europu.

Slavkovski trokut je dizajniran za koordinaciju infrastrukturnih, transportnih i energetskih projekata tih triju zemalja. Nasuprot V4, ova inicijativa se kani institucionalizirati s trajnom tripartitnom radnom skupinom na razini zamjenika ministara vanjskih poslova. Takav model suradnje mogao bi postati poticaj za uključivanje drugih zemalja, recimo Slovenije i Hrvatske, u regionalne ekonomske procese koji bi mogli ostvariti nove uplive Moskve.

V4 će ostati podijeljena i neučinkovita ako ne bude mogla snažnije prihvatiti atlantističke i europeističke pozicije kako bi pomogla obrani istočnog dijela kontinenta od subverzija Moskve. Bez novog poticaja u koordinaciji otpora pritiscima i mamcima Kremlja V4 neće biti sposobna igrati konstruktivnu ulogu u geopolitičkoj borbi za dugoročnu sigurnost i neovisnost Srednje i Istočne Europe.

Izdvajamo