Euforija koja je zavladala Banskim dvorima nakon što se pokazalo da je Hrvatska zaista napokon ostvarila nekakav gospodarski rast i službeno izašla iz recesije ne prestaje se gasiti. Da su ministri premijera Milanovića takav entuzijazam ulagali u rješavanje problema, država je danas mogla biti na konju.
A ne na magarcu. Ostvareni plus od 1,2 posto rasta BDP-a sigurno je mnogo bolji od minusa. Ali daleko je to od rezultata koje bilježe druge zemlje EU. Još dalje od potrebnih veličina. Nije dovoljno čak ni za servisiranje kamata. Hrvatska je i dalje među najlošijima u Europi. Zato usplamtjelim optimizmom nabijene izjave ministra Branka Grčića djeluju iritirajuće, a ne mobilizacijski, kako je valjda bilo zamišljeno.
Iz dubokog afana, u koji je pao, potpredsjednik Vlade tako naciji poručuje da, doslovce, „mogu početi trošiti kune koje su stavljali na stranu“. Gdje taj čovjek živi? Kao da Hrvati generalno spavaju na kunama! Kao da nikada nije čuo za tisuće onih koji su ostali bez posla, za blokirane ili one koji trbuhom za kruhom odlaze iz Hrvatske! Pojma nema da višegodišnji pad potrošnje nije stvar slobodnog izbora, nego je rezultat neimanja i bujajuće oskudice? Ljudi ne troše zato što nemaju, a ne zato što su šparni ili cicije. Bilo bi jako dobro da ministar Grčić smanji doživljaj. Jer ovako samo proizvodi revolt. Njegove su izjave uvreda hrvatskoj sirotinji i zdravom razumu.
Kao što bi bilo poželjno da HDZ smanji kritiku, jer svojom negativističkom kampanjom sugerira da ih tek pokrenuti rast gospodarstva uopće ne raduje. Možda zato jer im u ovom trenutku, uoči izbora, bilo kakav znak oporavka nikako ne odgovara. Pretjeranim napadima šalju poruku da je njihov preferirani scenarij: što gore - to bolje.